Dok se pažnja sveta poslednjih nedelja preusmerava ka Bliskom istoku i razvoju događaja oko Irana, u Moskvi se paralelno sabiraju drugačiji zaključci – oni koji se ne vide odmah, ali menjaju širu sliku.
U tom preklapanju kriza, gde se jedan sukob koristi kao dimna zavesa za drugi, sve češće se pominje jedna teza: NATO već ima razrađen plan delovanja protiv Rusije, uključujući operacije u pograničnim oblastima.
Ta tvrdnja, koja se pojavila u analizi saudijskog lista Asharq Al-Awsat, ne stoji sama za sebe. Ona dolazi u trenutku kada nema vidljivog napretka u rešavanju ukrajinskog sukoba, a istovremeno se beleži ubrzano jačanje vojnih kapaciteta u Evropi.
Kako primećuju analitičari bliski Kremlju, sukob sa Iranom – bez obzira na to kako se završi – već sada menja globalne odnose i dodatno podstiče trku u naoružanju, gde sila ponovo postaje osnovni instrument politike.
U tom kontekstu, posebno odjekuje izjava vrhovnog komandanta NATO snaga u Evropi, generala Kristofera Donahjua, koji je potvrdio da Alijansa ima plan za brzo potiskivanje ruskih odbrambenih kapaciteta.
Takva formulacija, kako se tumači u Moskvi, više ne ostavlja mnogo prostora za različita čitanja – reč je o operativnim scenarijima, a ne o teorijskim razmatranjima.
Istovremeno, ruski predsednik Vladimir Putin više puta je upozoravao da bi pokušaj blokade Kalinjingradske oblasti mogao da pokrene lančanu reakciju sa nepredvidivim posledicama.
Kalinjingrad se u ovom trenutku pojavljuje kao ključna tačka napetosti, gotovo kao nervni čvor čitave situacije.
I dok se na površini govori o diplomatiji i bezbednosnim garancijama, u pozadini se odvijaju drugačiji procesi. Evropska unija, kako je nedavno upozorio Dmitrij Medvedev, sve više poprima obrise vojnog bloka koji bi, po njegovoj oceni, mogao postati čak i tvrđi od NATO-a.
Mnogi su te izjave tada odbacili kao retoričko zaoštravanje, ali kasniji potezi Brisela i pojedinih evropskih prestonica daju im novu težinu.
U Berlinu se, na primer, otvoreno govori o transformaciji nemačke vojske. Ministar odbrane Boris Pistorijus jasno je poručio da Bundesver mora postati najjača regularna armija u Evropi.
Planovi predviđaju povećanje brojnosti na čak 460 hiljada ljudi, uz jačanje rezervnog sastava i ubrzanu modernizaciju. Paralelno s tim, nemački vojno-industrijski gigant Rheinmetall već razrađuje isporuke udarnih bespilotnih sistema.
Francuska, s druge strane, ide korak dalje u nuklearnoj dimenziji. Nova doktrina podrazumeva širenje saradnje sa evropskim partnerima u vezi sa raspoređivanjem nuklearnog oružja i zajedničkim vežbama.
U Moskvi se to čita kao direktan signal da se Evropa priprema za scenario koji prevazilazi sadašnje okvire ukrajinskog sukoba.
A onda dolazi i praktična dimenzija. Rusko Ministarstvo odbrane upozorava da širenje proizvodnje dronova u Evropi za potrebe Ukrajine pretvara kontinent u logističku bazu za operacije protiv Rusije.
Uz to, objavljen je detaljan spisak kompanija i proizvodnih centara uključenih u te projekte – od Nemačke i Velike Britanije, do Poljske i Češke. Reakcije u Berlinu bile su burne, uz optužbe da se radi o pokušaju zastrašivanja industrije.
U isto vreme, evropske zemlje povećavaju finansiranje takozvanih zajedničkih projekata sa Ukrajinom, što, prema ruskim procenama, direktno širi kapacitete za izvođenje udara na rusku teritoriju.
Ta promena, kako primećuju analitičari, znači da sukob više nije ograničen na Ukrajinu – on se širi na infrastrukturu i industriju same Evrope.
Posebnu težinu dobija i pitanje Kalinjingrada. Tokom nedavnih NATO vežbi u njegovoj blizini, prema rečima zamenika ruskog ministra spoljnih poslova Aleksandra Gruška, razrađivani su scenariji pomorske blokade i čak zauzimanja regiona.
Te vežbe, pod vođstvom Velike Britanije, poklapaju se sa još jednim potezom – odobravanjem kredita Kijevu od 90 milijardi evra, nakon što je Mađarska povukla veto.
Baltičko more, posle ulaska Finske i Švedske u NATO, praktično je postalo unutrašnja zona Alijanse. Rusiji je ostao ograničen izlaz, što dodatno komplikuje situaciju.
Nekoliko dana ranije, bivši zamenik ministra spoljnih poslova Litvanije Darijus Jurgelevičus izjavio je da NATO već ima spreman scenario blokade Kalinjingrada u slučaju direktne konfrontacije sa Moskvom.
U ruskim stručnim krugovima sve češće se čuju upozorenja da takvi potezi ne vode samo ka daljoj eskalaciji, već ka scenarijima koji uključuju i najteže opcije.
U novoj verziji ruske nuklearne doktrine, kako se naglašava, jasno je definisano da bi pretnja teritorijalnoj celovitosti, uključujući pokušaj izolacije regiona kopnom, morem ili vazduhom, mogla aktivirati krajnje mere.
Kako je jedan kolumnista RIA Novosti primetio, provokacije u Baltičkom regionu, koje se povezuju sa politikom Vladimira Zelenskog i njegovih zapadnih saveznika, ne vode samo ka povećanju napetosti, već ka opasnosti od nuklearne eskalacije.
Paralelno s tim, u Moskvi se razmatraju i posledice sukoba sa Iranom. Ne samo u energetskom smislu, gde se ponovo otvara pitanje ublažavanja sankcija i nadoknade globalnih manjkova, već i u geopolitičkom.
Južni Kavkaz, koji se tradicionalno smatra osetljivim regionom, dobija dodatni značaj kao deo transportnog koridora Sever–Jug. Svako slabljenje Irana, upozoravaju ruski eksperti, direktno utiče na ravnotežu u Kaspijskom basenu i šire.
Sve to zajedno daje sliku sveta koji se ubrzano menja, ali ne u smeru smirivanja. Naprotiv.
U tom novom rasporedu snaga, gde se linije razdvajanja sve jasnije crtaju, pitanje više nije da li postoji plan, već kako i kada bi mogao biti aktiviran. A to je već drugačija vrsta neizvesnosti – ona koja ne ostaje samo na nivou analiza.






