Pročitaj mi članak

Znaci da potičeš iz zdrave porodice – Psiholog Milačić: Batine nisu problem, već..

0

Klinički psiholog Spomena Milačić u ekskluzivnom intervjuu za „Srbin.info – Kanal Centar“ upozorila je da savremeni Porodični zakon i „nula tolerancija na nasilje“ često zanemaruju suštinu vaspitanja. Umesto da štite decu, one mogu da ugroze prirodni odnos roditelj–dete i da dovedu do još opasnijeg problema – zanemarivanja.

„Nije dramatično loše kada se dete ćušne po guzi u određenom kontekstu, ali je dramatično kada ga roditelji potpuno zanemare“, poručila je Milačićeva. Ona je naglasila da se vaspitanje ne može posmatrati izolovanim događajima poput batine, već u širem kontekstu porodičnih vrednosti, ljubavi i autoriteta. Država koja roditeljima zabranjuje čak i da podvikne na dete, a istovremeno ignoriše zanemarivanje, radi suprotno od onoga što treba.

Lično iskustvo vaspitanja koje je promenilo život

Voditelj Dejan Petar Zlatanović podelio je svoje dečje iskustvo: u četvrtom razredu počeo je da krade iz avanturizma, a otac ga je jednom prilikom „naučio“ vojničkim kaišem po nogama. „Od tada nisam ukrao ništa u životu, niti mi je palo na pamet“, rekao je.

Spomena Milačić je potvrdila da takva kazna u kontekstu ljubavi i autoriteta roditelja može biti efikasna lekcija, ali da se danas izoluje i osuđuje bez razumevanja celokupnog porodičnog odnosa. „To nije samo kaiš – to je otac koji je inače bio primer i koji je dete voleo“, istakla je.

Porodični zakon i opasnost od državnog preterivanja

Milačićeva je direktno kritikovala Porodični zakon koji roditeljima uskraćuje čak i pravo dapodviknu detetu. „Država ne sme da zameni roditelje. Ona treba da podržava porodicu, a ne da je kontroliše do te mere da se roditelji plaše da vaspitavaju svoju decu“, rekla je. Upozorila je da se danas više pažnje posvećuje zabrani fizičke kazne nego stvarnom zanemarivanju, koje je najčešći razlog za otimanje dece iz porodice.

Zanemarivanje – najveća pretnja savremene dece

Prema rečima Spomene Milačić, najveći problem nije batine, već roditelji koji su fizički prisutni, a emocionalno odsutni. „Roditelj može da bude pasivno-agresivan, da ne zna ništa o detetu, da provodi vreme u svojim ličnim aktivnostima, a da misli da je ‘dobar roditelj’ jer ga nije udario“, objasnila je.

Dodala je da društvene mreže i preterana zaštita samo pogoršavaju situaciju – današnja deca gube realno iskustvo i „ideju dobra i zla“.

Uloga ulice, škole i šire zajednice

Milačićeva je istakla da „ulica“ (u pozitivnom smislu) nije samo opasnost, već i važan deo socijalizacije. „Deca koja su previše zaštićena i koja život provode na društvenim mrežama nemaju predstavu o pravdi, o poštenoj tuči jedan na jedan, o realnom životu.“ Pozvala je na povratak šire porodice i zajednice – „celog sela“ koje pomaže u vaspitanju.

Religija i psihologija – saveznici, a ne neprijatelji

Klinički psiholog je podvukla da se psihologija i pravoslavlje mogu odlično dopunjavati. „Post, princip ‘nema Uskrsa bez Velikog petka’, odricanje radi višeg cilja – to su stvari koje religija živo prenosi deci, a koje psihologija često teško objašnjava.“

Aspekt Tradicionalno vaspitanje Savremeno vaspitanje (po Porodičnom zakonu)
Fizička kazna Deo konteksta ljubavi i autoriteta Zabranjena čak i vika
Zanemarivanje Retko, jer je porodica bila jaka Najčešći problem, a slabo se kažnjava
Uloga šire zajednice „Celo selo podiže dete“ Individualizam i izolacija
Religija i vrednosti Jasni ideali dobra i zla „Nulta tolerancija“ bez jasnog uzora
Državna uloga Podrška porodici Kontrola i mešanje u privatnost

Zaključak

Spomena Milačić je poručila da se ne možemo vratiti na stari patrijarhalni model, ali da moramo da gradimo novi koji će čuvati srpsku porodicu. „Država treba da podržava ono što funkcioniše, a ne da nameće strane modele koji se kod nas ne primaju.“

Jedini pravi put je jačanje porodice, šire zajednice i jasnih vrednosti – jer bez toga današnja deca rastu bez korena i bez otpora prema izazovima savremenog sveta, zaključila je na kraju Milačić.