Ne secite im krila. Imaju pravo na snove, da ih žive, slave, veruju, a ponekada i ostvare.
Ne ućutkujte ih zato što vama nedostaje hrabrosti,
zato što ste se pomirili sa osrednjošću,
zato što ste svoje bitke predali još pre početka.
Ne sudite im jer su smeli, jer jesu ono što ste vi nekada hteli biti.
Oni nisu krivi
za vaše neostvarene ambicije,
vaše strahove,
vaše trgovine i ustupke,
vaše kompromise koji su se vremenom pretvorili u karakter,
vaše komfore koji su vam postali kukavičluk,
vaše nedela koja ste umotali u racionalnost,
vaš materijalizam koji ste nazvali odgovornošću
vaše odustajanje koje ste proglasili zrelošću.
Nisu oni krivi,
što ste od života napravili depozit, ne podvig,
što ste se od naroda sklonili u sebične oaze,
što ste talante zakopali u zemlju i prekrili ih izgovorima.
Vi ste krivi, čak i za njihove greške
jer ste im bili primer, čak i onda kad niste hteli,
jer ste im pokazali kako se ćuti kada treba govoriti,
kako se trpi kada treba ustati,
kako se prodaje kada treba braniti,
jer ih niste upozoravali da cena slobode nije dnevnica nego žrtva.
Oni ne mogu biti krivi zbog vas,
ali vi možete biti odgovorni za njih.
Da, malo je i do Boga, malo više,
ali oni su ga znali još u mladosti,
vi tek sada, kada vam je potreban kao opravdanje,
oni u njega ulaze kao u svetlost
vi kao u izlaznu strategiju.
Zato, ne secite im krila
jer ako ih vi polomite Gospod će ih opet isceliti,
a vas obeležiti kao dželate sopstvene mladosti,
ne njihove, već one koju ste nekada nosili u sebi, pa je izdali.
Da, ima mulja
ima ga od vajkada,
ali pustite ih da ga raščiste,
da gaze kroz njega svojim nogama,
i da iz njega izvuku biser, ako ga tamo nađu.
Pomozite im da čiste,
pokažite gde ste pogrešili,
stanite iza, ne ispred
i ne bacajte mulj na njihova krila
jer kad se podignu, neće im smetati,
ali će se videti odakle je doleteo.






