Prosečna neto zarada u Srbiji u januaru je premašila 1.000 evra, ali većina zaposlenih nema prihode koji pokrivaju prosečnu potrošačku korpu. Sa druge strane, manjina gomila bogatstvo, pa je jaz između bogatih i siromašnih u zemlji sve veći. "Deset odsto najbogatijih u Srbiji poseduje više od polovine ukupne imovine - 58 odsto", kaže za portal N1 Sarita Bradaš iz Centra za dostojanstven rad, navodeći poslednje dostupne podatke iz Svetske baze nejednakosti.
U januaru 2026. godini prosečna neto zarada iznosila je 118.429 dinara, ali je gotovo sedam od 10 zaposlenih imalo primanja manja do tog iznosa, a čak polovina ispod 92.671 dinar, što je medijalna zarada za taj mesec, pokazuju poslednji dostupni podaci Republičkog zavoda za statistiku.
U isto vreme prosečna potrošačka korpa iznosila je 106.194,63 dinara, a više od 60 odsto zaposlenih u januaru nije imalo primanja koja pokrivaju ovaj iznos.
Uz to, podaci Republičkog zavoda za statistiku pokazuju da je svaki peti stanovnik Srbije u riziku od siromaštva. Sarita Bradaš iz Centra za dostojanstven rad za portal N1 kaže da je prag rizika od siromaštva, po ovim poslednjim podacima iz 2024. godine, bio 45.674 dinara.
„Te 2024. godine iznos novčane socijalne pomoći je iznosio 11.796 dinara. To znači da je osobi koja živi sama i koja ostvaruje pravo na novčanu socijalnu pomoć bilo potrebno četiri iznosa novčane socijalne pomoći da bi došla do granice rizika od siromaštva. To govori da siromašni u ovoj zemlji nemaju nikakvu zaštitu. A da ne govorimo o tome da li ljudi sa minimalnom zaradom u 2024. godini, ukoliko su živeli sa još jednom osobom ili ukoliko su slučajno imali decu, daleko su ispod praga rizika od siromaštva“, navodi ona.
I dok sa jedne strane, velika većina zaposlenih u Srbiji prima zarade koje ne pokrivaju ni prosečnu potrošačku korpu, mali deo bogatih gomila svoje bogatstvo, čime naša zemlja ne odstupa od svetskih trendova.
Da je raspodela bogatstva u našoj zemlji veoma neravnomerna, pokazuje podatak da oko 10 odsto najbogatijih u Srbiji poseduje skoro 60 odsto bogatstva dok polovina stanovništva poseduje manje od pet odsto.
Koliko je dubok jaz
Sarita Bradaš objašnjava da veličinu jaza između bogatih i siromašnih u Srbiji najbolje odslikava podatak Svetske baze nejednakosti koji govori o velikim razlikama u prihodima.
„Svetska baza nejednakosti za 2024. godinu daje podatke o prihodima, odnosno o udelu u prihodima prema kojima 10 odsto najbogatijih ima 40 odsto ukupnih prihoda (pre oporezivanja), dok 50 odsto zaposlenih sa najnižim prihodima imaju 17 odsto, a jedan odsto onih sa najvišim prihodima učestvuje sa ukupnim prihodima sa 16 odsto. Dakle, prihodi jedan posto najbogatijih u Srbiji jednaki su po učešću 50 odsto stanovnika sa najmanjim primanjima“, objašnjava ona.
Kao drugi pokazatelj koji može odslikati koliko su razlike između bogatih i siromašnih velike, ona navodi podatak da 10 odsto najbogatijih poseduje više od polovine ukupne imovine – 58 odsto.
“Polovina zaposlenih koju čine oni sa najmanjim primanjima poseduje 4,8 odsto ukupne imovine, a jedan odsto poseduje skoro četvrtinu – 24 odsto ukupne imovine, odnosno bogatstva”, kaže Bradaš.
Je li u socijalizmu bilo bolje
Stariji sugrađani često se sa setom sećaju vremena socijalizma, kada se, kako kažu, živelo bolje, bez velikih razlika u primanjima i bogatstvu. Da to nije samo žal za vremenom kada su bili mladi, već realno vreme veće socijalne jednakosti, kako kaže sagovornica N1, što pokazuju podaci u Svetskoj bazi nejednakosti koji su dostupni od 1980. godine.
“U 1980. godini 10 odsto onih sa najvišim primanjima u ukupnim prihodima učestvovali su sa oko 30 odsto, 50 odsto sa najnižim primanjima u ukupnim prihodima učestvovalo je sa 22 odsto i jedan odsto sa najvišim prihodima imalo je devet odsto ukupnih prihoda”, navodi Bradaš.
„Samo se govori – ništa se ne radi“
Na pitanje može li se smanjiti jaz između bogatih i siromašnih, ona navodi da se o tome u Srbiji samo govori, ali da se ne radi ništa.
„Mi i dalje nemamo Strategiju socijalne zaštite. Ako je nekom stalo do toga da se brine o najranjivijima u društvu onda će to pokazati svojim politikama. Jedna od ključnih politika u tome bi bila ili Strategija socijalne zaštite ili još bolje Strategija za borbu protiv siromaštva, odnosno za iskorenjivanje siromaštva. Mi nemamo ni jedan od tih dokumenata. Poslednja Strategija za borbu protiv siromaštva je bila, mislim, 2003. godine, a već oko 16 godina nemamo Strategiju socijalne zaštite. Dakle, vi nemate konkretne pokazatelje da je ovoj vlasti stalo da se brine o građanima koji su najsiromašniji“, kaže Sarita Bradaš.






