Pročitaj mi članak

Kosjerić na ponovljenom glasanju: Poslednji metar borbe za pravdu i glas

0

Dok se u većini opština izborna trka već pretvorila u ustajalu dnevnu politiku, u Kosjeriću se izbori tek zagrevaju — i to u jednom jedinom, ali sada već simbolički teškom, biračkom mestu broj 25. U prostorijama komunalnog preduzeća „Elan“, 434 upisana glasača dobiće novu šansu da ponovo odmere snage vlasti i opozicije, dok ostatak Srbije gleda ovaj mali grad kao mikroskop političke borbe u najsirovijem obliku.

Jer ovo više nisu samo izbori – ovo je referendum o tome da li se vredi boriti.

Radni dan, pritisci i matematika

Ponovljeni izbori zakazani su za utorak, 1. jul. Simbolično? Verovatno. Taktički? Bez sumnje. Vlast se nada slabijem odzivu, računajući na ljude koji neće napustiti radno mesto zbog jedne glasačke kutije. Ali upravo ta kutija je, po odluci Višeg suda u Užicu, postala epicentar nepravde — jer se, prema žalbama, na njoj glasalo mimo svih pravila, čak i bez upisa u birački spisak.

Advokat opozicione liste, Stefan Janjić, to naziva „najgrubljim kršenjem izbornog prava“. I tu se ne radi samo o zakonu, već o elementarnom osećaju za pravdu. Ono što je trebalo da bude automatski poništaj, postalo je mukotrpna bitka po žalbama, komisijama i sudovima. To u prevodu znači: građani Kosjerića nisu dobili sistem koji ih štiti, već sistem koji moraš naterati da radi svoj posao.

Vlast gubi, ali ne odustaje

Prema rezultatima od 8. juna, opozicija je na tom biračkom mestu pobedila ubedljivo — 225 prema 120. Ali zbog sumnjivih glasova i ukupne razlike na nivou opštine od svega 51 glas, odluka o ponovnom glasanju mogla bi promeniti ukupnu ravnotežu u lokalnoj skupštini. Nije ni čudo što se izborni štab SNS-a sve više oslanja na „neplanirane“ goste, „slučajne“ bajkere i tajne liste za pritiske. Da ne govorimo o javnoj retorici.

Predsednik države, Aleksandar Vučić, već unapred najavljuje „šta ćete videti od 2. jula“, otkrivajući time da raspolaže dokazima o „krađi izbora“ pre nego što je sam proces završen. Pitanje koje se prirodno postavlja: ako ima dokaze, zašto ih nije predao tužilaštvu? Ili je možda zaboravio ko je na vlasti?

Tišina kao otpor

Opozicija, s druge strane, odlučila se za drugu strategiju — tiha, lična kampanja, bez velikih mitinga i stranačkih zastava. Studenti i aktivisti vraćaju poverenje ne preko bilborda, već od vrata do vrata. Ne nude asfalt, već poštenje. Umesto kamiona, u Kosjeriću se ovih dana čuje korak, reč i, sve češće, – smeo glas.

Kako kaže kandidatkinja za predsednicu opštine, Slavica Pantović: „Ljudi su prošli kroz ogroman pritisak. Ne želimo da ga pojačavamo, već da mu ponudimo izlaz.“

Simbol iza jednog mesta

Ovo više nije samo borba za jednu lokalnu skupštinu. Ovo je test u kome će se pokazati da li je moguće pobediti čak i kad je sve protiv tebe: vreme, novac, institucije i mediji. I ako pobeda dođe 1. jula, ona će odjeknuti kao još jedna Medijana — dokaz da se glas naroda ipak može čuti iznad buke propagande.

Ako izgube, izgubiće pošteno. Ako pobede — to će biti pobeda svih onih koji su ikad stali u red pred biračkim mestom verujući da to ima smisla.

A za sve koji kažu „nema šanse“ – možda je upravo Kosjerić tačka na kojoj se bes pretvara u slobodu.