U autorskoj emisiji Srbin.info „Intervju” Dejana Petra Zlatanovića, iskusni policijski veteran Milan Dumanović govori o koruptivnim praksama, bezbednosnim rizicima i ulozi državnih bezbednosnih službi u Srbiji.
Dumanović upozorava da “paljevine automobila” nisu izolovan incident, već deo šireg obrasca koji je prebačen sa severa Kosova i Metohije. Po njegovom mišljenju, slučaj zapaljenog luksuznog BMV-a majke direktora PIO fonda, porodičnog prijatelja braće Vućić, Relje Ognjanovića, ukazuje na koruptivne mreže interesa pripadnika SNS-SPS vladajućeg režima u Srbiji, koje se pokušavaju maskirati u privatne probleme. “Ako nema jasnih dokaza i transparentnosti, javnost u Srbiji neće dobiti pravu sliku o motivima ovakvih obračuna,” naglašava on.
Gost ističe potrebu za proverom finansijskog porekla skupih automobila i ugovora o poklonima, kada su u pitanju visokopozicionirani pripadnicivladajućeg režima, pogotovo onih ličnosti, koji dolaze iz okruženja braće Vučić, navodeći da bi “ugovor o poklonu” morao biti javan da bi se razrešila sumnja u eventualne sofisticirane mutne tokove novca. U tom kontekstu Dumanović kaže da su paljevine automobila ranije bile retkost, ali da su se “modusi operandi” pojavili i da su bliski porodici Vučić, što bi, po njegovom, moglo izazvati dalja pitanja o odgovornosti.
Dumanović je tokom intervjua i naglašasio da policija “sve zna,” u vezi paljevine spomenutog BMV-a, ali da je pitanje hoće li ko biti procesuiran, pogotova kada se zna ko je žrtva. U tom smislu je i povukao da operativci SB Poka ili UKP-a nAajverovatnije znaju ko je zapalio BMV- reljinoj majci, ali dodao da će odgovor verovatno doći tek sa promenom režima.
On je i u intervjuu naveo da ovaj događaj ima analogiju sa Kosovom i Metohijom, gde je, kako kaže, protivnicima Vučićevog režima, takođe, paljeni automobili i imovina, a pogotovo nakon izdaje srpskog naroda potpisivanjem kako Brisalskog tako i Ohridskog sporazuma. U tom kontekstu Dumanović je naveo i Milana Radojičića, označavajući ga kao figura koja je i dalje, služeći ličnim interesima Aleksandra Vučića, “strah i trepet Srbima sa Kosmeta” uprkos tome što nije više u južnoj srpskoj pokrajini. On zato ocenjuje da su policijske istrage u Srbiji često zaustavljene jer “politička volja” pripadnika vrha Vučićevog režima bila u tom smeru, pogotovo kadaa je u pitanju bilo otkrivnje i rasvetljavanje moguće korupcije.
Dumanović zato je i u intervjuu sugerisao da su bezbednosne agencije i njihovi operativci upoznati sa koruptivnim hierarhijama moći, ali i da je reputacija istih u službi režima. U tom kontekstu se, naveo je, pojavljuju optužbe na račun “režima Aleksandra Vučića,” jer politika i bezbednost često idu ruku pod ruku, te da “politička volja” određuje koje istrage napreduju, a koje ostaju zatezane.
Domanović je na kraju intervju završaio porukom da je potrebno jasnije razgraničenje privatnih interesa od državnih, transparentnost u finansijskim tokovima i jačanje nezavisnosti istraga kako bi se smanjila mogućnost zloupotreba od strane vladajučeg režima u Srbiji, te zato insistira pri stavu da je javna debata o ovim temama ključna za vraćanje poverenja građana u institucije.






