Razdeliš strancima narod, zemlju, vodu, privredu, poljoprivredu, energente, rude, teritoriju…
A onda, zakucavaš poslednji ekser na status kolonije – uništenjem visokog obrazovanja u državi, najavom dolazaka stranih visokoškolskih ustanova u Srbiju – bez domaće akreditacije, a uz sufinansiranje države.
Oksford, Kembridž, Sorbona, MIT, oleeee!
Evropo, eve me!
Nezadrživo srljamo u progres!!!
Ne mogu da verujem šta je besramni lakrdijaš izgovorio!!!
Univerzitetske profesore je nazvao neradnicima koji se bore za svoja NERADNIČKA PRAVA!!!
Dakle, da remiziramo, što kaže Šojić:
Izdržavano lice sa 56 g. bez dana radnog staža, koje u životu celom nije svojim rukama ćorav dinar zaradilo, kojnj nikad ni gaće koje nosi nije svojim novcem kupilo, koje ni kokošinjac nikad nije vodilo i koje ceo život parazitira na novčaniku naroda nekoga naziva NERADNICIMA?!?
Frajeru, imaš više od pola veka a još ni pripravnički staž odradio nisi! Ni o svojoj struci dve blage veze nemaš, doživljavam poplavu sramote kad kreneš da lupetaraš kao razvaljen prozor na promaji i ti se javljaš da ponižavaš univerzitetske profesore?!
Drugo, kaže (ovo je tek skandal) da naša deca odlaze masovno zbog lošeg i nekvalitetnog univerziteta!!!
Rođače, koliko slojeva gume si nalepio na obraze da bi ovo mogao da kažeš?!
Naši mladi ljudi koji su se na našim univerzitetima školovali su u svetu među najplaćenijim naučnim kadrovima i negde tamo daleko donose nemerljivu vrednost drugim državama koje ih uvažavaju i tretiraju kao blago!
A odlaze zbog poplave pijačne kupovine diploma od strane nepismenih, mutavih neznalica, zbog privatnih „fakulteta“ bez ikakve vrednosti i kvaliteta na kojima titule doktora nauka stiču idioti bez završene srednje škole, zbog činjenice da nigde ne mogu da se zaposle ako dušu i dupe ne prodaju sekti kriminalaca, ološa i narkodilera koji ne umeju ni da se potpišu na crti predviđenoj za potpis.
Beogradski univerzitet je među 500 najboljih na svetu, dok je Univerzitet u Novom Sadu među 1000 najboljih na svetu, u konkurenciji 25 000 svetskih univerziteta.
Dakle, izdvojeno je 2% najboljih visokoškolskih ustanova na celoj planeti, a naša dva najveća državna univerziteta su u tom postotku.
Nas će sada najnepismenija i najprimitivnija stoka IKADA da ubeđuje da Srbija nema dovoljno kvalitetnu ponudu domaćih falulteta, te da nam kao ‘lebac fale filijale stranih univerziteta i privatizacija najboljih državnih.
Koje ćemo, normalno, da (su)finansiramo MI!
Jednako kao što u celini finansiramo tzv. strane investitore, besomučnim zaduživanjem u zemljama tih istih „investitora“, tako ćemo da plaćamo strane visoke škole da dođu kod nas, da nam unište ono što imamo i da „kaparišu“ našu najperspektivniju decu za svoje potrebe, a o našem trošku.
Privatni fakulteti u Srbiji, sa svojim školarinama od 3 000 do 5 000 evra su za većinu dece i roditelja nedostižni (hvala Bogu!), pa se misleći čo’ek zapita ko bi ovde plaćao školarine na franšizama prestižnih svetskih fakulteta, koje se kreću u rasponu od 50 000 do 100 000 evra godišnje ili privatizovane državne fakultete, koji su jedina šansa da se i sirotinja školuje?!?
Mi ćemo da plaćamo, braćo i sestre, drugovi i drugarice, roditelji i đaci, MI – malo stado do kostiju odranih, ali i dalje nenadmašno komformističkih ovaca!
Nikakav Kembridž, Oksford, Jejl itd. nama ovde nisu nužni.
Nama je nužno da čuvamo i unapređujemo ono što imamo, a što sav svet poštuje bolje nego mi sami, i da omogućimo da naši profesori, na našim fakultetima osposobljavaju našu decu za naše potrebe.
Međutim, jok…
Sve, apsolutno SVE u ovoj državi juri nizbrdo brže, jače i bolje, pa nek’ pojuri o istom trošku i budućnost – visoko obrazovanje.
Što’no kažu – kad ide june, nek’ ide i uže…
Vrlo lako može da se desi da se sretnemo svi na dnu, koje neumorno probijamo za našu decu.
Jer, i dalje lenjo gledamo kako polusvet, koji sa najviše kupljenih diploma i najmanje znanja u istoriji države, upravlja njome ka sunovratu, dok vlasnici pravih diploma i znanja gledaju belo ili ćute jer „može i gore“.






