U poslednjih nedelju dana video sam nekoliko tekstova i izjava ili komentara u opozicionim medijima i na društvenim medijima, povodom dolaska stranih radnika u Srbiju, a posebno u Kragujevac, gde se građani najviše bune zbog dovođenja stranih radnika u Zastavu, tj. Stelantis.
Tekstove i komentare pisali su i izjave davali ljudi koji su proevropski orijentisani, dolaze iz takvih medija, stranaka i nevladinih organizacija, pa su se, pod njihovim uticajem, javili i neki profesori univerziteta sa istom pričom. Dakle, to su uglavnom levičari i liberali, ili globalisti, i nekako svi isto misle i svi ponavljaju isto. Po tome se, zanimljivo, slažu sa naprednjacima, skoro da nema razlike među njima, kad je u pitanju ova tema.
Oni (globalisti ili prozapadni deo opozicije) veličaju građane kad protestuju protiv vlasti, ali kad građani protestuju protiv dolaska stranih radnika, onda su rasisti i ksenofobi, onda su građani nazadni, a naprednjaci napredni.
Kad MUP izda saopštenje povodom uhapšenih na protestima studenata, onda globalisti ne veruju saopštenju MUP-a. Ali, veruju MUP-u za sve što saopštava u vezi stranih radnika. Kako to? Kako im je bliži gradonačelnik Kragujevca iz redova SNS povodom ove teme, nego studenti i zborovi građana?
Često sam u Kragujevcu i nisam primetio to što globalisti tvrde. Kragujevac je kao i Srbija uvek otvoren za strance, uvek je bilo stranaca, u Kragujevac su dolazili strani studenti, i sad ih ima, uglavnom iz Afrike, dolaze i sportisti, stranih radnika ima i u drugim kompanijama i nikad niko nije imao problema.
Ako je i bilo nekih incidenata, zašto to nisu izuzeci, nego su izuzeci samo kad migranti naprave incidente ili neko nedelo? Nisam primetio da su strani radnici uplašeni i da se kreću u većim grupama po Kragujevcu, naprotiv, kreću se slobodno i većina građana ili ne reaguje ili pozitivno reaguje kad ih sretne.
Često sam i na Zlatiboru, i tamo na skoro svakom gradilištu ima stranih radnika, i niko nema problema. Kao i u Beogradu, koji je prepun stranaca, i stranih radnika i turista, i svi su dobrodošli.
Građanima Kragujevca koji protestuju protiv stranih radnika zamera se što to ne rade ispred državnih institucija. Ali kad neka desničarska organizacija zakaže takav protest u centru Beograda, isti taj prozapadni deo opozicije traži od vlasti da zabrani protest, pa ih vlast posluša i zabrani, a proevropski deo opozicije, medija i nevladinih organizacija pozdravi takvu odluku naprednjaka.
Čak i da protest protiv dolaska stranih radnika ne zakažu Narodne patrole, nego, na primer, profesor Milo Lompar, isto bi se dogodilo: bio bi optužen da je rasista, ksenofob i fašista i bio bi zabranjen protest.
Naša tema nisu strani radnici. Oni nisu uzrok problema i oni nisu ništa krivi. Nama je žao i stranih radnika, žao nam je što je tako loše stanje u njihovim državama, pa moraju da dolaze u Srbiju da rade za male plate i u nehumanim uslovima, praktično kao robovi.
Naša tema je: zbog čega je tako loše stanje u ekonomiji ili privredi Srbije, da građani Srbije moraju da odlaze na Zapad? Zbog čega ne rastu plate, zbog čega nije bolji životni standard, zbog čega nema pozitivne selekcije u društvu? Zašto vlast prodaje svoje građane krupnom kapitalu kao jeftinu radnu snagu?
To su pitali studenti u blokadi koji su u Kragujevcu poveli proteste protiv dolaska stranih radnika. I zbog tog pitanja, globalisti ih optužuju isto kao i bilo kog desničara ili Srbina koji bi uputio kritiku, ponavljaju iste stereotipe i generalizacije o srpskom narodu ili desničarima, koje ponavljaju decenijama unazad.
Da li je prirodni zakon da radnici iz Srbije moraju da odlaze na Zapad, a u Srbiju da dolaze radnici sa Istoka? Da li to mora da se prihvati kao viša sila ili kao nužnost koja ne sluša naša uverenja, tj. kao da ne postoji ekonomski odgovor na takvu geoekonomsku pojavu ili agendu?
To su svetski procesi, uzroci takvih ekonomskih procesa i migracija nisu u Srbiji i nemaju veze sa Srbijom, ali vlast i prozapadni deo opozicije to predstavlja kao prirodni zakon, višu silu ili nužnost kojoj se moramo povinovati. U prevodu, to je služenje stranim interesima i krupnom kapitalu.
Uzmimo kao primer Zastavu. Država nije uspela da napravi uspešnu fabriku automobila, a nije bila sposobna ni da stvori uslove za razvoj domaće privrede pa da se pojavi domaći privrednik sposoban da pravi dobre automobile.
Na stranu sad i to, država je Zastavu prodala Fijatu, sada Stelantisu. Fijat je došao u Kragujevac da bi imao manje troškove proizvodnje, jeftinija je radna snaga i dobija subvencije od države. Ali ni ove plate izgleda nisu bile dovoljno niske, pa se sad za niže plate dovode radnici iz Azije.
Da li ste primetili da je automobilska industrija uvek u nekoj krizi? Ali, sad su automobili duplo skuplji nego pre 15–20 godina, a skoro svi imaju proizvodnju u državama „Trećeg sveta“, i proizvođači delova su izmestili proizvodnju u države sa jeftinom radnom snagom.
Sa jedne strane, automobili su duplo skuplji, sa druge strane, troškovi proizvodnje su manji, a oni se žale da su u krizi. Da li su vlasnici autoindustrije sve siromašniji ili sve bogatiji? Nešto tu nije kako treba, zar ne? Ne bih rekao da se radi o prirodnom zakonu ili višoj sili.
Najprostije rečeno, na delu je sledeće: tera se radnik u Srbiji da radi neki posao za npr. manje od 800 evra (a s tom platom ne može da živi), on odlazi da radi taj posao u npr. Nemačkoj za 1 500 evra, jer su u Nemačkoj Nemci radili taj posao za 2 500 evra i nisu hteli da rade za manje, a na mesto Srba u Srbiji dolaze stranci sa Istoka koji rade za manje od 800 evra, jer su plate u njihovim državama manje od 500 evra.
Osim niskih plata, postoje i drugi razlozi zbog koji građani Srbije odlaze u inostranstvo. A kad odu tamo, više nisu lenji, ovakvi i onakvi, kako ih sve optužuju u Srbiji oni koji bi da im radnici rade za niže plate, pa kad neće, dovode radnike sa Istoka.
Isto tako, uzrok „bele kuge“ nije samo u ekonomiji, mora da se promeni sistem u pravosuđu, policiji, zdravstvu, obrazovanju, medijima… da bi se više ljudi odlučilo da stvara porodicu u Srbiji i da ne odlazi iz Srbije.
Za odlazak radnika iz Srbije i dolazak stranih radnika u Srbiju, kriva je vlast koja apsolutno ništa ne preduzima da se to zaustavi, naprotiv, samo podstiče i ubrzava taj proces.
Umesto da se priča o ekonomiji, umesto da prozapadni deo opozicije, medija i nevladinih organizacija kritikuje vlast zbog loše ekonomske politike, umesto da ponude rešenja kako da se to zaustavi, taj deo opozicije, medija i civilnog sektora vređa građane i studente, menja temu i tezu, pa su sad za problem krivi građani koji ispadoše rasisti, a ne vlast i oni kojima vlast služi.
A istima izgleda služi i taj deo opozicije, medija i civilnog sektora.
Ako se svako ko govori o problemu odlaska domaćih i dolasku stranih radnika satanizuje kao rasista, onda je to gušenje kritike, gušenje slobode govora, pokušaj nametanja krivice, tako da se odustane od protesta i traženja rešenja za taj problem.
I baš zato ne smemo da ćutimo. Samo da im ne dajemo „municiju“ za optužbe i propagandu, bes građana mora da bude usmeren na vlast, a ne na strane radnike. Glavna tema povodom ovog problema mora biti ekonomija i ništa drugo.






