Pročitaj mi članak

Novi snimak uznemirio javnost: Teške optužbe o umešanosti sudija u prodaji dece

0

Na jednom Telegram kanalu danas se pojavio video-snimak u kojem autor iznosi teške optužbe u vezi sa međunarodnim usvajanjima dece iz Srbije. U snimku se pominju imena pojedinih sudija za koje se tvrdi da su, navodno, bili uključeni u nezakonite radnje povezane sa usvajanjem srpske dece u inostranstvo.

Ovi navodi, za sada, nisu potvrđeni od strane nadležnih institucija i moraju se tretirati isključivo kao tvrdnje autora snimka. Ipak, činjenica da se ovakvi sadržaji pojavljuju u javnosti, kao i da izazivaju snažne reakcije, ukazuje na duboko nepoverenje građana u sistem i na potrebu za hitnom i transparentnom institucionalnom proverom.

Posebnu težinu ovoj temi daje činjenica da kontroverze u vezi sa međunarodnim usvajanjima prate Srbiju već godinama. Još od 2016. godine u javnosti se vodi rasprava o odlukama i međunarodnim obavezama Srbije u oblasti usvajanja, kao i o transparentnosti procedura koje uključuju strane državljane.

Autorka ovog teksta navodi da je lično, pre dve godine, istraživala sajtove stranih agencija za usvajanje sa kojima je Srbija imala uspostavljenu saradnju. Prema tom svedočenju, na tim sajtovima su bila objavljivana deca iz Srbije, bez zaštićenih lica i sa jasno istaknutim porukama da je postupak usvajanja moguće okončati „za svega tri nedelje“. Ukoliko je to tačno, reč je o praksi koja otvara ozbiljna pitanja o zaštiti privatnosti dece, poštovanju procedura i samom duhu međunarodnih konvencija koje bi trebalo da štite najbolji interes deteta.

Istovremeno, u Srbiji i dalje postoji veliki broj porodica koje godinama čekaju na usvajanje, što dodatno pojačava osećaj nepravde i sumnju da sistem ne funkcioniše u korist domaćih usvojitelja i same dece.

Zbog toga je neophodno da nadležni organi – tužilaštvo, Ministarstvo pravde i Ministarstvo za brigu o porodici – bez odlaganja izađu pred javnost, saopšte šta je istina, šta nije, i da li je bilo zloupotreba u sistemu međunarodnih usvajanja.

Ćutanje u ovakvim slučajevima ne štiti institucije. Naprotiv, ono hrani sumnju da se iza zatvorenih vrata krije nešto mnogo ozbiljnije od „teorija zavere“. Kada je reč o deci, svaka sumnja mora biti temeljno ispitana, a odgovori moraju biti javni, jasni i nedvosmisleni.