Iako cene otkupa poljoprivrednih proizvoda padaju, njihove cene u prodavnicama ne padaju, nego se čak najavljuju i nova poskupljenja hrane. Ko se bogati na račun poljoprivrednika i kupaca
Poljoprivrednici u Srbiji jedva sastavljaju kraj s krajem, mnogi planiraju i da ugase svoja domaćinstva, a sve zbog toga što je cena otkupa njihovih proizvoda na granici ili ispod granice isplativosti – i dodatno se snižava.
Suprotno logici, cene prerađevina na rafovima se zbog toga ne smanjuju. To znači da se enormno bogate svi oni koji posreduju između proizvođača i kupaca, a na račun rada poljoprivrednika.
I ne samo to, zbog globalne nestabilnosti najavljuju se nova poskupljenja, pa će oni koji izrabljuju poljoprivrednike biti još bogatiji.
Privatne mlekare postale imperije
Mleko je najočigledniji primer kako stvari funkcionišu – proizvođači mleka toliko su očajni da sve češće na protestima prosipaju mleko pokušavajući da pokažu da im se više isplati da ga ne proizvode, nego da ga prodaju u bescenje. Istovremeno, mleko se u prodavnicama prodaje po višetruko većim cenama od otkupne.
Član Udruženja proizvođača mleka Šumadije i Pomoravlja Predrag Veljković kaže za „Vreme“ da je otkupna cena mleka ispod svake proizviđačke cene, i da je u nekim slučajevima samo 25 dinara po litru, a najviša oko 60 dinara po litru, što je minimum. Ističe, da je sve ispod 60 dinara po litru čist gubitak za proizvođače mleka.
Ministar poljoprivrede Dragan Glamočić pozvao je građane da iskažu mlekarski patriotizam – kupujući više srpskog mleka i mlečnih proizvoda.
Kako onda mleko košta nekoliko puta više?
„U lancu prodaje mleka i mlečnih proizvoda zarađuju svi osim proizvođača mleka, koji gube. Mlekare vrlo dobro zarađuju, a svi vlasnici privatnih mlekara su proteklih godina postali ljudi koji imaju bukvalno imperije, sa velikim brojem objekata i sve su to zaradili na račun mleka“, kaže Veljković.
Dodaje da pored toga i trgovinski lanci imaju ogromne marže.
„Ne mogu da kažem da su visoke marže odgovornost Ministarstva poljoprivrede, jer je to pre svega odgovornost Ministarstva trgovine, i oni bi trebalo da ograniče marže. Ministarstvo trgovine bi trebalo da objasni kako to da mleko koje od nas ode po ceni od 25 dinara završi u rafu po ceni od 150 ili 180 dinara. Posle onako sušne godine i povećanja cena stočne hrane litar mleka nikako ne bi smeo da bude ispod 60 dinara. Sve ispod toga je totalna propast“, kaže Veljković.
Ogromne zarade uvozničkog lobija
Napominje da i uvoznički lobi, zahvaljujući velikim količinama mleka koje dolaze iz drugih zemalja, a koje ipak ne utiču na to da cena mleka u prodavnicma padne, ima ogromnu zaradu.
Ističe da su u najvećem problemu mala gazdinstva, sa 10 ili manje grla, posebno u brdsko-planinskim predelima, kao što je Pešterska visoravan, gde oni koji otkupljuju mleko često ne žele da dođu zbog nedostatka putne infrastrukture i konfiguracije terena.
„Ti ljudi su doslovno ucenjeni otkupnom cenom mleka. Država bi trebalo da zaštititi te ljude, ako joj je zaista stalo do njih. Ljudi zato odustaju od toga i gase proizvodnju, zbog čega će do kraja godine bar 50 odsto gazdinstava proizvođača mleka biti ugašeno“, zaključuje Veljković.






