Dopis Narodnoj skupštini Republike Srpske povodom neustavnosti u Nacrtu zakona o predškolskom vaspitanju i obrazovanju Republike Srpske, poslato od strane Udruženja građana ,,Roditelji za prava djece". Prenosimo u celosti.

Dana 30.10.2025. uputili smo dopis Narodnoj skupštini Republike Srpske povodom neustavnosti odredbe i diskriminacije nevakcinisane djece u Nacrtu zakona o predškolskom vaspitanju i obrazovanju Republike Srpske. Ovom dokumentu prethodile su primjedbe koje smo uputili predlagačima zakona i naše prisustvo na javnim raspravama. Dokument možete pogledati u PDF formatu:

30.10.2025. Dokument UG „Roditelji za prava djece“  Poziv na poštovanje ustavnosti i zakonitosti i izmjenu člana 36. Prijedloga zakona o predškolskom vaspitanju i obrazovanju Republike Srpske

ili pročitati dalje u tekstu, uz linkove na priloge dokumenta:

 

NARODNA SKUPŠTINA REPUBLIKE SRPSKE

n/r predsjednika, g. Nenada Stevandića

 

KLUB POSLANIKA SAVEZA NEZAVISNIX SOCIJALDEMOKRATA

• n/r predsjednika, g. Srđana Mazalice

KLUB POSLANIKA SDS

• n/r predsjednika, g. Ognjena Bodiroge

KLUB POSLANIKA PARTIJE DEMOKRATSKOG PROGRESA

• n/r predsjednika, g. Igora Crnatka

KLUB POSLANIKA NPS Darko Banjac – DNS Nenad Nešić

• n/r predsjednika, g. Dragana Galića

KLUB POSLANIKA DEMOS – SPS

• n/r predsjednika, gđe Spomenke Stevanović

KLUB POSLANIKA SOCIJALISTIČKE PARTIJE

• n/r zamjenika predsjednika, g. Velibora Stanića

KLUB POSLANIKA UJEDINJENE SRPSKE

• n/r predsjednika, g. Aleksandra Trninića

KLUB POSLANIKA ZA PRAVDU I RED

• n/r predsjednika, g. Nebojše Vukanovića

POSLANIČKA GRUPA POKRET ZA DRŽAVU

• n/r predsjednika, g. Saše Grbića

POSLANIČKA GRUPA NARODNOG FRONTA

• n/r predsjednika, g. Željka Dubravca

POSLANIČKA GRUPA SDA – BH ZELENI

 

PREDMET:               Poziv na poštovanje ustavnosti i zakonitosti i izmjenu člana 36. Prijedloga zakona o predškolskom vaspitanju i obrazovanju

 

 Poštovani,

Obraćamo Vam se povodom Prijedloga zakona o predškolskom vaspitanju i obrazovanju (u daljem tekstu – Prijedlog), koji je na dnevnom redu 16. redovne sjednice Narodne skupštine Republike Srpske, zakazane za 4. novembar 2025. godine.

Predlažemo da se član 36. stav (1) ovog Prijedloga uskladi sa Ustavom Republike Srpske i preformuliše na način da glasi:

„Upis djeteta u predškolsku ustanovu vrši se na osnovu potvrde doktora medicine da je dijete zdravo za pohađanje programa predškolskog vaspitanja i obrazovanja, kao i na osnovu izvoda iz matične knjige rođenih i uvjerenja o prebivalištu u papirnom obliku.

Trenutna formulacija ovog člana zakona temelji se na uslovima u pogledu obavezne vakcinacije, jer predviđa da se upis djece u predškolsku ustanovu vrši na temelju uvjerenja izdatog u skladu sa propisima o zdravstvenoj zaštiti i zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti.

Iako je „vakcinalni karton“ brisan u Prijedlogu ovog zakona u odnosu na Nacrt, suštinski ova odredba i dalje se temelji na propisima o obaveznoj vakcinaciji i ako se ne izvrši izmjena ovog člana, dovešće do onemogućavanja upisa one djece koja nisu u potpunosti ili djelimično vakcinisana. To potvrđuje i odgovor Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske koji Vam dostavljamo u prilogu, kao i nezakonita praksa koju su provodile pojedine zdravstvene ustanove odbijajući da izdaju uvjerenja za upis nepotpuno vakcinisanoj djeci, o čemu je naše Udruženje obavijestilo Ministarstvo zdravlja putem dopisa broj: 19/2025, koji Vam dostavljamo u prilogu.

 

PRAVNI OSNOV  PREDLOŽENE IZMJENE

Prijedlog za izmjenu temelji se na sljedećim propisima:

• Ustav Republike Srpske, član 38. koji propisuje da „svako ima pravo na školovanje pod jednakim uslovima“. Članovi 66. i 67. Ustava Republike Srpske, koji propisuju obavezu poštovanja principa ustavnosti i zakonitosti i jednakosti pred zakonom kojima je Narodna skupština kao najviše zakonodavno tijelo dužna da se rukovodi u svom radu. Član 36. Ustava koji se garantuje posebna zaštita porodice, majke i djeteta. Član 10. Ustava kojim se garantuje jednakost građana pred zakonom.
• Zakon o zabrani diskriminacije BiH („Službeni glasnik BiH“ broj: 59/09 i 66/2016), Član 6. koji propisuje zabranu diskriminacije u oblasti obrazovanja.
• Okvirni zakon o osnovnom i srednjem obrazovanju u BiH („Službeni glasnik BiH“ broj:18/03 i 88/07), koji se odnosi i na predškolske ustanove. Član 3 propisuje jednake mogućnosti za obrazovanje na svim nivoima obrazovanja, uključujući i predškolsko obrazovanje, član 4. koji propisuje zabranu diskriminacije u obrazovanju.
• Konvencija o pravima djeteta. Član 2. zabranjuje se svaka diskriminacija u ostvarivanju prava, uključujući na osnovu zdravstvenog stanja, porijekla ili ubjeđenja roditelja. Član 28. koji zahtjeva da države priznaju djeci pravo na obrazovanje na temelju jednakih mogućnosti. Član 29. – obrazovanje mora biti usmjereno na razvoj pune ličnosti djeteta i poštovanje ljudskih prava.
• Evropska socijalna povelja (revidirana, Savjet Evrope, 1996), član 17. obavezuje države da moraju preduzeti mjere radi jednakog pristupa obrazovanju i zaštite djece. Članovi 7. i 10. propisuju pravo na jednake mogućnosti u obrazovanju i stručnom osposobljavanju.
• Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (UN, 1966). Član 13. priznaje se pravo svakome na obrazovanje.
• Evropska konvencija o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (EKLJP). Protokol br. 1, član 2. „Niko ne može biti lišen prava na obrazovanje.“

 

OCJENA NEUSKLAĐENOSTI — USTAVNOPRAVNI ASPEKT 

Sporni član 36. stav (1) Prijedloga zakona je u suprotnosti sa Ustavom Republike Srpske i prethodno navedenim pravnim aktima. Ukoliko ovaj član ne bude izmijenjen prije usvajanja zakona, prouzrokovaće nesagledive posljedice po cjelokupni pravni sistem Republike Srpske — ne samo u pogledu diskriminacije i povrede ustavnog prava na školovanje, već i u pogledu narušavanja temeljnih principa ustavnog poretka: načela ustavnosti i zakonitosti i načela jednakosti zakona. 

Uslovljavanje prava na obrazovanje medicinskom mjerom faktički stavlja Zakon o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti iznad Ustava, Porodičnog zakona, Zakona o predškolskom vaspitanju i obrazovanju i drugih propisa koji uređuju porodične odnose i prava djece. Takvom normom se stvara pravni presedan koji može postati osnov za dalje urušavanje ne samo ustavnog prava djece na obrazovanje, već i drugih ustavom zagarantovanih prava i sloboda građana.

Posebno apostrofiramo značaj poštovanja hijerarhije pravnih propisa, prije svega u pogledu njihove usklađenosti sa Ustavom Republike Srpske kao najvišim pravnim aktom. Pored načela ustavnosti, neophodno je poštovati i načelo ekvivalentnosti, odnosno jednake pravne snage svih pozitivnih pravnih propisa. Trenutno imamo situaciju u kojoj se pojedinim zakonima, poput Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti, neopravdano daje primat nad drugim zakonima, pa čak i nad samim Ustavom.

Apelujemo da Narodna skupština, kao najviši zakonodavni organ Republike Srpske, preduzme mjere radi usklađivanja spornog člana sa Ustavom i opšteprihvaćenim standardima ustavnosti i zakonitosti, kao i sa principima utvrđenim Pravilima za izradu zakona i drugih propisa („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 24/14). Prema članu 21. stavu (2) ovih Pravila, jednim zakonom ne mogu se uređivati pitanja koja su predmet uređivanja drugog zakona, odnosno koja su prethodno uređena drugim zakonom.

 

ŠIRA OCJENA NEUSKLAĐENOSTI – PRAVNI,  DRUŠTVENI, ETIČKI I STRUČNI ASPEKTI 

 Ovdje posebno ističemo značaj ostalih zakona kojima se garantuje zaštita zdravlja, princip nediskriminacije, princip potpune informisanosti prilikom preduzimanja svake medicinske intervencije. Navešćemo samo dio propisa kojima se garantuju osnovna ljudska prava, te prava roditelja i djece, a koji se svjesno zanemaruju i prednost se selektivno i neosnovano daje nekim od zakona.

Ustav Republike Srpske, kao najviši pravni akt, garantuje sljedeća prava:

• Članom 11. predviđeno je da je život čovjeka neprikosnoven.
• Članom 13. predviđeno je: „Ljudsko dostojanstvo, tjelesni i duhovni integritet, čovjekova privatnost, lični i porodični život su nepovredivi“.
• Članom 14. predviđeno je: „Zabranjeno je na bilo kom licu, bez njegovog pristanka, vršiti medicinske i druge naučne oglede.“
• Član 36. predviđa da „porodica, majka i dijete imaju posebnu zaštitu“, te da „roditelji imaju pravo i dužnost da se staraju o podizanju i vaspitanju svoje djece“.
• Član 38. predviđa da „svako ima pravo na školovanje pod jednakim uslovima“.

Život djeteta i tjelesni integritet, u smislu ustavnih odredbi, mogu biti ozbiljno ugroženi davanjem bilo kojeg lijeka, imunizacionog sredstva ili preduzimanjem medicinske intervencije i to je ono što medicinska nauka ne spori. Zato je bitna što potpunija informisanost roditelja, nepostojanje prisile za preduzimanje medicinske intervencije, a to je i obaveza zdravstvenih radnika u smislu Zakona o zdravstvenoj zaštiti.

 Više članova Zakona o zdravstvenoj zaštiti regulišu prava pacijenta.

• Član 41. stav (1) predviđa: „Pacijent ima pravo na informaciju u vezi sa svojim zdravljem i na slobodan izbor zdravstvene usluge na osnovu odgovarajućih informacija o mogućim rizicima i posljedicama po svoje zdravlje.“
• Član 41. stav (2) predviđa: „Pacijent ima pravo da od ovlašćenog zdravstvenog radnika dobije usmenu i pismenu informaciju, koja mu je potrebna da bi donio odluku u vezi s predloženom zdravstvenom uslugom.“
• Član 42. stav (1) predviđa: „Zabranjeno je bez pristanka pacijenta preduzimati predloženu zdravstvenu uslugu.“
• Član 42. stav (4) predviđa: Pacijent, roditelj, odnosno staratelj djeteta ili zakonski zastupnik lica lišenog poslovne sposobnosti može dati pristanak na zdravstvnu uslugu usmenim i pismenim putem.“

Naglašavamo da je osnovni princip medicinske etike da svaka medicinska intervencija mora počivati na dobrovoljnosti i principu „primarno je ne naškoditi“,  što je istaknuto u stručnom mišljenju UG Lekari i roditelji za nauku i etiku, koje vam dostavljamo u prilogu.

Porodičnim zakonom Republike Srpske predviđena je posebna zaštita porodice, te prava i dužnosti roditelja i djece.

Član 6. predviđa: „Roditelji su dužni da se brinu o životu i zdravlju svoje djece, kao i njihovom podizanju, vaspitanju i obrazovanju“.

Član 8. predviđa: „U svim pitanjima koja se tiču djeteta, svako je dužan da se rukovodi i postupa u skladu sa najboljim interesima djeteta.“

 Zakonom o zabrani diskriminacije predviđeno je da će se „diskriminacijom smatrati svako različito postupanje, uključujući svako isključivanje, ograničavanje ili davanje prednosti utemeljeno na stvarnim ili pretpostavljenim osnovama prema bilom kojem licu ili grupi lica (…)“. Odbijanje upisa nevakcinisane ili nepotpuno vakcinisane djece u predškolske ustanove je očigledan oblik diskriminacije.

 

POVRIJEĐENA PRAVNA NAČELA 

• Načelo ustavnosti i zakonitosti
• Načelo hijerarhije propisa
• Načelo jednakosti zakona
• Načelo pravne sigurnosti
• Načelo zabrane diskriminacije
• Načelo najboljeg interesa djeteta
• Načelo posebne zaštite porodice i djece
• Načelo primarne odgovornosti roditelja za zdravlje, vaspitanje i podizanje djece

 

POSLJEDICE PRIMJENE SPORNE NORME –

SISTEMSKI I INDIVIDUALNI ASPEKTI

Primjena norme koja uslovljava ostvarivanje prava djece na obrazovanje izvršavanjem medicinske mjere proizvodi duboke i dugoročne posljedice po pravni sistem i pojedinačna prava građana. Sistemski posmatrano, ovakva odredba predstavlja narušavanje principa ustavnosti i jedinstva pravnog poretka. Ukoliko se prihvati da jedan zakon može ograničiti pravo koje je ustavom garantovano, narušava se hijerarhija propisa, slabe institucionalne garancije i stvara se prostor za proizvoljno tumačenje i selektivnu primjenu prava. To vodi pravnoj nesigurnosti, urušavanju povjerenja građana u institucije i eroziji vladavine prava.

Sistemski, posljedica je i mogućnost da svaki budući zakonodavac, pozivajući se na ovakav presedan, uvede slične ograničenja u drugim oblastima (npr. socijalne zaštite, zdravstvene zaštite, radnih odnosa). Tako se urušava koncept pravne jednakosti i stvara pravna nesigurnost, gdje jedno pravo može biti suspendovano radi sprovođenja drugog.

Na individualnom nivou, posljedice su još dramatičnije. Djeci se faktički uskraćuje pristup obrazovnom sistemu, čime se narušava njihovo ustavom i međunarodnim konvencijama zajemčeno pravo na obrazovanje, kao i njihovo psihičko zdravlje o kojem smo dužni da vodimo računa i mi roditelji, kao i institucije. Na taj način dolazi i do povrede članova 36. i 48. Ustava Republike Srpske, kao i obaveza preuzetih po međunarodnim ugovorima — posebno Konvencije o pravima.

Ovakvo zakonsko rješenje ne samo što narušava ustavno-pravni poredak, već proizvodi i društveno neprihvatljive posljedice: podjele među djecom, stigmatizaciju, diskriminaciju i uskraćivanje jednakih mogućnosti za razvoj i učešće u društvu. Stoga je od suštinskog značaja da se sporna norma preispita i usaglasi sa ustavnim, zakonskim i međunarodnopravnim standardima koji štite dostojanstvo i interes svakog djeteta i porodice.

Sistemske i institucionalne posljedice su nesagledive jer se ovakvom normom uvodi pravna nesigurnost, zato što se zakon o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti stavlja iznad ostalih propisa, pa i samog Ustava. Suprotnost drugim propisima i javnim politikama. Naime, Republika Srpska je kao strateški cilj u obrazovanju definisala povećanje obuhvata djece predškolskim vaspitanjem, a ovakva odredba će direktno smanjiti obuhvat djece i narušiti povjerenje u zdravstveni sistem.

 

ZAKLJUČAK

Roditelji ne umanjuju značaj zdravstvenih propisa, ali ukazuju da je pravno i etički nedopustivo preklapanje institucionalnih nadležnosti, jer ova kolizija nadležnosti potiskuje suštinu obrazovanja, stavljajući ga u funkciju javnozdravstvene politike. Roditelji poručuju da je pravo vrijeme za otvoren razgovor o zaštiti zdravlja djece i da uslovljavanja, ucjene i diskriminacija nevakcinisane djece samo produbljuju nepovjerenje.

Ukoliko pravo na obrazovanje bude uslovljeno medicinskom mjerom, roditelji će biti prinuđeni da temeljna prava svoje djece štite proširivanjem inicijative za preispitivanje propisa o obaveznoj imunizaciji. Postoji dovoljno medicinskih i drugih indikacija koje pružaju osnov za sumnju da nametanje obavezne imunizacije djece nije u skladu sa načelima nepovredivosti tjelesnog integriteta i medicinske etike, niti motivisano najboljim interesima djeteta. Ukoliko pravo na obrazovanje bude uslovljeno medicinskom mjerom, onda se moraju pružiti jasni dokazi da je ta mjera bezbjedna, efikasna i potpuno medicinski opravdana. Iz svega navedenog nameće se zaključak da je potrebno otvoreno razgovarati o obaveznoj vakcinaciji i tražiti da se ova preventivna mjera dovede u realan etički, medicinski i zakonski okvir, za šta će se roditelji zalagati ukoliko zdravoj djeci bude onemogućeno pravo na obrazovanje.

Poštovanje zdravstvenih propisa treba da se zasniva na povjerenju, a ne na prisili. Povjerenje je moguće graditi samo u društvenoj klimi koja omogućava stručni dijalog, razmjenu mišljenja i stalno zalaganje za unapređenje cjelokupnog zdravlja djece i odraslih. Ovo pitanje je naročito aktuelno imajući u vidu trendove mnogih zemalja koje preispituju svoje propise o obaveznoj vakcinaciji, kao što su SAD. Roditeljima je najviše stalo do zdravlja vlastite djece, jer su po prirodi svoje roditeljske dužnosti jedini i odgovorni u slučaju nastupanja neželjenih dejstava imunizacije, koja mogu imati i trajne posljedice.

 

POZIV

Poštovani narodni poslanici,

pred Vama nije samo zakon, već odluka koja će pokazati da li kao društvo poštujemo Ustav i da li uvažavamo ustavni princip zaštite porodice i djece. Vaš glas za ovaj zakon biće glas koji određuje granicu između prava i prisile, između povjerenja i straha. Zakon treba da služi čovjeku, a ne da ga isključuje iz prava koja su mu Ustavom već zagarantovana. Ustav nije preporuka nego obaveza. On stoji iznad svakog zakona i predstavlja temelj na kojem počiva Republika Srpska. Svaki zakon koji narušava ustavna načela uvodi pravnu nesigurnost i urušava povjerenje građana u institucije.

Član 36. Prijedloga zakona o predškolskom vaspitanju i obrazovanju, u sadašnjem obliku, uvodi opasan presedan. Posljedice usvajanja ovakve norme bile bi duboke i dalekosežne. Sistemski gledano, narušava se načelo ustavnosti i zakonitosti, a institucionalni mehanizmi zaštite prava postaju slabi i nedjelotvorni. Stvara se opasnost da i drugi propisi u budućnosti uslovljavaju osnovna prava građana neustavnim mjerama. To vodi pravnoj anarhiji i padu povjerenja u institucije.

Na individualnom nivou, ovo zakonsko rješenje može dovesti do direktnog uskraćivanja prava djeci na obrazovanje, do diskriminacije i socijalne stigmatizacije, do narušavanja porodičnog integriteta i etičkih načela medicinske prakse. Umjesto da štiti djecu, zakon bi postao instrument podjele i prisile. Zato je dužnost svakog poslanika da podigne glas za poštovanje Ustava, jer zaštitom ustavnosti štitimo i svoje građane, porodice i buduće generacije. Narodna skupština je čuvar pravnog poretka, ne njegov rušilac.

Glasajte kao roditelji, sadašnji ili budući, kao bake i djedovi. Ne dozvolite da se djeca isključuju iz obrazovanja zbog administrativnih ili medicinskih uslova koji nisu u skladu sa Ustavom i zdravim razumom. Ovo nije pitanje politike, nego savjesti. Glasajte srcem, ne stranačkom linijom. Zaštitite djecu, porodicu i ustavnost — jer od te odluke zavisi budućnost naše zajednice i povjerenje u institucije koje predstavljate.

Momenat donošenja ovog zakona preklapa se sa vrlo složenim društveno-političkim prilikama u kojima se nalazi Republika Srpska. Apelujemo na razum i odgovornost prema budućim generacijama koje trebaju biti slobodne da nastave put koji su započeli naši očevi koji su stvarali Republiku Srpsku i nama ostavili zavjet da je čuvamo za buduće generacije.

Udruženje građana „Roditelji ZA prava djece“                     

U prilogu dostavljamo:

1. Primjedbe na Nacrt zakona o predškolskom vaspitanju i obrazovanju koje je naše Udruženje uputilo na adresu predlagača, a od kojih su uvažene samo neke, djelimično;
2. Stručno mišljenje ljekara, profesora medicinskog fakulteta, kliničkih farmakologa i imunologa okupljenih u UG Lekari i roditelji za nauku i etiku;
3. Saopštenje Udruženja nakon održane konferencije za medije i stručnog predavanja na temu „Izazovi zaštite psihofizičkog zdravlja djece (medicinski i pravni aspekt), koji su održani 25. 10. 2025. godine u Banjaluci, povodom usvajanja ovog Nacrta zakona;
4. Otvoreno pismo koje smo uputili javnosti i institucijama povodom usvajanja ovog Nacrta zakona, koje ni jedan javni medijski servis nije želio objaviti;
5. Naš dopis broj 19/2025 i Dopis Ministarstva zdravlja kao odgovor (broj: 11/08-500-623/25 od 11.10.2025. godine);
6. Odgovor UG Lekari i roditelji za nauku i etiku Institutu za javno zdravstvo Republike Srpske, povodom saopštenja za javnost nakon održane konferencije za medije i stručnog predavanja na temu „Izazovi zaštite psihofizičkog zdravlja djece (medicinski i pravni aspekt);
7. Odluku Apelacionog suda u Nišu kojom je presuđeno da je uskraćivanje prava na predškolsko obrazovanje nevakcinisanoj djeci akt diskriminacije.

Izvor: Srbin info

Oznake: vakcinacija, diskriminacija, Republika Srpska, Roditelji ZA prava dece, Ustav