Pokušaću da, na bazi životnog i političkog iskustva koje imam, razmotrim nekoliko ključnih zamki u koje nas Vučić uvlači u ovom periodu u kojem se on intenzivno priprema za novi izborni inženjering.
Cilj mi je da pokušam da javnost pripremim na te političke igre, a sa ciljem da režimu ne pođe iznova za rukom da prevesla građane Srbije koji su, kao nikad u poslednjih četrnaest godina, rešeni da se zlu odupru i da mu konačno vide leđa. Ujedno, imajući u vidu da se aktivno bavim politikom (iako je to jeres reći), biću slobodan da dam i nekoliko rešenja za koja mislim da su dobra i adekvatna.
Manipulacije terminom izbora
Vučić preko različitih kanala svako malo u javnost plasira potencijalne datume izbora. Na taj način pravi privid da je on taj koji izbore želi i da im hrli u susret, a sve sa ciljem da skloni od sebe utisak da se prvi put posle dužeg vremena zaista plaši da izađe na birališta. Istovremeno, podgrevanjem teme da će izbori biti na leto, u ovom momentu grubo kleše izgled opozicionih izbornih kolona, tako da je sada potpuno izvesno da, kada god izbori budu, neće biti jedne opozicione liste već najmanje tri.
Tako da je najznačajniji rezultat koji je vlast uspela da postigne pričom da će na Đurđevdan reći da li su izbori na Vidovdan ili na Petrovdan taj da je opozicioni tabor jasno saopštio namere da na izbore izađe nezavisno od uslova, datuma i broja kolona. Dalje, Vučiću ostaje da pokuša da i tzv. studentsku listu podeli na dva dela, i to tzv. građansku i tzv. nacionalnu. Za ovu namenu pripremio je drugu zamku.
Rasprava Đokić ili Lompar
Može se primetiti da je intenzivirana priča u javnosti o tome ko treba da bude nosilac studentske liste i tu se kao dva glavna kandidata spominju aktuelni rektor Univerziteta u Beogradu, Vladan Đokić, sa jedne, i profesor Filološkog fakulteta, Milo Lompar, sa druge strane.
Potpuno veštački su jednom dati epiteti glavnog građaniste, a drugi je proglašen za vođu nacionalne struje. I, što bi rekli, tuča može da krene. E sad, pošto tu prave političke tuče i nema jer po strukturi ličnosti nijedan od profesora ne spada u konfliktne, to se onda „bojište“ prenelo na društvene mreže gde razni, mahom anonimni botovi simuliraju obračun i tako guraju stvari u pravcu podela.
Vlast je, naravno, svemu tome dala gas insceniranim upadom UKP-a u zgradu Rektorata i potom (anti)kampanjom koju su započeli protiv profesora Vladana Đokića i to po već viđenom modelu grafita i nalepnica, s tim da je „Đilas lopov“, „Mica lažljivica“ i „Miloš Francuz“ zamenjeno sa „Rektor lopov“. Vučić ovime želi da građanima pošalje poruku da im se nude „rogovi u vreći“ i da sa time ne treba rizikovati, već birati sigurnost i stabilnost, tj. njega. Istovremeno, time se pravi kontekst da neko napravi „patriotsku studentsku listu“ kao odgovor na „građanističku studentsku listu“ ili obrnuto.
Manipulacija istraživanjem javnog mnjenja
Igranje sa brojkama koje navodno pokazuju koliko koja grupacija ili pojedinac imaju podršku u javnosti jedna je od omiljenih Vučićevih igrica, i to otkako je došao na vlast i stavio apsolutni monopol na istraživanja javnog mnjenja. Na taj način je do sada uvek uspevao da u javnosti napravi takvu atmosferu da ljudi ne budu iznenađeni kada opet on u izbornoj noći saopšti upravo ono što je mesecima pre toga preko lažnih istraživanja plasirao. Sada se dešava isto, samo sa jednom važnom razlikom koja jasno ukazuje na pravac kretanja izbornog inženjeringa.
Naime, do sada je fokus uvek bio na procentima podrške političkim takmacima; sada je to u drugom planu, a kao ključna stvar koja nam se potura jeste ona o navodnih 74% izlaznosti na izborima. U brojkama, to bi značilo da će glasati 4.900.000 ljudi, što je apsolutno nemoguće jer nas prosto ne živi toliko u državi. Recimo, na izborima 2000. godine, koji su bili apsolutno referendumski i gde su na glasanje izašli bukvalno svi, uključivši i stotinjak hiljada ljudi u Crnoj Gori, jedva je dostignuto tih 4.900.000.
Za ovih više od četvrt veka nas je oko milion manje u državi i, uz to, nema Crne Gore, tako da se ne treba zaluđivati, već shvatiti da to Vučić gura kako bi sebi obezbedio širi manevarski prostor i mogućnost da u izbornoj noći saopšti rezultate koji mu odgovaraju. A i u tom pogledu već pravi priču i navikava javnost na to da, kako je izjavio nedavno, neće imati apsolutnu podršku u broju glasova (znači ispod 50% glasova), ali da će imati apsolutnu većinu u mandatima. To znači da će sebe veštački podići, a nekoga spustiti ispod cenzusa kako bi se napravila ta jednačina gde postoji nesrazmera između broja glasova i broja mandata.
E sad, ako se saglasimo da su ovo neke od zamki koje su postavljene, onda je red da se kaže i to kako ih je moguće izbeći. Prvo, Lompar i Đokić treba da naprave jedan zajednički sastanak i da sa njega pošalju zajedničku izjavu o neophodnosti razgovora i što šireg dogovora o zajedničkoj akciji na rušenju režima Aleksandra Vučića.
Kao ključni element dogovora o zajedništvu ne treba gurati jednu listu ili jednog predsedničkog kandidata, već zajedničku akciju u izbornoj noći koja će biti ključni deo narednog izbornog procesa.
Sve druge elemente imamo i znamo kako će izgledati, ali na nama je da se već sada dogovorimo da će izborna noć biti drugačija i da će jedno zajedničko telo napraviti strategiju pravljenja kriznog odgovora na Vučićevo proglašavanje izborne krađe. Taj odgovor mora biti proces koji će, poput bujice, odneti ovaj režim time što mu se neće dozvoliti da zatvori izborni proces onako kako su naumili, a vrlo verovatno i dogovorili sa nekima u inostranstvu.
U najkraćem, izborna noć je ključna i Vučiću jasno treba staviti do znanja da nas je baš briga za njegove igrice sa datum glasanja i inženjeringom koji planira. Naš cilj mora da bude apsolutna kontrola izborne noći i blokada svakog pokušaja da se prekrojeni rezultati proglase za prave. Time će se kreirati politička kriza u uslovima u kojima Vučić u rukama neće imati ni vladu ni skupštinu jer će biti u tehničkom mandatu.
Autor je predsednik Narodnog slobodarskog pokreta






