Zamislite zemlju u kojoj predsednik države drži konferenciju za medije i saopštava rezultate, ne predsedničkih, ne parlamentarnih, ne lokalnih na području cele zemlje, nego rezultate lokalnih izbora u samo 10 manjih opština sa po nekoliko hiljada stanovnika, iako predsednik nema ustavna ovlašćenja da se bavi izborima, nego je saopštavanje rezultata lokalnih izbora, ne u nadležnosti Republičke izborne komisije, nego u nadležnosti lokalnih izbornih komisija?
Zamislite zemlju u kojoj predsednik države saopštava rezultate lokalnih izbora i javno likuje što je njegova politička stranka, iz koje se formalno isključio zato što po Ustavu predstavlja sve građane, osvojila mizernu pobedu od samo nekoliko procenata, i pritom javno omalovažava i podsmeva se svojim političkim oponentima, iako po Ustavu predstavlja sve građane države, a ne samo članove svoje političke stranke iz koje se formalno isčlanio?
Zamislite državu u kojoj nekoliko hiljada glasača starosti preko 100 godina, među kojima ima i lica koja navodno imaju po čak 133 godine, uredno „glasaju“ na izborima?
Zamislite državu u kojoj se hiljade glasača redovno sele kao nomadi za potrebe jedne političke stranke za lokalne izbore u gradovima u kojima nikada nisu živeli?
Zamislite državu u kojoj aktivisti jedne političke stranke pred svake izbore danima patroliraju po ulicama i prebrojavaju kuće u kojima niko ne stanuje, a u kojima je formalno prijavljeno više članova domaćinstva, da bi moglo da se organizuje njihovo „glasanje“ iako su stvarno nastanjeni u inostranstvu?
Zamislite državu u kojoj je broj „glasača“ skoro isti sa ukupnim brojem stanovnika, iako postoji oko 20% maloletnika koji nemaju pravo glasanja na izborima?
Zamislite državu koja iz Bugarske, bugarskim autobusima organizuje dovoz bugarskih državljana na glasanje posredstvom tzv. bugarskih vozova?
Zamislite državu u kojoj batinaši jedne političke stranke sa fantomkama preko lica, na lokalnim izborima u jednoj malenoj opštini metalnim štanglama i palicama biju građane po ulicama?
Zamislite državu u kojoj batinaši jedne političke stranke sa fantomkama preko lica prebijaju novinare koji izveštavaju sa lokalnih izbora i uništavaju njihov automobil i drugu opremu?
Zamislite državu u kojoj pripadnik policije sa biračkog mesta tera da se udalje legalno prijavljeni posmatrači izbora, koji na sebi imaju vidno istaknute akreditacije i kojima je posao upravo da budu na biračkom mestu?
Zamislite državu u kojoj ceo kordon policije čuva automobil u kome je ustanovljeno da se nalazi lice sa duplim biračkim spiskovima, iako je to strogo zabranjeno, zato što birački spiskovi smeju da se nalaze samo na biračkim mestima, a njihovo posedovanje van biračkih mesta je krivično delo po propisima koji regulišu glasanje i izborni proces?
Zamislite državu u kojoj batinaši jedne političke stranke, sa fantomkama preko lica biju pripadnike opozicionih stranaka, a onda nedaleko od te lokacije na sebe okače policijske identifikacione oznake i ispostavi se da se radi o pripadnicima policije koje plaćaju i pripadnici opozicionih stranaka?
Zamislite državu u kojoj batinaši sa fantomkama preko lica i metalnim šipkama biju građane po ulicama u danu održavanja lokalnih izbora, a policija sve to nemo posmatra i okreće glavu na drugu stranu, iako je njena zakonska obaveza da čuva i održava red u blizini biračkih mesta i da uhapsi sve izgrednike koji narušavaju izborni proces?
Zamislite državu u kojoj se na lokacijama blizu biračkih mesta organizuje monitoring izbora sa spiskovima glasača, koji nikako ne bi smeli da postoje mimo biračkih mesta i što predstavlja elemente krivičnih dela prema propisima koji regulišu izbore i izborni proces?
Zamislite državu u kojoj na dan održavanja lokalnih izbora policija sa nalogom za pretres upada u sedište jedne političke stranke?
Zamislite državu u kojoj se godinama ne održavaju regularni izbori na različitim nivoima, nego se zapravo organizuje tzv. izborni inženjering radi sigurne pobede i o(p)stanka na vlasti jedne političke opcije, kojoj je odavno prošao rok trajanja i koja je postala toksična za društvo u kojem i dalje deluje, i time postala balast za državu i većinu njenih građana?
I sad, zamislite još jednom predsednika države koji u ovakvim uslovima proglašava mizernu „pobedu“ svoje političke stranke na lokalnim izborima, iako je on predsednik i predstavnik svih građana te države i po Ustavu predstavlja državu i sve njene građane, a ne samo članove svoje stranke iz koje se formalno isključio zbog ustavnih ograničanja koja ga obavezuju da predstavlja sve građane?
I da, svaka sličnost ovakve države sa Srbijom je slučajna, a mnogi građani koji žive u ovakvom apsurdistanu će i dalje živeti u ubeđenju da predsednik te države predstavlja sve njene građane, da ima pravo da drži konferencije za medije o lokalnim izborima, o kojima čak ni Republička izborna komisija nema pravo da se preliminarno oglašava, već samo jednim zbirnim saopštenjem nakon što lokalne izborne komisije proglase zvanične rezultate lokalnih izbora na svojoj teritoriji.
I nemojte misliti da je ovo vrhunac apsurda u ovakvom apsurdistanu. U njemu uskoro predstoje predsednički, parlamentarni i lokalni izbori u onim opštinama u kojima skoro nisu održavani, pa građanima apsurdistana tek predstoje apsurdi povodom ovih izbora koji se uskoro očekuju.
U državama u kojima bi bilo apsurdno o ovome uopšte raspravljati, zato što su u njima ovakve apsurdnosti nezamislive, ne mogu da se načude koliko apsurda ima u ovakvom apsurdistanu, koji neodoljivo podseća na današnju Srbiju i njene apsurdnosti.
Još je apsurdnije što u ovakvom apsurdistanu mnogi ne primećuju ovakve apsurdnosti ili jednostavno okreću glavu, smatrajući da je apsurdno da se bave ovakvim apsurdnostima.






