Novopostavljeni komandant Specijalne antiterorističke jedinice (SAJ) Igor Žmirić postao je vlasnik skupocene vile na Avali koja je vredna 400.000 evra, a koju mu gradi čovek osuđen za pokušaj ubistva - Nenad Šekularac, otkrio je KRIK. Kako je moguće da te dve stvari idu jedna sa drugom i da promaknu Sektoru unutrašnje kontrole (SUK) MUP Srbije?
Kako je KRIK otkrio, Žmiriću je plac prodao, kako je sam rekao, po najnižoj ceni, Nenad Šekularac, čovek koji je osuđivan zbog pokušaja ubistva i brat čuvene Aleksandre Bibe Šekularac koja je hapšena tokom Sablje zbog bliskosti sa vođama zemunskog klana.
To pokazuje da postoji poslovna, ali i prijateljska veza između visokog oficira MUP Srbije i osobe iz kriminogene sredine. I bez toga, samo posedovanje skupe nekretnine na ekskluzivnoj lokaciji trebalo bi da bude znak za uzbunu, odnosno kako je moguće da čovek čiji je profesionalni integritet tako kompromitovan prolazi bezbednosne provere MUP Srbije, koje su, makar na papiru, ozbiljne, temeljne i stroge?
Problem je što su bezbednosne provere, kao i mnoge druge stvari u MUP Srbije, ozbiljne samo na papiru, dok je realnost potpuno drugačija. Kako je predviđeno da izgleda taj postupak, a šta se zapravo dešava, objašnjava inspektor u penziji Milan Dumanović.
„Ozbiljna bezbednosna provera prvo se vrši prilikom zaposlenja u MUP Srbije i ona je obavezna. Ranije je išao vođa sektora po mestu prebivališta, znači lokalni policajac. Njegova dužnost je bila da proveri životne uslove, odnose u porodici. Pre toga je, naravno, prethodila provera kroz sistem krivične evidencije, kao i članova iz njegove najuže porodice, da „ne prolaze“. Ta fraza znači da osoba nije privođena ni osuđivana, da nije imala posla sa policijom. Razgovor bi potom bio obavljen i sa članovima porodice, ali i sa komšilukom. To su bili ozbiljni razgovori, ne samo formalnost. Vođena je evidencija od koga se uzima izjava, pod imenom i prezimenom. Pitanja su bila o tome kakva je osoba, kako se ponaša prema komšiluku“, objašnjava bivši inspektor MUP Srbije Milan Dumanović.
Ali, makar u teoriji, svaki službenik MUP Srbije treba da se ponaša primereno i nakon što prođe inicijalnu proveru, jer bi trebalo da je pod budnim okom starešina i Sektora unutrašnje kontrole.
„Kada je već zaposlen u MUP Srbije, starešina je taj koji treba da brine o tome kako se policajci ponašaju. U MUP postoje kodeksi ponašnja, Etički kodeks o ponašanju policijskog službenika i to ne samo na poslu, u radno vreme, nego i privatno. Zakon o policiji propisuje šta je nespojivo sa policijskim poslom. Ukoliko nadležni starešina sazna za nešto sumnjivo, ili primeti nešto sumnjivo, dužan je da obavesti Sektor unutrašnje kontrole i pokreće se postupak. Nemoguće je da niko nije znao da se Žmirić druži sa Šekulracem, što je strogo zabranjeno. Trebalo je da reaguje prvo Služba za zakonitost, a onda i Sektor unutrašnje kontrole. Važe isti kriterijumi kao i kod zaposlenja, suštinski ne bi trebalo ništa da se menja“, objašnjava Dumanović.
Shodno težini prekršaja, slede i sankcije. Moguće i otkaz.
„Ukoliko je u pitanju teža povreda radne dužnosti, može da dođe i do gubljenja posla. Družnje sa osobama koja su izvršioci krivičnih dela je teža povreda radne dužnosti. Ali, to je sve na papiru. Upitan je i taj koji vrši bezbednosnu proveru. BIA radi bezbednosnu proveru za radnike MUP, ali ne i MUP za radnike BIA. Potom, iako vođa sektora da negativnu ocenu, načelnik uprave ili policijske stanice može da da pozitivnu ocenu. To je diskreciono pravo načelnika, što obesmišljava rad čoveka na terenu“, objašnjava Dumanović.
Po njegovim rečima, kada bi se kodeks striktno primenjivao oko 60 odsto službenika MUP bi imalo probleme jer su neke stvari nespojive sa policijskim poslom. Pre svega, tu su poslovi obezbeđenja, pogotovo kada su u pitanju sumnjivi lokali. Policajci tamo idu kao ‘gosti’, ali sa sobom nose službene legitimacije.
Kako nalažu propisi
Policijski posao je takav da oni moraju da imaju dodir sa osobama iz sveta kriminala, ali je taj odnos strogo regulisan, upravo da ne bi bilo zloupotreba.
„Može da se viđa i sa osobama sa dosijeom, ali mora da se evidentira svaki sastanak. Dovoljno je samo njegov nadređeni da bude upoznat, u skladu sa propisima u MUP. Ukoliko se ja nađem ili vidim sa nekim licem za koje znam da je iz kriminogene sredine, dovoljno je da napišem službenu belešku i iz kojih razloga sam se sa njim našao, možda slučajno, ali moram da obavestim nadređenog i sačinim službenu belešku, shodno Zakonu o policiji“, kaže inspektor MUP u penziji Milan Dumanović.






