Švedska “zavrnula slavinu”, najgora ocena iz Brisela, gasna i naftna kriza tek se zahuktava, fabrika po fabrika prestaje sa radom, a studenti ne posustaju. Predsednik Srbije Aleksandar Vučić svakim danom se suočava sa sve više požara koji gutaju njegovu politiku. “Plamen” studentskih protesta gori već godinu dana i spalio je brojne mehanizme Vučićeve kontrole društva.
Na baklju pobune iz Srbije više nije imun ni svet. Dragan Popović iz Centra za praktičnu politiku ocenjuje da Vučić više ne može da pogasi sve brojne požare kojima je okružen, jer je njegov autoritarni sistem počeo da se para. Tu više nema povratka na staro. Samo je pitanje koliko će raspad da traje i koliku cenu ćemo svi zajedno da platimo.
Srbija je iz Brisela dobila najgoru ocenu od kako je počela svoj evropski put pošto je Evropska komisija je bez ikakvog okolišanja upozorila da zemlja beleži dramatičan pad u oblasti vladavine prava, slobode medija i borbe protiv korupcije, uz ocenu da su institucije pod partijskom kontrolom.
“Briselsko dolivanje ulja na vatru”
Ova istorijski najoštrija ocena Komisije samo “doliva ulje” na brojne požare koje predsednik Srbije i samoproklamovani stručnjak za sve, pa i za smirivanje požara svih vrsta, Aleksandar Vučić mora da gasi poslednjih godinu dana.
A gde sve i kako gori predsedniku Srbije pod nogama?
Ni mesec dana pre izveštaja iz Brisela, iz Strazbura je stigla rezolucija Evropskog parlamenta, u kojoj se na vrlo direktan način prozivaju odgovorni predstavnici vlasti za korupciju, represiju i urušavanje institucija u Srbiji. Parlamentarci su čak i zatražili od Evropske komisije i Evropskog parlamenta uvođenje pojedinačnih sankcija za odgovorne pojedince.
I ako se Aleksandar Vučić ponadao da će se ta ideja o sankcijama zagubiti u lavirintima briselske administracije, vreo šamar stigao sa severa. Taman uz izveštaj Evropske komisije, stigla je i odluka Švedske. Vlada u Stokholmu “zbog nedostatka reformskog duha i pogoršanja stanja vladavine prava, korupcije i slobode medija, obustavila je deo podrške državnim institucijama u Srbiji i ta sredstva preusmerava na civilno društvo”.
Srpska pobuna i u svetskim medijima
Srbija je opet kao “problematično dete” Evrope ponovo dospela i u fokus svetskim medija. Samo u Novi Sad na komemorativni skup, u organizaciji studenata, na godišnjicu pada nadstrešnice, koja je ubila 16 ljudi, stiglo je pedesetak novinarskih ekipa iz celog sveta.
Nisu to jedini požari koje poslednjih nedelja Vučić mora da gasi na međunarodnoj sceni. Kriza zbog problema u snabdevanju gasom i naftom Srbije, za koje su donedavno bili ključni Rusi, sve je dublja i samo je pitanje u kom trenutku će da eksplodira.
Svakim danom je sve vidljiviji njen negativan uticaj je na ekonomskog tigra na Balkanu, koji se sve više, na žalost, pretvara u izmorenu i izgladnjelu mačku.
Jug pred kolapsom
Posebno je to vidljivo na jugu Srbije, gde je predsednik nekada otvarao i obećavao industrijske gigante. Sada, međutim, ćuti dok iz Niša, Vranja, Bele Palanke, Pirota stižu vesti o zatvaranju fabrika i masovnim otkazima.
Sve to vreme poslednjih godinu dana vatra studentske pobune gori i širi se celom zemljom, i tamo gde nema fakulteta i gde ih nikada nije bilo.
Neposlušnost i otpor koruptivnom režimu na koji već godinu dana pozivaju akademci sve više ulaze i u institucije za koje se veruje da ih Aleksandar Vučić već godinama drži pod apsolutnom kontrolom. Sve češće se bune tužioci i sudije… Još jedan požar koji tinjanja polako prelazi u vatru.
Studentski zagrljaji i pesma “ćacija”
Studentska krv otpora je prostrujala krvotokom cele zemlje od Beograda do najzabačenijeg sela i na najlepši i najiskreniji način razbila sve nacionalne, verske i kulturološke predrasude kojima se hranio Vučićev sistem vladanja.
I dok se studenti na svom putu bore zagrljajima i pozitivnom energijom, pristalice predsednika Srbije svog vođu brane tako što jednoj majci koja štrajkom glađu traži pravdu za poginulog sina, pevaju ni manje ni više pesmu “Pošla majka da potraži sina”.
Slom Vučićeve predstave o normalnoj Srbiji u samo jednoj pesmi.
Može li predsednik Srbije, samoproklamovani lekar za sve boljke našeg društva, da postane vatrogasac čudotvorac i da pogasi sve požare koji progutaše njegova Potemkinova sela.
“Stvari izmakle kontroli”
Dragan Popović iz Centra za praktičnu politiku ocenjuje da Aleksandar Vučić više ne može da kontroliše situaciju kao što je to radio donedavno, da mu stvari polako izmiču kontroli.
“Logično je da se to desi kada napravite tu vrstu piramidalnog sistema vlasti, gde se sve odluke donose na vrhu i o svemu vi odlučujete. U takvom sistemu kad-tad sve krene da vam ispada iz ruke”, ističe Popović za Nova.rs.
Dragan Popović Foto: FoNet/Milica Vučković
Podseća da nijedan pojedinac ne može da drži sve konce u rukama i to sve vreme, “posebno ne u društvu koje je složeno kao naše i koje je spremno kao što smo videli u poslednjih godinu dana da pruži otpor”.
“Kada krene raspad, sve se raspada u istom trenu”
“Ne možete u takvom društvu da sve kontrolišete i da napravite potpune diktature. Očekivano je da u jednom trenutku sistem krene da se raspada i to da sve krene u istom trenutku jer su u pitaju stvari koje su povezane”, kaže Popović.
Protesti koji u Srbiji traju već godinu dana, prema njegovoj oceni, vrlo jasno su pokazali da u društvu postoji ozbiljna snaga i energija spremna da se pobuni.
“Vučić je time sateran u ćošak i onda je krenuo da greši. Čim to počne da se dešava, onda ljudi sa strane, iz inostranstva više vide probleme i da postoji alternativa. Tada i oni koji bi da zažmure sve su manje na to spremni, a i nemaju mnogo mogućnosti za to jer stvari postaju sve očiglednije”, procenjuje Popović sve veći otklon međunarodne zajednice od Vučića.
“Urušavanje iznutra”
U momentu kada u zemlji ima sve veći otpor, kad iz inostranstva stižu sve negativniji signali, kako ističe naš sagovornik, onda autoritani sistem počne i iznutra da se urušava.
“Njegovi ljudi, koji su mu bili manje više lojalni, shvataju da on više nije jednina karta na koju mogu da igraju. To se sada dešava i u pravosuđu, ali i u drugim. To je krajnje logičan rasplet događaja kada krene da se para jedan autoritarni sistem”, naglašava Popović.
Veruje da to pucanje niko više, pa ni Aleksandar Vučić ne može da zaustavi. Međutim, priznaje da je veliko pitanje koliko taj raspad može da traje.
“Ne mogu da procenim koliko će to da traje. Jasno je da se ne može to sutra završiti, ali je sasvim sigurno da prisustvujemo kraju ovog režima i nakarednog sistema koji je uspostavio Aleksandar Vučić. Samo da vidimo koliko će da traje i sa kakvim posledicama će zemlja da se izvuče iz svega toga”; zaključuje Dragan Popović.






