Veliki sin pravoslavne crkve kralj Milutin spasao je Balkan od unijaćenja. U trenutku kada je vizantijskom caru oslabila savest, ovaj viteški i bogonosni kralj slovenski ustao je odlučno i s Božjom pomoći spasao Pravoslavlje ne samo u svojoj zemlji nego u svima zemljama Balkanskim.
Ono što je ne moguće čoveku, moguće je Bogu, da u pustinji stvori oazu u kojoj se nalazi izvor vode žive od koje nećeš ožedneti. Te oaze su katokombe – manastiri koje niču u pustinji, u koju se pretvorila sveta Srbska zemlja zbog bezakonja ekumenista sa mitrama, a koje po volji Svemogućeg Gospoda podiže Eparhija raško-prizrenska u egzilu.
“…Mi smo sabrani ovde u ime Gospoda Isusa Hrista i ispovedamo veru koju smo primili od Svetih Apostola, Svetih otaca, Svetih Vaseljenskih Sabora, preko Svetoga Save i kralja Milutina, Svetoga vladike Nikolaja i oca Justina Ćelijskog. Eto mi smo na tome putu i na tome putu treba da ostanemo bez obzira na sve napade i sve kritike, na sve laži koje se iznose protiv nas. Treba da budemo sigurni da je ovo taj put, put spasenja, put prave vere, put koji vodi u život večni, radi čega smo i stvoreni od Boga i poslati u ovaj svet ovde…“. Vladika Artemije (1935-2020)
Ko izbliže ispita život svetoga kralja Milutina, razumeće, zašto je Bog njemu davao uspeh za uspehom kroz ceo život i u svima poslovima. Kada je Milutin stupio na presto, odmah se zavetovao Bogu sagraditi onoliko crkava koliko godina bude kraljevao. 42 godine kraljevao je i 42 crkve sazidao. Pri nekim crkvama, kao u Solunu i Carigradu, zidao je i bolnice za siromašne ljude, gde bi siromasi dobijali sve besplatno. Osim toga on je osobito voleo da svoje ogromno bogatstvo rastočava na sirotinju. Često puta ovaj moćni i bogati kralj noću se preoblačio u odelo bednika, i sa dvojicom trojicom slugu svojih hodio je po narodu, raspitivao o nedaćama ljudi, i obilato pomagao bedne ljude. Usred svoga velikog bogatstva on je živeo sasvim skromno i patrijarhalno, mada se nije takav pokazivao pred strancima. Na skroman život on je navikao bio još u kući oca svoga, kralja Uroša. Priča se, kako je car Mihail Paleolog poslao svoju ćerku Anu sa jednim izaslanstvom na dvor kralja Uroša, nudeći ćerku svoju Milutinu, samo da bi tako pridobio srpskog kralja za uniju s Rimom. A kralj Uroš videći bezumnu raskoš vizantijsku na princezi i njenim pratiocima reče: „šta je to i na što to? Mi nismo navikli na takav život.“ I pokaza rukom na jednu srpsku princezu s preslicom u ruci: „evo, reče, u kakvom odelu mi uzimamo snahe svoje!“






