U uvodnom obraćanju predsjednik Udruženja građana „Roditelji za prava djece“, mr Jelena Sarafijan istakla je, da su ovi događaji organizovani sa ciljem da se u javnosti otvori konstruktivan dijalog o istinskoj zaštiti prava djece na zdravlje i obrazovanje.

Povod je usvajanje Nacrta zakona o predškolskom vaspitanju i obrazovanju, koji bi u formi Prijedloga zakona trebao biti usvojen 4. novembra, na 16. redovnoj sjednici Narodne skupštine Republike Srpske. Iako je pojam „vakcinalni karton“ formalno brisan, upis djece i dalje se uslovljava ljekarskim uvjerenjem izdatim u skladu sa propisima o obaveznoj vakcinaciji. Pored te odredbe, ukazano je i na druge problematične norme u ovom tekstu zakona koje, u mnogim segmentima umanjuju ulogu roditelja u podizanju i vaspitanju djece, dok istovremeno šire nadležnosti predškolskih ustanova u domenu zdravstvene i socijalne zaštite, u mjeri koja zamagljuje osnovnu i primarnu ulogu predškolskih ustanova u sistemu obrazovanja.

Naglašeno je da Udruženje ne umanjuje značaj zdravstvenih propisa, ali ukazuje da je pravno i etički nedopustivo preklapanje institucionalnih nadležnosti, jer kolizija nadležnosti potiskuje suštinu obrazovanja, stavljajući ga u funkciju javnozdravstvene politike. Još je navedeno da je pravo vrijeme za otvoren razgovor o zaštiti zdravlja djece i da uslovljavanja, ucjene i diskriminacija nevakcinisane djece samo produbljuju nepovjerenje roditelja nastalo nakon pandemije virusa korona i koje se sada prenosi i na obrazovne ustanove.

Udruženje upozorava da mjere koje dovode do isključivanja ili stigmatizacije nevakcinisane djece mogu narušiti njihovo psihičko zdravlje i osjećaj pripadnosti. Unapređenje zdravstvene zaštite djece mora biti usmjereno na njihovo cjelokupno psihofizičko zdravlje. Još je istaknuto da se mišljenje i stav roditelja po ovim pitanjima mora uvažiti, posebno imajući u vidu ustavnu obavezu države da štiti porodicu i pravo roditelja da se brinu o zdravlju, podizanju i vaspitanju svoje djece.

U zaključku je istaknuto da zdravstveni propisi ne smiju ograničavati pravo na obrazovanje. Udruženje izražava spremnost da ukoliko se pravo na obrazovanje bude uslovljavalo medicinskim mjerama, svoju inicijativu za zaštitu prava djece proširi i na preispitivanje propisa o obaveznoj imunizaciji.

Nada Gladović, predsjednik ,,UG Lekari i roditelji za nauku i etiku“ (UG LRNE), kazala je: „… da se njihovo udruženje, koje broji mnogobrojne profesore medicine i lekare, godinama bavi istraživanjem naučnih činjenica umesto medijskim manipulacijama, kao i da sami proizvođači vakcina, navode mnogobrojna neželjena dejstva, ali da to lekari i pedijatri prećutkuju u komunikaciji sa roditeljima, a to po zakonu o zaštiti pacijenata ne bi smeli.“ Gladović je postavila pitanje: „Da li pedijatri uopšte znaju da postoje ozbiljna neželjena dejstva vakcina, ako ne znaju, da li su tu lekciju ,,prespavali“ tokom studiranja medicine, a ukoliko znaju zašto obmanjuju roditelje?“ Gladović je pročitala i stručno mišljenje ljekara i profesora medicinskog fakulteta, članova UG LRNE, koje je napisano na molbu roditelja iz Republike Srpske, a koje sadrži zvanične podatke o neželjenim dejstvima svih vakcina sadržanih u kalendaru obavezne imunizacije, kao i njihov sastav. Stručno mišljenje ljekara dostupno je na veb stranicama ovih udruženja. Ovo stručno mišljenje upućuje i na osnovne principe medicinske etike, koja nalaže da svaka medicinska intervencija mora počivati na dobrovoljnosti. Pozvala je roditelje da se bore za zaštitu osnovnih ljudskih prava svoje djece i zaključila da je vakcina jedino obavezno medicinsko sredstvo koje se daje zdravoj djeci i poručila: „Ne postoji opravdanje za strah roditelja kada su u pitanju deca, kada je u pitanju zaštita dece …“.

Dr Jovana Stojković, specijalista psihijatrije, naglasila je stav UG Pokreta Živim za Srbiju, da niko nije protiv vakcinacije, niti da smatra da se ona treba zabraniti, ali da ukoliko makar i jedan čovjek želi preskočiti makar jednu vakcinu da mu se to pravo mora omogućiti. Istakla je da je etika dio medicinske nauke i da je prisila na bilo koju medicinsku mjeru nedopustiva. Zaključuje da onemogućavanje upisa djece u vrtić, prijavljivanje roditelja centrima za socijalni rad i izricanje prekršajnih kazni, nije samo obaveza, već prisila koja ne bi smjela da postoji u medicini.

U svom izlaganju dr Stojković najprije je govorila o kolektivnom imunitetu za koji u medicinskoj teoriji ne postoji jedinstven i dokazan stav, ko čini taj procenat na koji se zagovornici obavezne vakcinacije pozivaju u javnom diskursu, a to je 95 %.  Postavlja pitanje ko čini taj procenat, jer ako su to djeca, ona ne čine taj procenat u ukupnom broju stanovništva. Zaključuje da je kolektivni imunitet, matematička konstrukcija nastala iz prirodnih posmatranja epidemija i procenat imunih potreban za zaštitu kolektiva zavisi od više faktora i različit je za svaki patogen. „Mogućnost postizanja istog vakcinama je upitan zbog fenomena primarnog i sekundarnog vakcinalnog neuspeha.“

Navela je i podatke da su neke vakcine tako dizajnirane da ne sprječavaju širenje bolesti već da samo ublažavaju kliničku sliku (difterija, tetanus, veliki kašalj) ili se bolest koju sprječavaju ne može širiti regularnim kontaktom u vrtićima, kao npr. hepatitis b. U svom izlaganju dr Stojković pozivala se na naučne radove, doktorske disertacije, te studije objavljene u naučnoj literaturi i izrazila spremnost da sve navode potkrijepi odgovarajućim referencama.

U zaključku se još jednom osvrnula da etički, prema svim kodeksima i udžbenicima, nije dozvoljeno plasirati lijek/vakcinu protiv nečije volje, te da je prema njenom mišljenju rješenje – informisani pristanak i sloboda izbora prilikom vakcinacije.

Advokat Milina Dorić je istakla je da Ustav Republike Srpske u članu 13 garantuje nepovredivost tjelesnog i psihičkog integriteta, te shodno tome nijedan Zakon ne može biti iznad Ustava. „Ustav je najviši pravni akt i svi zakoni moraju biti u saglasnosti sa Ustavom. Svi zakoni su niže pravne snage od Ustava i svi zakoni su jednake pravne snage među sobom, što dalje znači da Zakon o predškolskom vaspitanju i obrazovanju nije i ne može biti iznad Porodičnog zakona.

Imajuću u vidu da su sva deca jednaka u svojim pravima nijedno dete nema obavezu da snosi veći rizik od drugog. Roditelji koji žele da imunizacijom zaštite svoje dete i koji smatra da je to adekvatna zaštita, to mogu da učine ali ne mogu da drugu deci teraju da grade tzv. “kolektivni imunitet” za koji nikada nije ni utvrđeno šta je.“

Advokat Milina Dorić navela je da je važno koristiti sva pravna sredstva koja stoje na raspolaganju u smislu dopisa prema Ustavnom sudu i drugim institucijama, ali naglasila da je najvažnije pravilno edukovati roditelje koje korake pravno i faktički mogu preduzeti, kako bi zaštitili prava svoje djece. Osvrnula se i na važnost drugih propisa kao što su Zakon o sprječavanju nasilja u porodici i Krivični zakon, kao i ulogu centara za socijalni rad koji se smatraju tumačima najboljeg interesa djeteta. Najbolji interes djeteta, kaže, ne može biti ubrizgavanje nekih supstanci u tijelo djeteta, za koje ne znamo da li će kod djece izazvati neko teško neželjeno dejstvo. Zaključila je, da je sve navedeno zapravo institucionalno miješanje u odnos roditelja i djece, što može imati ozbiljne posljedice na vršenje roditeljskog prava i prava djece. Zato je informisanost roditelja ključan alat za zaštitu prava djece.

Nakon konferencije za medije održano je i stručno predavanje na istu temu, na kojem su dr Jovana Stojković i advokat Milina Dorić detaljnije obrazložile svoje stručne stavove na ovu temu. Nakon predavanja Nada Gladović, pročitala je saopštenje prof. dr Valentine Arsić Arsenijević.

Otvorena je kvalitetna diskusija u kojoj je publika postavljala pitanja, o čemu postoji i video snimak.

Sa zadovoljstvom možemo zaključiti da su konferencija za medije i stručno predavanje o temi „Izazovi zaštite psihofizičkog zdravlja djece“, vrlo pozitivno ocijenjeni od strane roditelja. Ovi događaji otvorili su javnost Republike Srpske za jednu temu na koju tačka neće biti stavljena eventualnim usvajanjem spornog zakona o predškolskom vaspitanju i obrazovanju.

Možemo reći da je pred institucijama Republike Srpske vrlo važna odluka u smislu daljih koraka koje će preduzeti da odgovore na zahtjeve roditelja i time pokažu da im je stalo do cjelokupnog psihofizičkog zdravlja djece i njihove dobrobiti.

Nadamo se i vjerujemo da će prevagnuti razum i ljubav prema djeci, te da će pravo na obrazovanje ostati zagarantovano svakom djetetu bez diskriminacije po bilo kom osnovu.

Udruženje građana „Roditelji ZA prava djece“