Pročitaj mi članak

Pismo ruskog lekara: Negativni uticaja BSŽ vakcine na novorođenčad

0

Ja sam fizijatar sa 30 godina praktičnog iskustva.Prvi put sam postao svestan negativnog uticaja BSŽ vakcine na novorođenčad 1960-ih i 1970-ih. Slučajevi levostranog aksilarnog limfadenitisa izazvanog BSŽ vakcinom počeli su da se pojavljuju češće nego pre 1962. godine. Kao što je dobro poznato, intradermalna BSŽ vakcinacija je uvedena 1962. godine. Nakon toga, mala deca sa hroničnom granulomatoznom bolešću (HGB)* su neizbežno razvijala levostrani aksilarni limfadenitis izazvan BSŽ vakcinom.* Hronična granulomatozna bolest-nesposobnost fagocitnih ćelija da stvaraju hidrogen peroksid i druge oksidante potrebne za uništavanje mikroorganizama,

U praksi dečijih hirurga počeli su se , posebno od 1965. godine, pojavljivati  česti slučajevi destruktivnih stafilokoknih pneumonija,a u praksi pedijatara- disbakterioze. Profesorka G. A. Samsigina danas, 1996. godine, potvrđuje da je do kraja 1970-ih učestalost bakterijskih infekcija porasla 15 puta, ali nažalost, ona to ne pripisuje BSŽ vakcinaciji. Uprkos naporima pedijatara, upotreba bogatog arsenala novih, moćnih lekova nije uspela da smanji učestalost gnojnih i gnojno-septičkih infekcija kod dece u prvoj godini života. Podeliti ovakve  misli sa bilo kojim od fiziologa bilo je nemoguće — svi su bili ubeđene pristalice …planova koje je donelo Ministarstvo zdravlja. Svaki  prigovor protiv plana  bio bi podvrgnut svojevrsnoj zabrani. Zato sam odlučio da se obratim profesorki N. I. Nisevič, šefici Odeljenja za dečje zarazne bolesti i članu Akademije medicinskih nauka SSSR-a. Pošto  me je saslušala, preporučila mi je da kontaktiram zamenika ministra… i obišao sam razne nadležne organe. Kada su čuli moje stavove o štetnosti BSŽ vakcine za novorođenčad, otvoreno su priznali da nisu ni pretpostavljali mogućnost postojanja takvog gledišta, ali… nisu mogli ni na koji način da mi pomognu.

Kada je moja katedra za tuberkulozu saznala za moju posetu Ministarstvu zdravlja, formirana je partijska grupa i dobio sam partijsku disciplinsku kaznu. Ipak, nastavio sam da iznosim svoje misli u „Službenim pismima“, pa čak i u člancima u časopisu „Pedijatrija“.

Činjenica je da je Mycobacterium tuberculosis(MBT) stalni pratilac ljudi tek nakon što dostignu određen uzrast, a ne tokom neonatalnog perioda. Za odrasle, tokom vekova ljudske istorije, Mycobacterium tuberculosis (na evroazijskom kontinentu) je postao ekološki faktor u životnoj sredini.Prirodno, pod ovim uslovima, ljudi su razvili genetski određene odbrambene mehanizme protiv Mycobacterium tuberculosis (MBT) — takozvanu prirodnu otpornost na MBT — što znači da većina ljudi zaraženih MBT ili uopšte ne razvija tuberkulozu ili se oporavlja od primarnih oblika sama po sebi, ali, po pravilu, uz razvoj rezidualnih promena itd.

Bez obzira na stepen i oblik primarne MBT infekcije, ona se uvek uspostavlja u različitim organima (!), pre svega u retikulo-endotelnom sistemu. Shodno tome, analogna slika se primećuje i kod BSŽ vakcinacije.

…Posebno se sećam trogodišnjeg Saše G., primljenog u Prvu dečju tuberkuloznu bolnicu krajem 1970-ih sa dijagnozom „Levostrani aksilarni limfadenit izazvan BSŽ vakcinom, hronična granulomatozna bolest (HGB).“ Prethodno je bio podvrgnut dugotrajnom i neuspešnom lečenju u Tuberkuloznoj bolnici za malu decu broj 9. Bio je dobro uhranjen, plavokos, plavook dečak rođen od mladih, zdravih roditelja. U njihovoj porodici nikada nije bilo pacijenta sa tuberkulozom. Njegova bolest, zajedno sa gnojno-kazeoznim levostranim limfadenititom, karakterisala se rekurentnim gnojnim otitisom , gnojnim limfadenitom cervikalnih limfnih čvorova i pustularnim lezijama na koži; gnoj je izazivao rast stafilokoka. Otkrivena je uvećana jetra. Antibakterijska terapija nije imala primetnog efekta.

    S obzirom na moj gorki neuspeh da pomognem ovom detetu, obezbedio sam njegov premeštaj u Centralni institut za tuberkulozu. Ali čak ni tamo mu se nije moglo pomoći, jer je njegov fagocitozni odgovor bio nedovoljan. Umro je neko vreme kasnije…* ( fagocitoza je proces kojim određene ćelije zvane fagociti gutaju druge unete ćelije ili čestice)

Prikupio sam značajan broj sličnih slučajeva. I karakteristično je da su to obično dečaci, naizgled zdravi, iz imućnih porodica, sa plavom kosom i svetlim očima…

   L. A. Mitinskaja i drugi, autori parenteralne primene BSŽ vakcine kod novorođenčadi, tvrde da BSŽ nije odgovoran za razvoj HGD-a, i da BSŽ služi samo kao marker za ovu bolest. Drugim rečima, da li koristimo BSŽ i njegove komplikacije da bismo veštački selektovali novorođenčad koja će neizbežno razviti bolest? Nasuprot tome, uverio sam se da BSŽ, odlaganjem razvoja kompletne fagocitoze, stvara uslove pogodne za razvoj HGD-a kod dece određenog genotipa (plavokose i plavooke).

  Trenutno se na našem odeljenju leči 31 dete, od kojih je dvadeset troje ranog uzrasta. Šestoro ove dece je iz Moskve, četvoro iz Moskovske oblasti, devetoro iz raznih regiona Rusije, desetoro iz SNG, a dvoje iz inostranstva.Od šestoro moskovske dece, dvoje se leči od komplikovane BSŽ infekcije (jedno dete ima BSŽ- ostitis grudne kosti, drugo aksilarni limfadenit). Najteže stanje je kod četvoromesečnog deteta koje je vakcinisano BSŽ vakcinom u porodilištu. Njegovoj majci je dijagnostikovana kavernozna tuberkuloza dve nedelje nakon otpusta iz bolnice (kako je završila u porodilištu sa takvom dijagnozom?!). Njen sin ima akutnu opštu milijarnu tuberkulozu, tuberkulozu svih grupa intratorakalnih limfnih čvorova, a prognoza je veoma loša.

   Tokom 30 godina, počev od 1970. godine, počeli smo da viđamo decu sa koštanim lezijama koje su u početku smatrane manifestacijama BSŽ infekcije. Međutim, dokazivanje ovoga nije uvek moguće zbog terapije i lečenja antibioticima, što izuzetno otežava uspešnu tipizaciju BSŽ mikobakterija. Većina ove dece je operisana u Dečjoj kliničkoj bolnici br. 13, a poslednjih godina i u Sanktpeterburškom institutu za fiziopulmologiju. U nekim slučajevima, tipizacija je potvrdila vezu između koštanih lezija i BSŽ vakcinacije.

Šta znači intradermalna primena „oslabljene“ varijante — BSŽ-M — koja sadrži 500.000 mikobakterija, istu količinu koja ulazi u sastav BCŽ ? U svakom slučaju, sve one ostaju u telima dece, koja obično imaju različitu podložnost prema tuberkulozi, jer su „polimorfizam i održivost vrsta osigurali biomolekuli koji su svakog od nas učinili jedinstvenim. Geni koji kontrolišu kaleidoskop ovih proteina odredili su najfunkcionalnije raznovrstan fiziološki sistem — imuni sistem — i sa njim, nezavisnost individualnog života“ (Govalo, V.I. Zašto mi nismo kao drugi. Moskva: Znanje, 1984, str. 134).

Da, vakcina BSŽ je heterogena po sadržaju u njoj  mikobakterija, koje se razlikuju  po „oslabljenoj“ virulenciji.

 Kada uđu u telo bebe, Mycobacterium tuberculosis se odmah širi u limfu i krvotok i, prirodno, razmnožava se, iako oslabljena BSŽ vakcinom. U roku od 24 sata, neće ih biti 500.000, već milion; u roku od dva dana, 2 miliona, i tako dalje. Drugim rečima, telo novorođenčeta je inficirano BSŽ bakterijama, koja će se kod svakog deteta različito odvijati. Na kraju, nakon određenog vremena, beba ”razvija” sopstvenu reakciju preosetljivosti odloženog tipa (RPT). BSŽ vakcinacija se primenjuje upravo u tu svrhu – da bi se stimulisala ova nasledno određena reakcija. Kao rezultat toga, do kraja prve nedelje, beba je bukvalno „preplavljena“ BSŽ mikobakterijama, koje su strogo aerobne i zahtevaju stalni kiseonik. Prema A. D. Adu i A. N. Majanskom, Mycobacterium tuberculosis  su sposobni da inhibiraju formiranje fagolizozoma za fagocitozu. Ovaj mehanizam, koji sprečava kontakt sa citotoksičnim komponentama fagocita, obezbeđuje produženo opstajanje oslabljenih tuberkuloznih bakterija u makrofagima. Ovi autori ističu da „potpuna fagocitoza zahteva prisustvo bioloških oksidanata sa snažnim citotoksičnim potencijalom“ i da „zbog fenomena respiratornog ili metaboličkog naleta dolazi do varenja određenih mikroba, posebno Staphylococcus aureus i gljivica“. U anaerobnom okruženju, fagociti, iako zadržavaju sposobnost apsorpcije, naglo smanjuju svoju toksičnost prema mnogim patogenim i oportunističkim mikrobima“ (Ado A. D., Majanski A. N. Trenutno stanje teorije fagocitoze // Imunologija, 1981, br. 3, str. 20).

Na osnovu gore navedenog, verovatno je vredno podsetiti se dobro poznate činjenice da fagocitoza kod novorođenčadi još uvek nije u potpunosti razvijena. Dok je apsorpcioni kapacitet fagocita kod novorođenčadi dovoljno razvijen, završna faza fagocitoze je još uvek nesavršena i razvija se mnogo kasnije (i ovde se moraju uzeti u obzir i individualne razlike!). Kod dece u prvih 6 meseci života, nivoi lizozima, laktoferona, mijeloperoksidaze i drugih komponenti uključenih u završnu fazu fagocitoze su veoma niski. Stoga su deca u prvim mesecima života veoma podložna bolestima izazvanim Staphylococcus aureus, E. coli i gljivicama (Mazurin, A.V., Voroncov, I.M., Propedevtika dečjih bolesti. Moskva, 1985, str. 264).

   Dakle, BSŽ vakcinacija se sprovodi kod dece čija reakcija potpune fagocitoze još nije uspostavljena, sa nesavršenim sistemom formiranja antitela – imunoglobulina, i koja se nisu prilagodila okolini.

Moje dugogodišnje iskustvo u radu sa decom svih uzrasta, a u poslednjoj deceniji prvenstveno sa malom decom, dovelo me je do konačnog uverenja da BCŽ vakcinaciju novorođenčadi treba prekinuti. Ovu vakcinaciju treba odložiti za kasnije u životu, na 2-3 godine, i to samo u endemskim područjima (za čije utvrđivanje je nadležna naša sanitarno-epidemiološka služba!).

Moje je duboko uverenje, zasnovano na dugogodišnjem praktičnom radu sa postvakcinalnim komplikacijama nakon BSŽ vakcinacije, da je napuštanje univerzalne vakcinacije novorođenčadi jedno od ključnih rešenja za smanjenje morbiditeta i mortaliteta dece.

Zar nije strašno napustiti vakcinaciju novorođenčadi u kontekstu pogoršanja epidemiološke situacije sa tuberkulozom?

Moj odgovor: ne samo da nije strašno, već je neophodno!

    Prvo, BSŽ vakcinacija nikada nije sprečila i ne može sprečiti Mycobacterium tuberculosis(MBT) (MBT)infekciju kod dece koja su bila u kontaktu sa tuberkuloznom osobom.

Drugo, bez odgovarajuće dijagnostike imunog sistema, uz pomoć BSŽ vakcinacije širi se tuberkuloza i akumulira se kroz generacije među ljudima podložnim MBT, od kojih mnogi nisu nužno socijalno ugroženi.

Treće, sva mala deca, bez obzira na status vakcinacije, ako su podložna MBT i inficirana u porodilištu, neizbežno će razviti MBT ako se blagovremeno ne dijagnostikuju i ne leče. Nema primera spontanog oporavka od MBT u ovom uzrastu. Međutim, spontani oporavak je moguć samo kod dece starije od 3 godine.

Četvrto, stopa infekcije MBT do druge godine ostaje na 0,005–0,01%, ili 10 na 100.000. Sva ova deca su izlečiva ako se dijagnostikuju blagovremeno i temeljno leče uz dugoročno praćenje.

Peto, bez BSŽ vakcine u porodilištima, mala deca će odrastati zdrava! Ovo objašnjava, između ostalog, široko rasprostranjeno sticanje sindroma imunodeficijencije (SIDE), ako ne u početku, onda aktivno stečeno kao uzročni razvoj nakon BSŽ vakcine, kao i razvoj brojnih drugih simptoma opšte patologije.

MBT, ponavljam, odavno je značajan faktor u prirodnoj selekciji, a izloženost njoj (ljudska infekcija) je programirana. Zaštitni odgovor, prvenstveno limfnog sistema, takođe je programiran. Međutim, ako se takva izloženost dogodi u obliku BSŽ vakcinacije tokom neonatalnog perioda, mogu se očekivati nepoželjne i veoma teške posledice po limfni sistem — uključujući leukemoidne, pa čak i leukemijske reakcije.

  Kao lekar-kliničar i fiziolog, uveren sam da odlaganje BSŽ vakcinacije do kasnijeg perioda života ne samo da će pružiti bolju zaštitu od tuberkuloze, već će poslužiti i kao metoda za sprečavanje dečje leukemije.

   U člancima u časopisu „Pedijatrija“, više puta sam predlagao održavanje okruglog stola sa vodećim fiziolozima, pedijatrima, imunolozima, genetičarima, mikrobiolozima sa osnovnim razumevanjem imunologije zaraznih bolesti i drugima kako bi se razgovaralo o nepreporučljivosti i štetnosti BCG vakcinacije u neonatalnom periodu. Nažalost, to se nikada nije dogodilo.Međutim, prvi rezultat je postignut: tabu o raspravi o ovom pitanju je ukinut. Štaviše, prema rečima V.F. Učajkina, trenutnog glavnog specijaliste za zarazne bolesti u zemlji, nacrt kalendara vakcinacije koji je podneo ruskom Ministarstvu zdravlja navodno uzima u obzir ovo važno razmatranje vezano za uzrast (na okruglom stolu na temu „Kontroverzni problem vakcinacije novorođenčadi“, održanom 17. februara 1997. godine u Naučnom centru za akušerstvo, ginekologiju i perinatologiju).

Vi ste , veoma poštovana Galina Petrovna, takođe  učestvovali u diskusiji o ovom pitanju u ovom centru.

Suština mojih predloga, koje iznosim već 20 godina, jeste praćenje fizičkog razvoja i zdravstvenih pokazatelja tri grupe dece:

  1. Zdrava novorođenčad koja nije vakcinisana BSŽ vakcinom;
  2. Zdrava novorođenčad vakcinisana BSŽ vakcinom;
  3. Deca vakcinisana BSŽ vakcinom sa manifestacijama disbakterioze, podeljena u dve grupe: a) lečenje konvencionalnim metodama; b) lečenje konvencionalnim metodama uz dodatak izoniazida u dozi od 8 mg/kg dnevno.

Ovaj posao ne zahteva značajna finansijska ulaganja, osim želje i vremena onih koji su istinski posvećeni zdravlju ruske dece i nacije u celini. Posao se može završiti u roku od godinu dana.

BCŽ vakcinacija tokom neonatalnog perioda je opasna po zdravlje i živote dece.

Zaključno, smatram da je potrebno ponoviti da sam čvrst protivnik vakcinacije (bilo koje, ne samo BCŽ) tokom neonatalnog perioda, jer vakcina ometa razvoj prirodnih (sanogenetičkih) odgovora deteta: fagocitoze, proizvodnje antitela i adaptacije na spoljašnju sredinu.

  Štaviše, ja, kao i mnogi drugi stručnjaci, smatram da ne može postojati jedinstveni kalendar vakcinacije za svu decu. Štaviše, davanje 8-10 vakcina jednom detetu je neprihvatljivo: to je katastrofalna praksa osmišljena da uništi naciju.

Vakcinacija se mora sprovoditi strogo prema epidemiološkim indikacijama, uz obavezno poštovanje kontraindikacija. Ove kontraindikacije ne smeju biti smanjene, već proširene, jer praktično nema dece koja pripadaju prvoj zdravstvenoj grupi, a ovaj trend se odnosi ne samo na novorođenčad već na sve starosne grupe.

  Po mom mišljenju, posebna presuda sudije A.A. Borščeva (sudsko ročište o roditeljskim tužbama u vezi sa komplikacijama nakon vakcinacije – ostitisom, na kojem smo vi i ja učestvovali kao stručnjaci 10. decembra 1996. godine) je iznenađujuće dobro informisana: Sud smatra da je potrebno da izda posebnu presudu ruskom Ministarstvu zdravlja i medicinske industrije u vezi sa nezadovoljavajućim stanjem vakcinacije novorođenčadi. Ova posebna presuda ne podleže žalbi.

S uvaženiem i voshiщeniem Vašeй prosvetitelьskoй deяtelьnostью,
Vrač-ftiziatr vыsšeй kvalifikacionnoй kategorii, k. m. n.
V. P. Suhanovski

Prilozi

  1. Zvanično pismo, koje se nalazi u mom vlasništvu 16 godina, a sadrži negativne kritike N.I. Niseviča i L.A. Mitinske. Sada ga predajem Vama i Moskovskom sudsko-medicinskom komitetu.
  2. Članak u časopisu „Pedijatrija“, 1984, broj 7.
  3. Članak u časopisu „Pedijatrija“, 1996, broj 6.

Sa poštovanjem i divljenjem za Vaš obrazovni rad,

Specijalista za tuberkulozu najviše kategorije, dr med.

V.P. Suhanovski