Sinoć sam bila na protestu, kao i gotovo na svakom studentskom protestu do sada.
Otišla sam ispred Rektorata, uverena da je razlog okupljanja podrška studentima koji su u njemu zatočeni. Međutim, ono što sam čula, nateralo me je da se zapitam da li da se smejem ili da plačem.
Iz gomile je krenulo skandiranje koje je očigledno nametnuto od malog broja ljudi: „Ne damo risivere“, „Ne damo rektora“, „Ne damo kompjutere“. U tom trenutku sam se zapitala, koga to mi ne damo?
Kog rektora ne damo? Čoveka koji je, suprotno akademskim pravilima, postavljen bez stvarne većine? Čoveka čiji rad godinama pratim, još od 2021. godine, kada je dozvolio sporne i po mnogima nezakonite prakse u KST-u, tzv ,,vakcinaciju studenata“ suprotne osnovnim principima medicinske etike? Čoveka koga su u tim trenucima štitile institucije koje su morale da reaguju, inspekcije, sudovi, sistem?
Da li ne damo rektora koji je produžavao ugovore po političkom nalogu, koji je bio deo upravljačkih struktura projekata povezanih sa vlašću, koji je učestvovao u odlukama od javnog značaja bez transparentnosti? Rektora koji je protivzakonito produžavao ugovore SNS profesorima po nalogu Vučića i SNS!? Rektora koji je bio u Upravnom odboru ,,Beograda na vodi“, koji je sprečio da se izmene delovi statuta kako bi se diploma Siniše Malog proglasila nevažećom!?
Rektora koji ne zna da govori, koji je sinoć loše pročitao govor koji mu je napisao ,,čet gpt“, a kojim se vidim danas oduševljavaju ljudi, misleći da ga je on napisao, a koji je pročitan bez uverljivosti, dok se danas taj isti nastup predstavlja kao nešto autentično i veliko?
Studenti, budite oprezni. Ovo nije pitanje jednog čoveka, već pitanje pravca u kom se kreće čitav pokret.
Da li zaista verujete da čovek koji je godinama deo istog sistema može da bude nosilac istinskih promena? Da li mislite da će promena doći ako na čelo dođe neko ko je već bio deo struktura koje su dovele do stanja protiv kog se danas borimo?
Poslednjih dana svedoci smo da pojedini mediji već grade narativ o tome kako je upravo taj čovek „lider“ koji će doneti promenu. Ali postavimo jednostavno pitanje: ako se sistem menja ljudima iz istog sistema, šta se zapravo menja?
Ne želimo da jednu obmanu zamenimo drugom, ne želimo zamenu lica, već promenu suštine.
U Srbiji postoji veliki broj kvalitetnih, obrazovanih i moralno integritetnih ljudi koji su uz studente, a koji nikada nisu bili deo kompromitovanih struktura. Ne smemo dozvoliti da se pokret svede na jedno ime koje nosi teret prošlosti.
Zato apelujem na sve studente i sve koji učestvuju u donošenju odluka: razmislite, preispitajte, postavite jasne kriterijume. Ne dozvolite da vam se nametne rešenje koje već u sebi nosi stare obrasce.
Promene se ne grade na kompromisima sa onim što je već pokazalo svoje slabosti.
Rektor nije simbol promene. Pitanje je da li želimo istinsku promenu ili samo njen privid.






