Pročitaj mi članak

Šta sve može da bude sporno oko skupa SNS u Areni?

0

To što neka stranka odluči da plati građanima za to što prisustvuju njihovom predizbornom mitingu nije nezakonito. Ali će biti ako taj trošak partija ne prijavi u svom izveštaju o troškovima kampanje koji se predaje Agenciji za sprečavanje korupcije.

Prilog N1 televizije u kojem se navodi da su naprednjaci davali novac građanima koji su u subotu prisustvovali njihovom skupu u Areni u Beogradu, jedan je od pokazatelja da na mitinzima SNS ima i onih koji su tu zbog novca, ne samo zbog podrške partiji. I to nije sporno, iako naprednjaci vole da se hvale brojem ljudi koji dolaze na njihova okupljanja.

Danima uoči ovog mitinga pokret Kreni – promeni je objavljivao da se javljaju zaposleni u javnim preduzećima i službama od kojih se traži da idu u Arenu, što nije dozvoljeno.

Ima i drugih stvari u vezi ovog mitinga koje bi mogle da budu sporne sa stanovišta Zakona o finansiranju političkih aktivnosti.

Da li će taj trošak biti prijavljen?

Kako za Danas pojašnjava Nemanja Nenadić, programski direktor Transparentnosti Srbija, ovo nije prvi put da se izveštava o tome da su učesnici masovnih okupljanja plaćeni za to, ali je ovo značajno jer ima karakter svedočenja o toj pojavi.

– Dosadašnji izveštaji o troškovima kampanje, nikada nisu sadržali informaciju o tome da je učesnicima skupova plaćano. Ukoliko je stranka plaćala ljude da učestvuju na nekom skupu, to bi moralo da bude prijavljeno. Prvo pitanje koje se otvara jeste da li će taj trošak biti prijavljen i da li će Agencija za sprečavanje korupcije, koja je nadležna za kontrolu izveštaja o troškovima kampanje, uopšte to proveravati. Drugim rečima da li je u izveštaju o troškovima kampanje navedeno sve ono što bi moralo da bude – ističe Nenadić.

Prilog za izbornu kampanju

I dodaje da Zakon o finansiranju političkih aktivnosti predviđa i prekršajne i krivične kvalifikacije.

– Druga varijanta bi bila da nije stranka plaćala, nego neko drugi. I to bi onda trebalo da bude navedeno kao prilog tog lica koje plaća troškove. Prilog za izbornu kampanju. I onda bi se dalje otvorila pitanja da li je to lice poštovalo zakon u smislu ograničenja koliko sme da se da u prilogu. Zatim, da li je reč o nekom pravnom licu koje uopšte sme da daje priloge za kampanju, jer postoje i ograničenja ko sme, a ko ne sme da daje priloge za kampanju i do kog iznosa. Ali da bi se do toga stiglo, morao bi neki državni organ da se bavi time i da to utvrđuje. A postoje i drugi propisi koji se moraju poštovati – kaže on.

I konstatuje da to što je neko dao novac da neko ode na nečiji skup nije protivzakonito, a biće ukoliko taj neko koji organizuje taj skup u svom finansijskom izveštaju ne navede da je on određeni novac potrošio na to plaćanje.

– Kao što stranka može da plati nekog glumca da dođe tamo da bude konferencijer ili da plati pevača da zabavlja narod, može da plati i ljude koji će da budu prisutni. Nije protivzakonito samo po sebi, ali je trošak koji bi morao da se prijavi – navodi.

Nenadić ukazuje i na to da se lokalni izbori održavaju u deset gradova i opština i da je koncept Zakona o finansiranju političkih aktivnosti takav da su izbori u svakoj od tih opština posebni.

– Ne postoji kampanja koja se vodi objedinjeno za deset opština. To zvuči kao tehničko pitanje, ali kojoj kampanji, za koju opštinu pripada ovaj skup. Isto kao i kojoj kampanji pripadaju reklame koje se emituju na televiziji sa nacionalnom frekvencijom, a ne na nekoj lokalnoj televiziji. To je takođe bitna stvar. I ni to nije zabranjeno samo po sebi, ali jednostavno postavljate pitanje gde će taj trošak biti prijavljen – objašnjava Nenadić.

Neki javni funkcioneri imaju pravo da koriste javne resurse

Opoziciona partija Srbija centra ukazala je na veliko prisustvo službenih vozila oko Arene.

– Kod korišćenja službenih vozila nema mnogo nedoumica. Neki javni funkcioneri imaju pravo da koriste javne resurse, poput službenih vozila ili obezbeđenja, šta god da rade. I kada idu na partijske mitinge, kada idu na godišnji odmor itd. Ali to zavisi od toga da li je takvo korišćenje regulisano nekim propisima koji se tiču bezbednosti i odlukama državnih organa koji su zaduženi za bezbednost lica. Recimo, predsednik republike, van svake sumnje, ima pravo da koristi službeno vozilo gde god da ide, kao štićeno lice. Ali većina ministara, predsednika opština i tome slično nemaju to pravo. Drugim rečima, ako je neki predsednik opštine ili neki direktor javnog preduzeća došao službenim vozilom na miting, to je zloupotreba javnih resursa i to je čak i krivično delo – naglašava Nenadić.

I skreće pažnju na deo mitinga koji je bio posvećen programu Srbija 2030-2035. Nenadić kaže da nije jasno da li je to državni ili partijski program, iako je prvobitno promovisan kao državni, jer se nigde ne može naći koji državni organ ga je predložio i doneo.

Državni program promovisan na partijskom skupu ili partijski program promovisan na državnom skupu?

– Da li taj dokument uopšte postoji i čiji je. To otvara pitanje da li je državni program promovisan na partijskom skupu ili je partijski program promovisan na državnom skupu – pita Nenadić.

I zaključuje i da nije jasno u kom svojstvu su bili ljudi koji su na skupu sedeli za stolom na bini, da li kao predstavnici opština ili ne.