Radovi o „turbo kancerima“, autoimunim poremećajima i genetskim rizicima posle kovid vakcinacije, i šta je ostalo od medicine kada je politika ušla u špric
Godinama nam je ponavljano da je „nauka jednoglasna“, da je sve „bezbedno i efikasno“, i da je svako pitanje o dugoročnim posledicama ne samo nepoželjno nego opasno. Lekari koji su tražili oprez, dodatna ispitivanja ili transparentne podatke, umesto da dobiju debatu, dobili su etikete, pritiske, profesionalne pretnje i javni linč.
A onda se dogodilo ono što se u režimima kontrole uvek dogodi. Ista ona „naučna infrastruktura“ kojom se mahalo kao maljem protiv drugačijeg mišljenja, počela je da objavljuje radove koji ne samo da postavljaju pitanja, nego opisuju uznemirujuće obrasce. Ne kao konačnu presudu, ali kao signale koji su suviše ozbiljni da bi bili gurnuti pod tepih.
Jer ako je sve bilo tako čisto, zašto je moralo da se guši rasprava. Ako je sve bilo tako bezbedno, zašto je moralo da se preti lekarima.
Jedan sistematski pregled koji je ušao u naučne baze opisuje da raste broj recenziranih publikacija koje beleže pojavu različitih tipova karcinoma u vremenskoj povezanosti sa kovid vakcinacijom ili infekcijom.
Autori pišu doslovno:
„A growing number of peer reviewed publications have reported diverse cancer types appearing in temporal association with COVID 19 vaccination or infection“.
I ne govorimo o jednom slučaju, jednom postu, jednom „teoretičaru“. Autori su u pregled uključili 69 publikacija i 333 pacijenta iz 27 zemalja
„A total of 69 publications met inclusion criteria, 333 patients across 27 countries“.
Posebno važan deo je što sami naglašavaju da je ovo rana faza otkrivanja potencijalnog bezbednosnog signala:
„The predominance of case level observations and early population level data demonstrates an early phase of potential safety signal detection“.
Dakle, niko ovde ne tvrdi da je poslednja reč rečena. Ali tvrdi se da postoji dovoljno dima da bi bilo kriminalno zabranjivati razgovor o problemu.
U javnosti su ljude ubeđivali da je „sve provereno“. A onda se pojave radovi sa velikim uzorcima, i ispostavi se da su pitanja ne samo legitimna nego i statistički vidljiva.
U italijanskoj analizi autori u apstraktu iznose tvrdnju koja bi u normalnom svetu morala da pokrene hitnu nezavisnu proveru:
„The risk of blood and lymphoid cancers increased after the vaccine and remained elevated over time.“
Ovakva rečenica nije sitnica već razlog za alarm, a alarm se ne gasi banovanjem i podsmehom. Alarm se proverava.
Južnokorejska studija je ogromna po obimu
„A total of 4,139,818 participants…“
I onda dolazi ono što mediji obično prećute, na samoj stranici stoji
„Concerns with this article have been raised and are being investigated.“
Drugim rečima, naučna rasprava je otvorena, ali ne zato što je sistem to želeo, nego zato što je više nije mogao sprečiti.
Jedan rad koji se bavi pojmom „vakcinom izazvanog turbo kancera“ ne nastupa stidljivo, nego agresivno, kao da pokušava da probije zid tišine.
U apstraktu stoji
„The incidence of cancers has increased exponentially worldwide since the universal COVID 19 vaccination program began.“
I dalje
„The temporal association between these cancers and COVID 19 vaccination is undeniable.“
I dodaju se tvrdnje oslonjene na VAERS
„According to VAERS…“
Ovo je upravo mesto gde će mejnstrim reći da VAERS nije dokaz uzročnosti. Ali problem je u tome što nijedan sistem signala nije dokaz uzročnosti, on je detektor dima. A ako detektor zvoni, ne razbijaš detektor. Proveravaš kuću.
Najveći strah javnosti nije bio od temperature i bola u ruci. Najveći strah je bio od pitanja koje niko nije smeo da postavi.
Šta ako ovo nije vakcina u klasičnom smislu, nego intervencija sa biološkim mehanizmima koji imaju potpuno drugačiji profil rizika?
Jedan rad iznosi tvrdnju o mogućoj genomskoj integraciji u kontekstu agresivnog karcinoma bešike
„…findings suggesting genomic integration.“
To je izuzetno teška rečenica. Jer kada kažeš „genom“, ti više nisi u domenu sezonskog gripa. Ti si u domenu potencijalnih dugoročnih posledica koje se ne mere u nedeljama, nego u godinama.
Drugi rad ide korak dalje u regulatornoj logici i tvrdi:
„The mode of action of mRNA vaccines should classify them as gene therapy products.“
I tu dolazimo do srži političkog problema. Ako je mehanizam takav da liči na gensku terapiju, onda je javnost imala pravo da zna šta uzima. Imala je pravo da pita. Imala je pravo da odbije.
Naravno, institucije odgovaraju suprotno. CDC navodi
„These vaccines do not enter the nucleus… so they cannot change or influence our genes.“
A edukativni materijal Dečje bolnice u Filadelfiji pitanje genske terapije seče kratko:
„The short answer is no“
Ali ovde više nije stvar u tome ko je napisao lepši PR tekst. Stvar je u tome što je sistem tražio apsolutnu veru, a ne informisani pristanak.
Jer informisani pristanak podrazumeva pravo na pitanje. A pitanje je bilo kažnjivo.
U vreme pandemije nije bilo dovoljno da se kaže „ne slažem se“. Morao si da budeš uništen i satanizovan za primer.
U stručnoj literaturi se beleži da su postojali pozivi da se lekarima oduzimaju licence zbog „medicinskih dezinformacija“
„…calls… to revoke the licenses… of physicians who promulgate medical misinformation.“
Istovremeno, velika analiza disciplinskih mera pokazuje da su takvi postupci retki u odnosu na druge prekršaje.
Ali to ne poništava suštinu. Jer nije svaki progon formalan. Postoji i neformalni progon
medijski, institucionalni, platformski, profesionalni, egzistencijalni.
I to je ono što je razorilo poverenje. Ne zato što je neko postavljao pitanja, nego zato što je sistem reagovao kao sekta.
Ovi radovi ne znače da je uzročnost dokazana u svakom slučaju. Ali znače nešto što je za javnost važnije od jedne tabele i jednog grafikona.
Znače da pitanje nije bilo ludilo. Znače da sumnja nije bila zločin. Znače da je progon bio politička odluka, ne medicinska nužnost.
I znače da se mora otvoriti ono što je bilo zatvoreno:
istraživanje bez straha, rasprava bez kazne, medicina bez cenzure.
Jer kad jednom prihvatiš da je dozvoljeno ućutkati lekara, sutra će ućutkati pacijenta. A prekosutra će ućutkati istinu.
Izvori:
1.First Study Finds COVID-19 „Vaccines“ Increase Risk of Multiple Cancers: https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC12381369/
2. Second Study Finds COVID-19 „Vaccines“ Increase Risk of Multiple Cancers: https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC12465339/
3. Systematic Review Documents 300+ Peer-Reviewed COVID Shot Turbo Cancer Cases Across 27 Countries: https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/41498242/
4. mRNA „Vaccine“ Genomic integration Demonstrated: https://ijirms.in/index.php/ijirms/article/view/2130
5. 17 Ways mRNA Shots Induce Cancer, According to 100 Studies: https://www.thefocalpoints.com/p/17-ways-mrna-shots-may-cause-cancer
6. mRNA Injections Induce Severe, Long-Lasting Genetic Disruption Linked to Cancer and Chronic Disease: https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC12767256/
7. mRNA „Vaccine“ Spike Protein Detected in Both the Cytoplasm and Nuclei of Metastatic Breast Cancer Cells: https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/41076388/
8. First Peer-Reviewed Paper Defines COVID-19 Vaccine-Induced Turbo Cancer: https://journalofindependentmedicine.org/articles/v01n03a02/






