Izgleda da u srpskom sportu ne postoji veće, bolje i sposobnije ime od Dejana Tomaševića. Barem je to poruka koja se jasno šalje nakon odluke da upravo on postane novi predsednik Olimpijskog komiteta Srbije.
Ništa u biografiji Tomaševića ne govori da je on spreman za ovu funkciju. Nije ostavio dubljeg, niti iole značajnijeg traga u KSS kao funkcioner, nije kao da se njegovo ime uvažava u sportskoj diplomatiji ili da ćemo zbog toga ići korak napred.
Nakon bogate igračke karijere učinio je sve da omrzne svima. I dok je ideja Olimpijskih igara da spajaju ljude, da donesu mir i da to sportski okršaji budu jedini na planeti Tomašević je upravo suprotnost od toga.
Uostalom, sumnjam da ijedan sportista smatra da je Tomašević najbolji promoter sporta u ovoj zemlji ili da je najsposobniji funckioner.
Jeste on sjajan čovek za „iznajmljivanje“ jer je očigledno lako potkupljiv (da li novcem, moći ili patološkom ljubavlju) i spreman na sve. Kako se samo klanjao predsedniku Aleksandru Vučiću, pa i Ani Brnabić dok je to video kao priliku da napreduje.
Bio je jedan od prvih koji je urlao „Ustaše, ustaše“ tokom jednog haosa u Skupštini Srbije, pozivao je studente i đake da se vrate u školske klupe. Marginalizovao je tragediju u Novom Sadu, ma čak je odlučio da se spusti na najniži nivo i ode u Ćacilend.
Ali, šta očekivati od čoveka koji je otimao balon bebi da bi ometao novinare? Tomašević je pravi izbor za SNS i pogrešan izbor za Srbiju. Ipak, u zemlji u kojoj se jedna stranka za sve pita – ostaje nam da sami crvenimo zbog budućih nepočinstva Tomaševića. Biće ih sigurno, sada je dobio ono za čim je gramzivo žudio.
Tomašević je pokazatelj da u Srbiji nije bitno kakvo ste ime, da li ste sposobni funkcioner ili prepoznati u svetu da biste obavljali jednu ovakvu funkciju. U Srbiji je očigledno mnogo bitnije da lepo klimate glavom, da ne postavljate suvišna pitanja i da bez pogovora izvršavate sva naređenja. Sve ostalo je mnogo manje važno.
U tu ulogu se Tomašević savršeno uklapa. Ali, zašto tu stati? Ima SNS još sportista koje može da provlači kroz blato, još sportista koji nemaju niti kičmu, niti poštovanja. Biće prilike da se popune sve pozicije do jedne onim savršenim poslušnicima.
Svi skandali Dejana Tomaševića (od kada je zadužio SNS knjižicu)
Brzo je došla 2023. godina i Tomaševićev „paraf“ na saradnju sa Aleksandrom Vučićem.
U tom trenutku već bivši košarkaški operativac, koji je napustio mesto generalnog sekretara Košarkaškog saveza Srbije 2019. godine, je krenuo nekim drugim, putem politike.
I to na pogrešan način.
Umesto da kao stručnjak počne da doprinosi polju u kom je najbolji, Tomašević je počeo da se ističe – aplauzima na račun predsednika Srbije.
Igrao je Tomašević kolo sa penzionerima, a onda se posvetio nešto ozbiljnijim zadacima kao što je „statiranje“ u krajnje bizarnom snimku nastalom u Bloku 70A.
„Samo jedan put, predsedniče, da ne bude ljudima blato. Ima nas mnogo više, svi ćemo da glasamo za tebe predsedniče, da te zamolimo“, poručio je tada Tomašević, i udario podlogu sopstvenom putu ka mestu prvog čoveka srpskog sporta.
Potom je iz prvih redova pozdravio svog predsednika Vučića ispred Palate Srbije, gde je upriličen svečani doček prvom čoveku Kine, Si Đinpingu.
No, to nije bilo dovoljno, pa je u martu 2025. godine, tokom haosa u Skupštini Srbije, iz petnih žila urlao „Ustaše, ustaše“. Interesantno, za to vreme pred Skupštinom
Usledile su izlivi ponosa i biranih reči na račun predsednice Skupštine Ane Brnabić, zatim još jedan blago rečeno bizaran snimak na kom budući prvi čovek srpskog sporta čita tekst sa molbom studentima i đacima da se vrate u školske klupe.
Interesantno je da ga u međuvremenu nismo čuli da čita molbu ćacijima da napuste pozicije kod Ćacilenda…
Štaviše, u Ćacilend je čak i išao.
Nije taj govor jedini koji je Tomašević pročitao – u drugom je, pak, govorio o „turbulentnim vremenima i ogromnim izazovima pred kojima su čak mnogi politički veterani poklekli, samo jedan čovek zadržao smirenost“ – naravno, u pitanju su hvalospevi na račun Vučića.
Nije čak ni na tome želeo da se zaustavi, pa je tako poručio da je „ljubomoran na Vučića zbog rođene majke„, da bi potom došlo do manjeg konflikta sa Nemanjom Šarovićem i pitanja:
„Imaš li ti porodicu?“
Vozio je Tomašević ponovo džip sa američkim tablicama na skupu protiv blokada, ali je ipak najniže pao u septembru 2025, kada je učestvovao u pravoj „uigranoj akciji“, kada je prvo doveo do toga da jednom detetu ispadne balon, koji je potom stigao do njegovih „saigrača“ koji su tokom skupa u Lazarevcu pokušali prvo da ometaju TV ekipu koja je radila u tom trenutku, da bi jedan od njih pokušao i da saplete Nemanju Šarovića.
Na košarkaškim utakmicama za to se dobija nesportska.
Za Tomaševića, ovaj potez je po svemu sudeći bio ključan kada je u pitanju verovatno najodgovornija pozicija srpskog sporta.






