Namera Aljbina Kurtija da pod svoju komandu stavi jedine preostale institucije srpske države u južnoj srpskoj pokrajini kao što su zdravstvo i prosveta ne izaziva nikakvu reakciju od strane predsednika Srbije. Kao da mu je „maca pojela jezik“. Čudno, imajući u vidu da se predsednik oglašava i za mnogo manje bitne stvari kao što je recimo njegova izjava povodom grudvanja u Čačku od strane građana estradne umetnice Ane Bekute a da za ovako važno i bitno pitanje za srpsku državu predsednik ćuti.
Prihvatajući Francusko-nemački plan on se odrekao svih institucija srpske države na Kosovu i Metohiji pa tako kada se nešto ranije oglasio posle proterivanja dinara, banke, pošte i ostalih institucija srpske države nemačka ambasadorka u Beogradu mu je rekla da ne diže veliku prašinu. Da ne diže veliku prašinu iz razloga jer u Francusko-nemačkom planu u tački dva stoji da Srbija prihvata i priznaje nezavisnost, suverenitet i integritet Kosova na svojoj teritoriji. Posle toga se predsednik Srbije nije oglašavao.
Građani Srbije se lepo sećaju da kada je njihov predsednik prihvatio Francusko-nemački plan u Briselu a u Ohridu se obavezao da ga sprovede što on i čini na primedbe građana Srbije da je to izdaja on je odgovorio „pustite me malo da ih lažem, da ih varam“. Na srpsku nesreću predsednik nije prevario niti je smeo da slaže ni Brisel, ni Pariz, ni Berlin, ni Vašington ali je zato slagao i prevario građane Srbije a naročito Srbe sa Kosova i Metohije jer se odrekao te teritorije. Ono što se iz aviona vidi jeste da tu nikada viđenu izdaju u srpskoj istoriji pokušava da zamagli preko svojih medija puštajući u svom Ćacilendu rodoljubive pesme i ispisujući grafite po Beogradu u stilu „Kad se vojska na Kosovo vrati“, razvijajući srpsku zastavu dužine više od 200 metara dok ispod žita zaokružuje državnost samoproglašene republike Kosovo i stvara temelje za veliku Albaniju. Prevara je katastrofalnih razmera imajući u vidu da on opstaje na vlasti zahvaljujući nacionalnim glasovima a u isto vreme odriče se dela teritorije Srbije zarad golog opstanka na vlasti i pljačke sopstvenog naroda.
Jedini način da se ova izdaja označi i obeleži i na pravi način predoči građanima Srbije jeste da srpska opozicija u parlamentu zahteva da se na dnevni red stavi pitanje Francusko-nemačkog plana i da se isti odbaci. Jer u suštini je to plan nemačkog političara Volfanga Išingera koji je u srži plan nekadašnje dve Nemačke. Srbi sa Kosova i Metohije nemaju iluziju da će Narodna skupština Republike Srbije da ovaj sporazum odbaci jer znaju da u Srbiji vlada diktatura jednog čoveka u liku Aleksandra Vučića ali će ako ništa drugo da građanima Srbije istog istera na čistinu i pokaže razmere izdaje ovog vladara. Svi poslanici Republike Srbije položili su zakletvu na Ustav Srbije gde u preambuli jasno i glasno stoji da je Kosovo i Metohije deo države Srbije. Srbi sa Kosova i Metohije su svesni da poslanicima vladajuće kaolicije ta zakletva ništa ne znači jer oni permanentno u ovih skoro 14 godina vladanja izdaju i prodaju teritoriju gazeći i ustav i zakletvu koju su položili ali poslanici opozicije ne smeju da budu na istoj talasnoj dužini.
Srbi sa Kosova i Metohije daju punu podršku dobrom delu opozicije naročito kada je u pitanju njihova borba za demokratiju, za ljudska prava, za slobodu medija ali isto tako očekuju da se na verodostojan način bore i protiv izdaje Aleksandra Vučića. Bojimo se da u slučaju da opozicija Srbije ne bude prihvatila ovaj naš opravdani zahtev nego bude prećutala naći će se u poziciji da je ćutanje znak odobravanja.
Ono što je bitno da je i po našem Ustavu a i po međunarodnom pravu shodno Rezoluciji 1244 SB UN Kosovo i Metohija deo Republike Srbije. I nikakve druge vrednosti nisu za budućnost Srbije važnije od njene celovitosti.






