Pre mnogo godina, moj prijatelj sveštenik da mi objasni karakter nekog lika, kaže mi za njega: „Taj bi prodao i pokrov sa majčinog groba“. Prvi put sam čuo ovaj izraz, zanimljivo kako je lepo opisana moralna nakaza koja je spremna radi materijalnog da sve u životu izda ili proda.
U kultnom filmu „Ko to tamo peva“ pevač kojeg glumi Gaga Nikolić objašnjava putnicima u autobusu da ide u Beograd na audiciju za pevače u kafani „Lipov lad“. Ova kafana je počela da radi daleke 1928. godine. I danas stariji beograđani (gde i sebe ubrajam) kada treba da ti objasne gde je nešto obavezno ako je u okoliki ove kafane kažu ti: „Prođeš Lipov lad …“, lokalna Mesna zajednica se zove „Lipov lad“, a tako se nazivao i taj kraj. I prežive nam ovo zdanje i kraljevinu, i okupaciju Hitlera, bombardovanja i nacistička i saveznička i NATO, i režeme razno razne, ali ne dočeka 100 rođendan jer ga upokoji Aca Srbin i njegova banda.
Ova vlast kao skakavci u rojevima uništava sve pred sobom. Setimo se bezobzirno isečenih stoletnih hrastova i uništenih bazilika iz ranog hrišćanstva koji se našle na putu izgradnje bolje Srbije, mnogobrojna zdanja iz predratnog Beograda koja su sravnjena da bi mafija napravila apartmane, kasarna 7. Puka je planirana za mesto zabave bogataša…
U inostranstvu postoji običaj u školama da deci kao temu za pismeni rad daju fotografiju koju treba da objasne, odnosno o kojoj treba da napišu priču. Tako je i meni bio izazov da napišem priču o fotografiji pokojnog Lipovog lad sada sa natpisom MOZZART. Jeste to simbolika da na kultnom mestu postaviš još jednu od mnogobrojnih kladionica po čijem smo broju po glavi stanovnika prvi u svetu, jasan prikaz kulturnog i moralnog posrnuća.
A šta možemo od ovih koji su na vlasti da očekujemo na ovom polju u budućnosti, slobodan sam da im dam svoj predlog. Prvo bi umesto već ostarelog zdanja Narodne skupštine trbalo da najbolje u Surčinu, Ovči ili Ledinama sazidamo novi veleletni parlament, čak bih ga i nazvao „AV skupština“, a u isto vreme bi dali MOZZARTu leks specijalisom dozvolu da staru narodnu skupštini renovira i tu otvori najveću kockarnicu u regionu GRAND MOZZART. Ispred reflektori koji paraju nebo, na otvaranju vatromet i koncert Cece i Karleuše… To bi ubrzo postalo najpopularnije mesto pre svega za srpsku omladinu, a reklamirali bi ga svi od Jokića pa na niže.
Davno simpatično jedan „bošnjak“ me priupita: Jel ovo šega ili stvarno? I ja se tako često priupitam da li je ovo što nam se svaki dan dešava stvarno ili je ružan san koji se ponavlja. A ovi su majčin pokrov odavno već prodali.






