Gospod koji je na Sinaju zapovedio petom zapovešću: poštuj oca svoga i mater svoju, pokazao je primerom Svojim, kako treba poštovati roditeljku svoju.
Svojim molitvama, blagim savetima, krotošću i trpeljivošću ona mnogo pomagaše apostolima Sina svoga. U glavnome sve vreme do smrti provela je ona u Jerusalimu obilazeći čestoona mesta, koja su je podsećala na velike događaje i na velika dela Sina svoga. Naročito je često pohodila Golgotu, Vitlejem i goru Jeleonsku. Od njenih dužih putovanja pominje se njena poseta sv. Ignjatiju Bogonoscu u Antiohiji, poseta sv. Lazaru četvorodnevnom, episkopu Kiparskom, poseta Sv. Gori koju je ona blagoslovila, i bavljenje u Efesu sa sv. Jovanom za vreme velikog gonjenja hrišćana u Jerusalimu. U svojoj starosti ona se često molila Gospodu i Bogu svome na Jeleonskoj gori, na mestu Vaznesenja Njegova, da je što pre uzme iz ovoga sveta. Jednom prilikom javi joj se arhangel Gavril, i objavi joj, da će kroz tri dana biti upokojena.
V roždestvje djevstvo sohranila jesi, vo uspeniji mira ne ostavila jesi Bogorodice, prestavilasja jesi k životu mati sušči života, i molitvami tvojimi izbavljaješi ot smerti duši našja.
Iz tvog srca, Devo čista,
Voda živa da poteče,
Te da žedni piju Hrista –
Istočniče živonosni,
Mi smo tobom svi ponosni!
Te da žedni Hrista piju:
Gorki Njime da se slade,
Slepi Njime da se miju
I žalosni leče jade –
Istočniče živonosni,
Mi smo tobom svi ponosni!
Iz večnosti piće stiže,
Suh vremena potok nali,
I opet se k nebu diže;
Okrepi se svet sustali –
Istočniče živonosni,
Mi smo tobom svi ponosni!
Slava tebi, o Prečista,
Slava tebi, Bogomati!
Ti nam rodi Živog Hrista,
Živu vodu blagodati –
Istočniče živonosni,
Mi smo tobom svi ponosni!
RASUĐIVANJE
Mnogo premnogo može se svaki verni poučiti iz života Deve Bogorodice. No da napomenemo ovde samo dve stvari.Onaje imala običaj da često hodi na Golgotu, na goru Jeleonsku, u vrt Getsimanski, u Vitlejem i na druga mesta znamenita zbog Sina njenog. Na svima tim mestima, a naročito na Golgoti, ona se kolenopreklono Bogu molila. Time je ona dala prvi primer i podstrek vernima, da posećuju sveta mesta iz ljubavi prema
Onome koji ih prisustvom Svojim, stradanjem i slavom Svojom učini svetim i znamenitim. Drugo, mi saznajemo, kako se ona u molitvi svojoj za što skoriji ishod iz ovog života molila, da duša njena, pri odlučenju od tela, ne vidi knjaza tame i njegova strašilišta, i da skrivena od oblasti tamne ne sretne se sa satanskom silom. Vidiš, kako je strašno duši proći kroz mitarstva! Kad je se tako molila Ona, koja je rodila Razoritelja Ada, i koja i sama ima ustrašavajuću silu nad demonima, šta je onda ostalo za nas? Iz prevelike smirenosti ona se sva polagala na Boga i nije htela pouzdavati se na dela svoja. Još manje smeli bi mi uzdati se u dela svoja, i još više trebali bi mi da se položimo u ruke Božje vapijući za milost Njegovu, naročito za milost pri ishodu duše iz tela.
SOZERCANJE
Da sozercavam čudesnu potvrdu, kojom Samuilo potvrdi reči svoje pred narodom (I Sam. 12), i to:
1. kako Samuil reče narodu, da je zlo pred Gospodom to što tražiše sebi cara pored Gospoda Cara;
2. kako za potvrdu svojih reči prizva Boga da pusti gromove i dažd;
3. kako se spuštiše gromovi i dažd, i kako se narod uboja Boga i Samuila.
BESEDA
o najslavnijem detetu
Jer nam se rodi dijete, sin nam se dade,
kojemu je vlast na ramenu njegovu, i
ime je njegovo: velikog saveta angel,
čudni savjetnik, Bog silni, knjaz mira,
otac budućeg vremena (Isa. 9, 6).
Koji je smrtni čovek u svoj istoriji ljudskoj, na koga bi se mogli primeniti svi ovi nazivi, sva ova vlast, sva ova slava? Nikoji. Zato sv. Zlatoust i veli: „ovo je nemoguće razumeti u odnosu ma koga drugog čoveka nego samo u odnosu Hrista.“ Prorok ovde jasno izražava dve prirode u Spasitelju sveta: čovečansku i božansku.
Rodi se dijete – to označava čisto čovečansku prirodu. Sin nam se dade – to sjedinjuje dve prirode u jednoj ličnosti: Sin Božji i Sin Devin u ličnosti vaploćenog Gospoda. Ostali nazivi pak označavaju božansku prirodu Gospoda Isusa. Vlast je Njegova na ramenu Njegovu, t.j. vlast je Njegova. – Njegova sopstvenost, i nije pozajmljena. Veliki savet – nije li to Sveta Trojica? Angel, ili poslanik i vesnik, toga trojičnog saveta jeste Sin Božji, slovo predvečno.
Čudni savetnik – jer je sve čudo sve iznenađenje,sve novost, što od Njega i kroz Njega dođe rodu ljudskom. Bog silni – šta bi Arije na ovo rekao, i njegove moderne pristalice,koji odriču božanstvo Gospodu Isusu? Knjaz mira – jer od Njega je mir trajni, mimo Njega rat spolja i iznutra. Otac budućeg vremena – kao što je On gospodar prošlosti tako i budućnosti. No On je još Otac Crkve, tvorac novog sveta, Osnivač Carstva Božjeg. Ovo divno i tačno viđenje vide sam Isaija, sin Amosov, na 700 godina pre nego se ono objavi celoj vasioni.
O Gospode Isuse, prorocima Ti si najslavnije predskazanje, vernima najslavnije otkrovenje. Otključaj um naš, da bi u nj ušla čudesna slava veličanstva Tvoga; i otključaj srce naše, da bi se ispunilo životvornom ljubavlju Tvojom. Tebi slava i hvala vavek.
Amin.
(pravoslavnikalendar.iz.rs)






