Pročitaj mi članak

SNS tajkuni preuzeli i srpski sport

0

Svaka vlast favorizuje sebi bliske biznismene, ali nijedna do sada nije ovako ponizila najbolje sportiste. U FSS umesto Nemanje Vidića sedi sin, a u Teniskom savezu brat ministra Gašića. U Olimpijski komitet sa SNS funkcionerom Dejanom Tomaševićem ušli su Stojan Vujko i Davor Macura, a najveće klubove vode Željko Drčelić, Ostoja Mijailović, Dragoljub Zbiljić…

Za Nemanju Vidića, najboljeg odbrambenog igrača svih vremena u Engleskoj, nije bilo mesta u Fudbalskom savezu Srbije. Tamo je svoju fotelju dobio Vladan Gašić, sin ministra Bratislava Gašića. Novak Đoković, najbolji svetski teniser svih vremena, umesto u Beogradu, svoju akademiju razvija u Grčkoj, a u Srbiji Teniski savez vodi još jedan Gašić – Boban, rođeni brat ministra odbrane i biznismen iz Kruševca.

U Olimpijski komitet Srbije pred kraj godine „u paketu“ sa bivšim košarkašem i poslanikom SNS-a Dejanom Tomaševićem ušli su i biznismeni koji su tokom aktuelne vlasti, preko ugovora sa državom, stekli ogromno bogatstvo – Stojan Vujko, suvlasnik Milenijum tima i Davor Macura, vlasnik Alta banke.

Isto tako uspešni biznismeni postavljeni su u upravne odbore u Crvenoj zvezdi, Partizanu i Vojvodini. Mesta je moralo da bude za Željka Drčelića, Ostoju Mijailovića, Dragoljuba Zbiljića, ali i za Vladana Miketića, „uspešnog privrednika“ kome se kao članu „vračarske grupe“ sudi za teško ubistvo u pokušaju.

Svaka vlast u Srbiji imala je svoje tajkune, ali nijedna kao aktuelna one najbolje sportiste, ne u Srbiji, nego u svetu, nije ovako ponizila. Dragan Džajić, koji Srpskoj naprednoj stranci praktično duguje slobodu, morao je da se vrati iz penzije kako bi bilo sprečeno najveće poniženje srpskog sporta – da umesto Nemanje Vidića, bivšeg kapitena Mančester junajteda, najboljeg igrača kome je pevao ceo Old Traford, FSS vodi naprednjak i bivši ministar Branislav Nedimović, koji je fudbalsko iskustvo stekao u Radničkom iz Sremske Mitrovice.

Mnogo je primera koji su na delu pokazali kako stvari funkcionišu ne samo u fudbalu, nego u srpskom sportu generalno i da sve kreće od političke podobnosti i novca, koji je ovako ili onako opet povezan sa državnom kasom

Dan pre samog glasanja za novo rukovodstvo FSS-a Vidić se povukao, svestan da je izbor ljudi koji imaju pravo glasa već napravljen i da je jasno da to svakako neće biti on. Na delu se videlo kako stvari funkcionišu ne samo u fudbalu, nego u srpskom sportu generalno – sve kreće od političke podobnosti i novca, koji je ovako ili onako opet povezan sa državnom kasom. Vidić nam je samo pokazao kako to zapravo izgleda.

Šta je zajedničko Vladanu Gašiću, Tumbakoviću i Pižonu

Danas Fudbalski savez Srbije vodi formalno i dalje Dragan Džajić kao predsednik, dok je generalni sekretar Branko Radujko, bivši direktor Uprave carina, a u vreme vlasti DS-a bio je i direktor Telekoma Srbija. Među nekim velikim sportskim imenima u Izvršnom odboru, poput Ljubiše Tumbakovića i Vladimira Petrovića Pižona, sedi i Vladan Gašić, sin ministra Bratislava Gašića.

O njegovom igračkom iskustvu nije se mnogo pisalo. Poznato je da je bio predsednik FK Trajal, ali je podneo ostavku na tu funkciju. Nakon toga je imenovan za predsednika Izvršnog odbora Fudbalskog saveza Rasinskog okruga, a potpredsednik je i Fudbalskog saveza regiona Istočna Srbija.

Iskustvo u biznisu, u koji je ušao preko oca, aktuelnog ministra, ipak je daleko ozbiljnije. Obavlja bar pet direktorskih funkcija. Sa svoja dva brata i Aleksandrom Lazarevićem vlasnik je Etno-sela Lomnički raj, gde je i direktor, a u projekat njegove izgradnje uloženo je više od milion evra.

Gašić junior je i stopostotni vlasnik i direktor firme SACO Kruševac, koja se bavi preradom kafe i čaja, TV Plus koja je u blokadi od 2019, kao i radija Rubin plus. Direktor je i vlasnik Pobede iz Kruševca, kompanije koja se bavi izdavanjem novina, a sa Nikolom Vučićevićem ima firmu Kids link, koja se bavi konsultantskim aktivnostima. Vlasnik je i restorana Noa.

Boban Gašić je potpredsednik TSS, a nije poznato ni kako je predložen za tu poziciju. Verovatno isto onako kako je završio i na poziciji predsednika Nadzornog odbora Kliničkog centra u Nišu, iako ni sa medicinom nije imao veze

Iako na prvi pogled broj funkcija koje obavlja i firmi koje poseduje može delovati impresivno, daleko uspešniji od njega je stric i rođeni brat ministra Gašića. Biznismen Boban Gašić je potpredsednik Teniskog saveza Srbije, a javnosti nije poznato kako je uopšte došlo do toga da bude među predloženima za tu poziciju. Verovatno isto onako kako je završio na poziciji predsednika Nadzornog odbora Kliničkog centra u Nišu, iako sa medicinom, bar koliko je poznato, nije imao veze.

Kako je vlast okrenula leđa Đokoviću i dala prednost bratu ministra odbrane

Formalno ga je za potpredsednika TSS u septembru 2024. predložio Goran Đoković, Novakov stric, koji je tada postao predsednik Saveza. On se tom prilikom zahvalio predsedniku Srbije Aleksandru Vučiću, koji je, kako je rekao Đoković, pomogao da se reši veliki finansijski problem od pola miliona evra. Od Vučića je tada dobio podršku i za izgradnju nacionalnog trening centra.

„Nemamo svoje prostorije, nemamo nacionalni trening centar i želim da to rešimo. To je želja svih naših igrača i nas i ne bih se ni kandidovao za ovo mesto da nemamo podršku u svemu predsednika Srbije“, poručio je Đoković.

Iako je prošlo tek nešto više od godinu dana, mnogo toga se u međuvremenu promenilo. Nacionalni trening centar ne postoji, a ni podrške, čini se, više nema. Goran Đoković nije izglasan za člana Olimpijskog komiteta Srbije. Njegov bratanac Novak Đoković otišao je iz Srbije u Grčku gde razvija svoju akademiju, a prethodno je morao da se povuče sa teniskih terena na Dorćolu, koji pripadaju gradu Beogradu. Neformalno, Đoković je uskratio podršku vlasti i pružio je studentima u Srbiji. I tu je bio kraj.

Boban Gašić je, sa druge strane, opet u dobroj poziciji. Iako je smenjen sa mesta predsednika Nadzornog odbora Kliničkog centra u Nišu, u vreme kada se govorilo da će njegov brat Bratislav biti izbačen iz Vlade, mnogo toga se promenilo nakon pada nadstrešnice i studentskih protesta. Gašić je opstao kao ministar jer nije bilo vreme za čišćenje svojih redova, a Boban je nastavio tamo gde je stao sa svojim biznisom.

Biznismeni koji su u eri SNS stvorili imperije sada su u upravama najvećih klubova. Neki su poslove sa državom ugovarali direktnim pogodbama ili na tenderima na kojima su bili jedini ponuđači. Bez njih ne prolaze ni najveći projekti poput Beograda na vodi i Ekspa

U njegovom vlasništvu je najmanje šest firmi. Jedna od njih je i Bg produkt, koja se bavi proizvodnjom kakaoa i čokolade. Pre nekoliko godina našla se u žiži javnosti nakon što je za samo 2.000 evra po kvadratu kupila poslovni prostor od 126 kvadrata u strogom centru Beograda, u Knez Mihailovoj ulici. Poseduje dve parcele u Vrčinu, ali i tri objekta i dve parcele u Paštrovićevoj ulici na Čukarici, blizu Hipodroma, na koje je prvobitno trebalo da se proširi naselje Beograd na vodi, ali se od toga iz nekog razloga odustalo.

Preko ove firme, Boban Gašić ima udeo od 99 odsto u B&M kompani za upravljanje i iznajmljivanje vlastitih ili iznajmljenih nekretnina. Vlasnik je i RDI prodžekt investmentsa, koji se bavi konsultantskim aktivnostima, a zahvaljujući toj firmi Gašić ima i 50 odsto udela u Jukomercu. Druga polovina pripada kontroverznom kruševačkom biznismenu Goranu Makragiću, koga je potpredsednik SSP-a Borko Stefanović optužio da je krajem novembra 2018. učestvovao u organizovanju napada na njega u Kruševcu.

Biznismeni koji su najviše novca stekli tokom SNS vlasti i stvorili imperije „završili“ su u upravama najvećih klubova, onima u kojima ima i najviše novca. Pojedini su došli do poslova sa državom prvo putem direktnih pogodbi, a zatim i na tenderima na kojima su neretko bili jedini ponuđači. I naravno, bez njih ne prolaze ni najveći projekti poput Beograda na vodi, Ekspa 2027 ili najznačajnije saobraćajnice, čiju gradnju finansira država, najčešće kreditima.

Olimpijski i Milenijum tim

Jedan od tih biznismena je Stojan Vujko, suvlasnik Milenijum tima i niza njegovih ćerki firmi, koje su u Srbiji toliko razgranale svoj biznis da ih ima u skoro svakom sektoru privrede, od gasifikacije do izgradnje hotela. Vujko je član Upravnog odbora FK Crvena zvezda, predsednik UO Džudo kluba Crvena zvezda, predsednik Skupštine Sportskog društva Crvena zvezda, a kruna svega je, čini se, Olimpijski komitet Srbije. Vujko je ovog meseca izabran za člana Izvršnog odbora OKS, gde će biti i predsednik Komisije za sportsku infrastrukturu. S druge strane, Ivan Bošnjak, njegov poslovni partner, potpredsednik je Sportskog društva Crvena zvezda.

Iako on i Ivan Bošnjak upravljaju sa oko 30 firmi, čiji su prihodi lane bili 260 miliona evra, Stojan Vujko je i član IO Olimpijskog komiteta i UO FK Crvena zvezda, predsednik UO Džudo kluba i Skupštine SD Crvena zvezda, čiji je potpredsednik njegov poslovni partner

Nije jasno kako će sve da postignu, budući da su vlasnici ili suvlasnici, a negde i direktori, oko 30 firmi, koje su tokom prošle godine, prema konsolidovanom finansijskom izveštaju, imale prihode veće od 260 miliona evra.

U ovom trenutku možda i najveći projekat kojim se bave je izgradnja luksuznog kompleksa na mestu čuvenog hotela Jugoslavija, koji su kupili po početnoj ceni od svega 27 miliona evra. Taj hotel je srušen uprkos protivljenju građana i javnosti, a u novi Ric-Karlton hotel i još dve kule od 135 i 150 metara, kako je najavljeno, biće uloženo oko pola milijarde evra.

„Mi smo tu sačuvali neke najbitnije elemente koje smo mogli da sačuvamo iz samog hotela Jugoslavija, to je čuveni Swarovski kristal, neki detalji nameštaja, neke figure, sve što smo mogli da sačuvamo, jer mi smo njega zatekli u devastiranom stanju. Kada smo kupili taj hotel, on je bio u potpuno devastiranom stanju“, izjavio je Vujko.

Milenijum tim je od početka bio angažovan na projektu Beograd na vodi, a pominjan je i u kontekstu rušenja u Savamali, što su iz kompanije oštro demantovali. Međutim, firme Transport peroni i Iskra su tužile tu kompaniju, zajedno sa Gradom Beogradom, MUP-om i kompanijom Beograd na vodi, zbog bespravnog rušenja, a pred nadležnim sudom u Srbiji za sada su dobile spor protiv MUP-a.

Iako mu se sudi za ozbiljno krivično delo, Vladan Miketić predsednik je Bokserskog kluba i potpredsednik SD Crvena zvezda, a preko svoje firme Loga plus nedavno je kupio oko 3.300 kvadrata poslovnog prostora u Palati Albanija za oko 13 miliona evra

Bošnjak i Vujko kupili su Institut „Jaroslav Černi“, Gošu, Mostogradnju u stečaju, a za manje od dva miliona evra došli su do imovine akcionarskog društva Navip na području Novog Sada, koja je bila procenjena na oko šest miliona evra. Kako je objavio portal 021.rs na taj način kupili su od države i 52 hektara građevinskog zemljišta u Petrovaradinu i Sremskoj Kamenici.

Ova kompanija je preko povezanih firmi kupila gotovo 200 hektara poljoprivrednog zemljišta u okolini Leskovca. Svoj biznis razgranali su i u Vranjskoj Banji, gde su za male pare kupili hotel i Specijalnu bolnicu za rehabilitaciju. Uprkos ogromnoj imovini, u više navrata dobili su milionske subvencije od države.

Da li je Davoru Macuri važna olimpijska deviza „važno je učestvovati“ ili…

Zajedno sa Vujkom, u istom paketu, u Izvršni odbor Olimpijskog komiteta Srbije, nedavno je ušao i vlasnik Alta banke Davor Macura, koji je član Upravnog odbora KK Crvena zvezda. On je kao fizičko lice i preko Alta pej grupe na račune investicionih fondova Vista Rica Invest i Vista Rica Corporate, čiji su vlasnici i osnivači visoki funkcioneri SNS-a, uplatio skoro 124 miliona dinara ili nešto više od milion evra, otkrio je Radar.

Za njega je to prava sitnica, jer mu je Alta pej grupa samo u prethodnih pet godina zaradila čak 59 miliona evra neto dobiti i tako ga lansirala u sam vrh najbogatijih biznismena u Srbiji. Firme Davora Macure, inače, dobijaju milionske ugovore od države. I baš preko njegove Alta banke EPS odnedavno naplaćuje račune građanima Beograda, a taj posao dogovorila je bez ikakvog tendera. Preko iste banke, kako je objavljeno, biće naplaćivan i parking u Beogradu.

Macura je uključen i u projekat Ekspo. Njegova firma Procoopac dobila je oko tri miliona evra subvencije za hotel Union, koji je bio u vlasništvu Vladana Miketića, takođe biznismena, kome se kao članu vračarskog kriminalnog klana sudi za teško ubistvo u pokušaju. Macura je od Miketića nedavno i kupio taj hotel, a slučajno ili ne, obojica su članovi istog sportskog društva.

Predsednici KK Crvena zvezda i Partizan Željko Drčelić i Ostoja Mijailović imaju zajedničku firmu koja zida stambeno-poslovni kompleks na Bežanijskoj kosi, a koliko su bliski svedoči i to što su sa suprugama kupili i zajedničku kuću u strogom centru Beograda

Vladan Miketić, iako pod ozbiljnim optužbama, predsednik je Bokserskog kluba Crvena zvezda, ali i potpredsednik Sportskog društva Crvena zvezda. Suđenje koje je u toku očito ništa nije poremetilo, pa je u društvu Zvezdana Terzića iz lože gledao derbi Zvezda – Partizan. Osim što mu ne remeti sportsku karijeru, suđenje Miketiću ne ugrožava ni njegov biznis. Miketićeva firma Loga plus nedavno je kupila oko 3.300 kvadrata poslovnog prostora u Palati Albanija za oko 13 miliona evra.

Njegovo ime našlo se na optužnici protiv organizovane kriminalne grupe „vračarci“. Kako je pisao Radar, u optužnici piše da je on, po nalogu Uroša Piperskog, zajedno sa Stevanom Mandarićem obezbedio 50.000 evra za isplatu počiniocima naručenog ubistva Andrije Zarića. Dalje se navodi da je Miketić tokom osmatranja i praćenja kretanja Zarića pronašao odgovarajuću lokaciju za ubistvo i dogovarao nabavku automatske puške za direktnog izvršioca ubistva. Portal Nova je objavio da je Zarić, nekada pripadnik voždovačkog klana, teško ranjen, ali je uspeo da pobegne.

I ovaj funkcioner Zvezde ima veliki broj firmi, a Radar je pronašao sedam koje se vode na njegovo ime. U čak tri partner mu je Slobodan Govedarica, koji sa Kostadinom Terzićem, sinom Zvezdana Terzića, poseduje firmu Goter konstrakšn, poznatu po velikom broju poslova koje dobija od države i drastičnom rastu prihoda. Miketićeve firme uglavnom se bave izgradnjom stambenih i nestambenih zgrada, a registrovao je i preduzeća koja se bave restoranima i konsultantskim uslugama.

„Ljuti“ sportski rivali i bliski poslovni partneri

Veliki novac vrti se u KK Crvena zvezda i KK Partizan. Nije poznato koliki su im tačno budžeti, ali se pominju cifre od oko 20 miliona evra, što je ogroman novac čak i za fudbalske klubove u Srbiji. Veliki deo para oba kluba dobijaju od države, a deo od privrednika koji dobijaju ogroman novac od ugovora sa državom.

Na čelu oba kluba, najljućih sportskih rivala su poslovni partneri Željko Drčelić i Ostoja Mijailović. Njih dvojica imaju zajedničku firmu koja se bavi izgradnjom i zida stambeno-poslovni kompleks na Bežanijskoj kosi. Zapravo, u tako su bliskim odnosima da su sa svojim suprugama, kao fizička lica, kupili kuću u strogom centru Beograda.

Dragan Džajić morao je po nagovoru iz SNS-a da se vrati iz penzije da se spreči najveće poniženje srpskog sporta, da umesto bivšeg kapitena Mančester Junajteda, FSS vodi bivši fudbaler Radničkog iz Sremske Mitrovice i bivši ministar poljoprivrede Branislav Nedimović

Zajedničko im je i što imaju veliki broj firmi i što su bliski SNS-u. Zapravo, Mijailović je bio funkcioner, poslanik i član Glavnog odbora te stranke. Obojica su uložili novac u fondove naprednjaka, a govorili su da su svoj novac davali za klubove.

„Došao sam u klub da pomognem. Doneo sam svoj novac kada nije bilo nijednog evra u kasi. Od tog novca smo svi tada krenuli. Nikada se nisam pokajao. Gledao sam da uživam u svemu tome“, rekao je predsednik KK Partizan.

Željko Drčelić je sa druge strane rekao da mu je to bilo logično. „Ako nešto voliš i ako si predsednik kluba, naravno da ćeš pomoći klubu. Ja volim da pomognem klubu i srećan sam zbog toga“, izjavio je on.

Istina je da je država obojici pomogla kroz razne poslove. Samo jedna Mijailovićeva firma, Globos osiguranje, za godinu dana sklopila je čak 150 ugovora sa državnim i lokalnim organima, preduzećima i institucijama, a samo u jednom mesecu čak 26. Ugovori su potpisivani sa EMS, Narodnom bankom Srbije, gradom Čačkom, domovima zdravlja, univerzitetima…

Od njegovih firmi nabavljaju se automobili za nagradnu igru Ministarstva finansija „Uzmi račun i pobedi“, za Parking servis u Beogradu, terenska vozila za SMATS-u, Vojvodinašume, JP Goldgondola Zlatibor… Osim što nabavlja automobile od firmi Mijailovića, državne institucije i organi, poput MUP-a, sklopile su ugovore sa njegovim kompanijama i o održavanju svojih vozila.

Situacija nije mnogo drugačija ni sa Drčelićem, suvlasnikom Konkord vesta, koji je angažovan na najskupljim državnim projektima. Drčelić je nedavno ušao u vlasničku strukturu firme Bridge 011, nekadašnje Politikine štamparije koja je promenila i ime i delatnost i postala firma za održavanje objekata. Povećao je udeo i u firmi Vrenje, koja je kupila kompleks Stare šećerane.

Jasno je da su SNS biznismeni u sportskim klubovima i savezima odavno (pre)plaćeni da pomažu Zvezdi i Partizanu. Na tom spisku su i Zvezdan Milovanović, vlasnik Kopernikusa, koji je u upravi KK Partizan, Milenko Kostić, vlasnik Auto-Čačka i član UO FK Crvena zvezda i funkcioneri FK Vojvodina Marko Bosanac i Dragoljub Zbiljić

U isto vreme čeka se na potvrđivanje optužnice koju je protiv Drčelića podnelo Tužilaštvo za organizovani kriminal. On se tereti da je kao vlasnik Konkord vesta u više navrata tokom 2019. predao pomoćnici ministra prosvete Spomenki Simonić oko 159.000 evra u zamenu za posao na tenderu. Ovaj iznos, prema rezultatima istrage, predstavlja obećani poklon, kojim je plaćena cena stana površine od oko 100 kvadratnih metara u Novom Beogradu.

Šta god bilo na kraju, jasno je da su SNS biznismeni u sportskim klubovima i savezima odavno (pre)plaćeni da pomažu Zvezdi i Partizanu. Još kad se na taj spisak dodaju Zvezdan Milovanović, vlasnik Kopernikusa, koji je u upravi KK Partizan, Milenko Kostić, vlasnik Auto-Čačka i član UO FK Crvena zvezda, funkcioneri FK Vojvodina Marko Bosanac, preko kojeg je država nabavljala i očitavala brojila i Dragoljub Zbiljić, suvlasnik Energotehnike – Južna Bačka, koja je takođe dobijala milione iz budžeta, logika je jasna. Sve počinje i završava se sa našim novcem, a ko sedi u nekadašnjim sportskim gigantima više nije ni važno. Važno je samo da se pare obrću.