Odluka premijera Đura Macuta da za novog šefa kabineta imenuje dr Nenada Đorđevića, a da istovremeno smeni Miloša Anđića – čoveka bliskog Aleksandru Vulinu – nije tek kadrovska izmena, već ozbiljan signal promena unutar režima.
Anđić je važio za „Vulinovu senku“ u kabinetu premijera. Njegova karijera vezana je za sektor međunarodne saradnje i direktne kontakte sa Moskvom. Ordene i medalje koje je dobijao u Rusiji, kao i povezanost sa strukturama „Rosteha“, jasno su ga predstavljali kao figuru preko koje se u kabinetu Macuta održavao Vulinov uticaj.
Smena posle svega pet meseci na funkciji može da znači nekoliko stvari:
Smanjivanje Vulinovog uticaja – unutar vlasti sve češće se javlja stav da je Vulin postao politički teret, naročito nakon što je imenovan za senatora u Republici Srpskoj i člana Ruskog istorijskog društva, što ga čvrsto vezuje za prorusku liniju u trenutku kada Beograd sve češće mora da balansira ka Zapadu.
Pozicioniranje Macuta – kao novi premijer, Macut gradi svoj tim. Zamena Anđića čovekom koji nije obeležen Vulinovim pečatom znači pokušaj da kabinet bude „čistiji“ i da manje liči na produženu ruku starih uticaja.
Poruka spoljnim faktorima – smena proruskog kadra i unošenje novih imena u vrh kabineta može biti i signal Zapadu da Macut nije isključivo vezan za Vulinovu mrežu, već da ima prostor za „fleksibilnost“.
Ovo nije usamljen slučaj, poslednjih meseci svedoci smo postepenog istiskivanja ljudi bliskih Vulinu sa važnih pozicija, i njegovog prelaska na funkcije koje imaju više simboličku nego izvršnu težinu.
Uz sve to, ostaje pitanje koliko je ovaj potez zaista Macutov, a koliko je nametnut sa višeg nivoa. Jer u političkom sistemu kakav je Srbija, retko koja odluka ovog tipa može biti doneta bez znanja i blagoslova samog Aleksandra Vučića.






