VRAĆANJE američkog predsednika Donalda Trampa na temu uzimanja Grenlanda pod kontrolu SAD, koja kao da je bila zaboravljena nekih mesec dana, gotovo niko u svetu, a kamoli u Evropi, nije doživeo kao nešto čisto šokantno.
Iza Trampovih naizgled skandaloznih izjava počinje da se nazire jasna geopolitička nit. A mogla bi se nazvati „novim globalizmom“.
Mnogo ekonomski utemeljeniji od dosadašnje globalizacije iako je i ona bila amerikanocentrična.
Trampov novi globalizam je konstruisan od tri logički integrisane komponente:
• na bazi novog tumačenja Monroove doktrine (uzgred, da li Tramp uključuje Filipine u svoju „Veliku Ameriku“?);
• na transformaciji Sjedinjenih Država u energetsku supersilu koja monopoliše i diktira pravila igre na tržištu ugljovodonika;
• i na ubrzanoj transformaciji Sjedinjenih Država u arktičku supersilu (SAD su bile samo nominalno supersila kada se Donald Tramp vratio u Belu kuću).
Redosled poteza američkog predsednika je takođe sasvim logičan: bez demontaže Madurovog režima, bilo bi nemoguće pretvoriti resurse Latinske Amerike u izvor kratkoročne ekonomske stabilnosti Sjedinjenih Država.
Ovo je „ulaznica“ bez koje je ulazak u novi globalni svet Donalda Trampa nemoguć.
Bez kontrole nad venecuelanskom naftom (i, potencijalno, Brazilom i Iranom takođe), i eliminacije „flote u senci“, status Amerike kao energetske supersile je nezamisliv.
A bez sticanja pune kontrole nad Grenlandom, uključujući i pravnu, nemoguće je obezbediti status Sjedinjenih Država kao arktičke sile. Bez toga, malo je verovatno da će SAD moći da ostanu konkurentne posle 2030. godine, čak i kao energetska supersila.






