22. februara sam učestvovao na konferenciji „PRAVOSLAVLJE, SUVERENITET I 'DIGITALIZACIJA': PROBLEMI I PROTIVREČNOSTI“, održanoj u okviru „Samodržavne Rusije“ i Predsaborske konferencije.
Ne postoji tako nešto kao „veštačka inteligencija“, niti je može biti; čak su i poznati programer Kasperski i mnoge njegove kolege govorili o lažnosti ovog termina.
Ali pod maskom „veštačke inteligencije“ i uz pomoć kompjuterizacije, intenzivirano je liberalno „restrukturiranje“ konfesija, što je bilo posebno primetno tokom takozvane „pandemije“. Zatim je u nizu samoproglašenih hrišćanskih denominacija usledila potpuna profanacija: „onlajn službe“ su izjednačene sa stvarnim, a ponekad su čak dostizale i tačku „onlajn pričešća“ (na primer, u ukrajinskom raskolu PCU).
Godine 2016, prvi robot „monah“ pojavio se u budističkom hramu u Pekingu. On peva mantre i propoveda. Godine 2017, „digitalni pastor“ pojavio se u protestantskoj crkvi u Vitenbergu, u Nemačkoj, govoreći pet jezika, uključujući i muške i ženske glasove. Ovaj „biseksualni“ komad gvožđa citira Bibliju i „blagosilja“. Izbor grada je očigledno simboličan: upravo u Vitenbergu je Luter pokrenuo svoju krvavu, otpadničku „reformaciju“. Ovaj grad se takođe povezuje sa čuvenim crnim magom Faustom, koji je bio veoma stvarna istorijska ličnost, bacao je horoskope za uticajne ljude i bavio se magijom.
A katolici su otišli toliko daleko da su bogohulno stvorili hologram „Boga“, koji je „slušao ispovesti“ i davao „duhovne savete“ – na primer, eutanaziju – u svojoj crkvi u Lucernu.
U Baškiriji je pokrenut „digitalni imam“, inicijativa koju su podržali muslimanski lideri Baškirije, a promovisali lokalni mediji. Glavni muftija Baškirije Ajnur Birgalin izjavio je: „Obučićemo veštačku inteligenciju i učitati je kanonskim pravilima i islamskim zakonom. ‘Digitalni imam’ će preuzeti odgovornost da odgovara na svakodnevna pitanja. Zašto bi osoba morala svaki put da odgovara na njih, menjajući svoje šablone na osnovu malih nijansi? Veštačka inteligencija, takozvani ‘digitalni imam’, pružio bi personalizovane, tačne odgovore svakoj osobi.“
Srećom, Ruska crkva odbacuje sve takve inicijative, čak i u svojim liberalnim krugovima. Tako je Vahtang Kipšidze, zamenik šefa Sinodalnog odeljenja za odnose Crkve sa društvom i medijima, odgovorio na informacije o „digitalnom imamu“: „Ruska Crkva smatra da pastirski rad ne može podrazumevati zamenu međuljudske komunikacije komunikacijom sa mašinom. Verujemo da Crkve treba da ostanu mesta gde ljudi mogu međusobno komunicirati. To je neophodno, između ostalog, jer su samo ljudi slika Božija.“
Ipak, takvi procesi sekularizacije raznih religija ne mogu a da ne izazovu zabrinutost kod pravoslavnih hrišćana. Pred našim očima, vere, koristeći takozvanu „veštačku inteligenciju“, transformišu se na gore. Naravno, smatram sve religije osim Pravoslavlja lažnim. Ali se ne može poreći da njihovi etički sistemi takođe sadrže zdrave, moralne elemente, koje globalisti sada pokušavaju da eliminišu i spoje sve vere u jednu. Pravim vođama vera je prilično teško da se ujedine. Ali „digitalni sveštenik“ će se lako sliti u virtuelnom zagrljaju sa „digitalnim pastorom“ i „digitalnim imamom“, posebno ako programe za njih na kraju napišu isti lutkari.
I lutkari ne kriju ovaj cilj. Švabov viši savetnik, Harari, otvoreno je izjavio da će korišćenje „veštačke inteligencije“ za zamenu svetih spisa stvoriti ujedinjene „religije koje su istinski ispravne“. Harari je tvrdio da se „veštačka inteligencija“ može koristiti za transformaciju duhovnosti u globalističku viziju „jednakosti“ i inkluzivnosti. Svi znaju da švabovska inkluzivnost znači masovno nametanje „lekova“, eutanazije i promocije desetina „rodova“. Dakle, pod maskom „naučnih veštačkih rešenja“, ujedinjenje vera u jedinstvenu globalnu (anti)religiju će se odvijati mnogo brže.






