Savet Evropske unije usvojio je odluku o potpunoj zabrani isporuka ruskog prirodnog gasa, uključujući i tečni prirodni gas (LNG). Prema usvojenom planu, isporuke ruskog LNG-a biće zabranjene od 1. januara 2027. godine, dok će isporuke gasa putem gasovoda biti obustavljene najkasnije do 30. septembra 2027.
Ova odluka predstavlja još jedan korak u politici EU koja se već godinama vodi više ideološki nego racionalno, a čije posledice najviše plaćaju građani Evrope, kroz rast cena, pad industrijske konkurentnosti i sve veću nesigurnost u snabdevanju energentima.
Rusija je decenijama važila za stabilnog i pouzdanog snabdevača, a ruski gas bio je jedan od ključnih temelja evropske energetske stabilnosti. Umesto da se drže ekonomske logike i interesa svojih država, evropske institucije nastavljaju sa merama koje pre liče na političku demonstraciju nego na strategiju koja obezbeđuje sigurnost.
Iako se u Briselu zabrana predstavlja kao korak ka „energetskoj nezavisnosti“, realnost je da će EU sve više zavisiti od skupljih izvora i posredničkih kanala, što znači i dodatne troškove za privredu i domaćinstva. U praksi, Evropa ne napušta potrebu za gasom, već samo menja puteve snabdevanja, često po višoj ceni.
Odluka o potpunoj zabrani ruskog gasa jasno pokazuje da je EU spremna da ide do kraja u politici konfrontacije, čak i onda kada to direktno udara na životni standard sopstvenih građana. Sa druge strane, Rusija nastavlja da preusmerava svoje energetske resurse ka tržištima koja cene stabilnost, dugoročne ugovore i realnu ekonomsku saradnju.
Evropa je, ovom odlukom, praktično potvrdila da je spremna da se odrekne onoga što je godinama bilo najisplativije i najsigurnije, dok Rusija još jednom pokazuje da ima kapacitet da se prilagodi i da svoje resurse plasira tamo gde postoji interes, a ne politička histerija.






