Iako vlast pokušava da predstavi da sve konce drži u svojim rukama, izvesno je da će mnoštvo problema preneti u Novu godinu. Ozbiljna politička i društvena kriza sa kojom se Srbija suočava već godinu dana, postaće samo još teža za prevazilaženje kako vreme odmiče. Problemi oko Naftne industrije Srbije, izbori, bez pomaka u evropskim integracijama, te ozbiljno narušena spoljna politika, neke su od najaktuelnijih kriza koje vlast prenosi u 2026. godinu. Sagovornik Nove navodi da su mali izgledi da će se krize koje pogađaju Srbiju rešiti u periodu koji je pred nama.
Svi nedaće sa kojima se Srbija suočava nastaviće se i u narednoj godini, jer vlast nije našla rešenja u mnogim sferama. Postavlja se pitanje – da li su u 2026. veće šanse da dođe do raspleta ili novog zaoštravanja?
Diplomata Srećko Đukić u razgovoru za Novu ističe da se u sledeću godinu prenose sve krizne teme, bez izgleda da ijedna od tih kriza bude rešena.
Naprotiv, kaže Đukić, svaka od njih biće produbljena i koštaće građane Srbije finansijski, politički, sankciono i na svaki drugi način.
Pa, krenimo redom…
Naftna industrija Srbije
Srbija se suočava sa ozbiljnom krizom u vezi sa enrgetskim snadebavnjem zemlje, od kada je NIS pod američkim sankcijama, a predsednik Srbije Aleksandar Vučić više puta dosad je stavio interese Rusije ispred srpskih. Kao najavu rešenja, najnoviju, Vučić pominje 15. januar. Zapravo, pitanje je – ima li uopšte rešenja za NIS?
Vučić tvrdi da vreme curi, a manje od mesec dana ostalo je do roka kojim je Srbija ponovo htela da izađe u susret Rusiji, te im dala da oni reše problem oko NIS-a. Pojavile su se i najave da bi potencijalni kupac mogao da bude mađarski MOL.
Srećko Đukić za Novu kaže da ako iz ogromnog paketa, gde nema svetlih tačaka za 2026. godinu, izdvojimo temu NIS-a, u sklopu energetske bezbednosti Srbije, bez obzira kako to pitanje bude rešeno, ono će Srbiju debelo koštati finansijski. Đukić objašnjava da će građani to osetiti u ceni naftnih derivata, ili na drugi način, imajći u vidu da neke računice pokazuju da NIS može da košta više od četiri milijarde evra za godinu dana.
„To podrazumeva iako se NIS u međuvremenu proda, jer svaki kupac koji kupi NIS sigurno neće novac izdvajati u rehabilatiaciju i revitalizaciju već će forsirati svoje kapacitete. To se pre svega odnosi na mađarski MOL, ako on bude kupio, a mi imamo za tu tvrdnju imamo u dokazu da je MOL praktično uništio Inu u Hrvatskoj koju je kupio, a treba da se podsetimo da je Ina nekada bila najveća jugoslovenska rafinerija“, kaže sagovornik Nove.
Izbori
Predsednik Aleksandar Vučić tvrdi da će 2026. godina biti prekretnica u političkom životu Srbije. On je najavio održavanje “sudbonosnih” izbora.
Ako je suditi po (ne)učinjenom dosad, predsednik sve vreme pokušava da kupi vreme, s obzirom na to da izbore nije raspisao još uvek, iako ih studenti i građani traže već nekoliko meseci.
Inače, Studenti u blokadi počeli su da prikupljaju potpise građana na više lokacija u Beogradu, kao i u drugim gradovima Srbije za podršku raspisivanju izbora. Cilj akcije koja je nazvana „Raspiši pobedu“ je priprema za vanredne parlamentarne izbore, što je mesecima njihov jedini zahtev.
Od – dobićete izbore kad god želite, do uvređenog – izbori će biti kad nenadležna institucija kaže, prošla je čitava godina, a na pitanje da li će izbori konačno biti raspisani u godini pred nama i da li će zaista biti „sudbonosni“, Đukić kaže da ni tu nije optimističan.
„Mislim da će vlast raditi svim snagama da ti izbori budu 2027. godine, uoči ili posle EXPO-a, jer EXPO je kruna ove vlasti i to bi trebalo da bude i kruna izbora. Meni je zaista teško zamisliti dve stvari. Prva, da se sutra probudim i da u Srbiji ugledam drugu medijsku sliku, a da je Vučić na vlasti, i druga, da se održe izbori po svim demokratskim principima, a pod kontrolom ove vlasti. Za mene su te dve stvari nezamislive“, navodi Đukić.
Nula pomaka u evropskim integracijama
Napretka u pregovorima o pristupanju EU nema ni ove godine. Srbija i u narednu godinu ulazi bez otvrenih pogavlja. Četiri godine bez otvaranja ijednog klastera.
Tako izgleda „evropski put Srbije“ za koji Vučić tvrdi da je „jedini put“. I dok su Albanija i Crna Gora maltene na kraju svojih pristupnih procesa, iz EU upozoravaju da su reforme u Srbiji usporene, da nema napretka u vladavini prava, a da je napredak u pravosuđu i borbi protiv korupcije minimalan.
Đukić kaže da svaki put ima svoj početak i kraj, te da je tvrdnja da smo na evropskom putu, u stvari tvrdnja da smo mi na samom početku.
„Jedino što je ostalo od tog puta je da smo zemlja kandidat za članstvo u EU. Praktično ništa više nije, niti ima izgleda da će biti“, kaže Srećko Đukić i napominje:
„Mi smo nekad odmakli, pogotovo od Albanije, koja se još nije ni nalazila na EU putu, ali ona sada ne samo da nas je pretekla, već je jednu ruku ispružila da otvori vrata EU, za nekih godinu do dve dana“, kaže on.
Ističe da ništa ne očekuje tim pre, što kako navodi, vlast već tvrdi da je Srbija na evropskom putu, a da Evropska unija nije.
„To je jedan nonsens, i to svedoči da vlast nije spremna da bilo šta učini da se restartuje evropski put, da se rehabilituje evropska politika, već mi imamo i dalje forsiranje antievropske kampanje i nekih narativa da smo mi suverena, samostalna, nezavisna zemlja, što praktično znači – nama EU ne treba i nemamo nameru da slušamo preporuke Evropske unije, niti da postupamo po pravililma po kojima smo se dogovorili da ćemo ući u Evropsku uniju“, kaže Đukić i dodaje:
„Lično pod ovom vlašću ne očekujem nikakvo približavanje Evropskoj uniji. Jedino što vlast očekuje jeste da izvuče još neki evro iz evrouniskog bankomata“.
Srpska spoljna politka ozbiljno narušena
Srpska spoljna politika doživela je u 2025. godini totalni debakl.
Iako je Srbija činila sve da se dodvori Rusiji, upravo zbog Rusa nalazimo se u neizvesnoj situaciji sa NIS-om. To je srpsku spoljnu politiku „pokosilo“ na međunarodnom planu, jer su stigle sankcije iz Amerike zbog NIS-a, a Srbija je na iste ostala nema, iako je najava da će do sankcija doći bilo gotovo godinu dana ranije.
Pre toga saznali smo diplomatski skandal u Majamiju, kada Vučiću nije dozvoljen pristup Republikanskoj konvenciji, a sad i odustajanje od Generalštaba.
Zatim, iz Evropske unije stizala je kritika za kritikom zbog neispunjavanja preporuka evropskih institucija.
Moglo bi se reći da je spoljna politika Aleksandra Vučiča doživela potpuni sunovrat, te da jedina nada ostaje u ono „čelično prijatesljstvo“ koje predsednik čuva – sa Kinom.
Sedenje na više stolica više ne prolazi i sam Aleksandar Vučić je rekao da je Srbija saterana uza zid ili da je u slepoj ulici.
Srećko Đukić kaže da bi se spoljna politika Srbije izvela na drugi put, potrebno je da postoji i druga unutrašnja politika.
„Međutim, ne vidim nijedan znak spremnosti da se menja stanje u unutrašnjoj politici, a po samoj definiciji spoljna politika je produžetak unutrašnje politike. Ne očekujem da se išta i tu desi, već dalje insistiranje na evropskoj poštapalici, na oslanjanje e na Rusijiu i Kinu, i mislim da su to putevi kojima ova vlast namerava da se kreće i u 2026. godini“, zaključuje Đukić.






