Jedan od najznačajnijih duhovnika Ruske zagranične crkve i proročki glas 20. veka. Rođen u Kazanu kao Aleksandar Pavlovič Taušev, odrastao je u duhu pravoslavnog predanja. Posle revolucije, porodica je napustila Rusiju, a mladi Aleksandar se posvetio bogoslovlju i monaštvu.
Postao je učenik svetog Teofana Poltavskog, a po njegovom blagoslovu prima monaški postrig i počinje službu koja će obeležiti generacije pravoslavnih sveštenika. Posle boravka u Beogradu i Minhenu, od 1951. živi u Americi, gde je postao rektor Svetotrojicke seminarije u Džordanvilu i episkop Sirakuški i Trojicki.
Njegove besede, prožete ljubavlju prema Istini, donele su mu nadimak „Zlatoust poslednjih vremena“. Ostao je zapamćen kao duhovnik koji je razobličavao obmane savremenog sveta i hrabro branio pravoslavno predanje. Sveti Jovan Šangajski i otac Serafim Rouz smatrali su ga živom karikom sa svetim ocima.
Arhiepiskop Averkije je za mnoge postao simvol revnosti, smirenja i vernosti Istini, a njegove pouke i danas zvuče kao živi putokaz onima koji žele da ostanu verni Pravoslavlju u poslednjim vremenima.






