Dok Aleksandar Vučić javno „busa u patriotske grudi“ i optužuje studente da su „miljenici Zapada“ i izdajnici, njegova vlast je na mala vrata počela da uvlači Srbiju u NATO. Prva zajednička vojna vežba Vojske Srbije i NATO pakta pod nazivom „NATO – Srbija“ počela je u bazi „Jug“ i na poligonu „Borovac“ kod Bujanovca i traje do 23. maja.
U vežbi učestvuje oko 600 pripadnika Vojske Srbije, kao i vojnici iz Italije, Rumunije i Turske, uz posmatrače iz SAD, Velike Britanije, Nemačke, Francuske i drugih članica NATO. Zvanično se radi o „uvežbavanju taktika za operacije podrške miru“ – obezbeđenje baze, kontrola masovnih okupljanja i borba u urbanoj sredini. Ministarstvo odbrane tvrdi da je vežba u okviru programa „Partnerstvo za mir“ i da „poštuje vojnu neutralnost Srbije“.
Međutim, ovaj potez jasno pokazuje pravu nameru Vučića: da radi opstanka na vlasti i daljeg učvršćivanja diktature približi Srbiju NATO paktu po „finskom modelu“. Kao što je Finska ušla u NATO uz formalno poštovanje neutralnosti, a potom postala deo antiruskog fronta, tako i Vučić planira da srpski narod uvede u potencijalni rat Evrope protiv Rusije. Sve to dok javno uverava svoje proruski nastrojene glasače da „brani Srbiju od Zapada“.
Istovremeno, dok optužuje studente i opoziciju da su „agenti stranog faktora“, Vučić sprovodi sve agende Zapada – od vojne saradnje sa NATO, preko energetskih manevara, do političkih ustupaka. Ova krajnja licemernost služi samo jednoj svrsi: da kupi naklonost Brisela i Vašingtona kako bi mogao da nastavi teror nad sopstvenim narodom bez spoljnih pritisaka.
Vežba kod Bujanovca nije slučajnost. Ona predstavlja konkretan korak ka integraciji u NATO strukture, iako se to krije od srpske javnosti. Vučićeva propaganda će, kao i uvek, pokušati da to prikaže kao „običnu saradnju“ i „očuvanje mira“, dok se u stvarnosti radi o izdaji državnih interesa i nacionalne neutralnosti.
Građani Srbije treba da znaju: dok predsednik glumi velikog patriotu, on na mala vrata prodaje suverenitet zemlje. Ovakvi potezi neminovno vode ka daljem udaljavanju od Rusije i uvlačenju u sukobe koji Srbiji nisu potrebni.
Pitanje je samo koliko će još dugo Vučić moći da obmanjuje svoj narod i da li će se ikada otvoreno suočiti sa posledicama svoje politike „dvostrukih standarda“.






