Predsednik SAD Donald Tramp danas je objavio da su u toku pregovori sa Iranom zbog čega je doneo odluku da na pet dana odloži napade na infrastrukturu te zemlje. Iz Teherana tvrde da nikakvih pregovora nije bilo i da se Tramp sam povukao kada je čuo da je Iran spreman na ono što stručnjaci opisuju kao najgori scenario za Bliski istok. Čime je Iran pretio?
Nakon što je Tramp postavio ultimatum Iranu i rok od 48 sati da omogući plovidbu kroz Ormuski moreuz ili će Amerika gađati elektroenergetsku mrežu te zemlje, Teheran je najavio da je spreman da gađa vodnu infrastrukturu širom zemalja Zaliva.
Infrastruktura za desalinizaciju je ključna u sušnom regionu sa vrlo malo padavina i malo reka ili jezera.
U pustinjskom regionu koji u velikoj meri zavisi od desalinizacije za pijaću vodu, to je izazvalo strah od masovnih poremećaja u snabdevanju vodom, koja predstavlja osnovu života i ekonomije u zalivskim zemljama Saudijskoj Arabiji, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Kataru, Bahreinu, Kuvajtu i Omanu.
Iran je već sproveo sličnu pretnju ranije tokom rata, kada je gađao postrojenje za desalinizaciju u Bahreinu nakon što je jedno njegovo postrojenje bilo pogođeno.
Šta je postrojenje za desalinizaciju i zašto je ključno za Zaliv?
Postrojenja za desalinizaciju smatraju se jednom od najosetljivijih civilnih infrastruktura u Zalivu. Ona obavljaju jednostavnu, ali ključnu ulogu: pretvaraju morsku vodu u pijaću uklanjanjem soli i drugih minerala. Danas se to uglavnom radi procesom koji se naziva reverzna osmoza.
Ova postrojenja su neophodna za opstanak zemalja Zaliva, koje su male, ali imaju velike kosmopolitske gradove i industrije i nalaze se u sušnom pustinjskom okruženju. Ove zemlje imaju veoma malo padavina, malo jezera ili reka i ograničene zalihe prirodnih izvora slatke vode.
Postrojenja za desalinizaciju počela su da se grade u Zalivu tokom 1960-ih i 1970-ih godina, kada je region počeo naglo da se razvija zahvaljujući nafti i gasu, a dodatno su proširena 1990-ih kada su zemlje poput Ujedinjenih Arapskih Emirata počele da ubrzano urbanizuju i šire gradove poput Dubaija.
Sve zemlje u regionu u velikoj meri zavise od ovih postrojenja, posebno kako su im ekonomije rasle. Zemlje poput Kuvajta dobijaju oko 90% svoje vode iz desalinizacije, dok je za Saudijsku Arabiju taj procenat oko 70%.
Zašto su postrojenja za desalinizaciju meta?
Ljudi koji žive u regionu Zaliva oslanjaju se na mali broj postrojenja za desalinizaciju koja obezbeđuju većinu vode, što ih čini strateški izuzetno važnim i visokorizičnim ciljevima u svakom sukobu. Ova postrojenja se nalaze na obali, što ih čini ranjivijim na napade.
Onemogućavanje rada ovih postrojenja imalo bi značajan uticaj na civilno stanovništvo i moglo bi biti efikasan način da se izazove patnja u nekoj zemlji bez direktnih napada na civile.
To bi takođe bilo razorno za industriju, koja takođe zavisi od vode iz ovih postrojenja. Ključne energetske industrije Zaliva, uključujući naftu i gas, povezane su sa procesom desalinizacije vode.
Kakve je pretnje Iran uputio vodnoj infrastrukturi u Zalivu?
Otkako su Sjedinjene Američke Države i Izrael počeli bombardovanje Irana, iranski režim je snažno uzvratio zemljama u Zalivu, gde se nalazi više američkih vojnih baza.
Istorijski gledano, ratovi u Zalivu izbegavali su gađanje postrojenja za desalinizaciju. Međutim, nakon što je Tramp zapretio napadima na iransku energetsku infrastrukturu, Iran je odgovorio pretnjama da će uzvratiti udarima na energetsku i vodnu infrastrukturu Zaliva, navodeći da bi to izazvalo „nepovratnu štetu“.
Iran je već optužio Sjedinjene Američke Države da su tokom rata pogodile jedno od njegovih postrojenja za desalinizaciju.
„Sjedinjene Američke Države su postavile ovaj presedan, a ne Iran“, rekao je iranski ministar spoljnih poslova Abas Aragči.
Kakav bi bio uticaj ako bi postrojenja za desalinizaciju bila gađana?
Analitičari upozoravaju da bi svaki poremećaj u vodnoj infrastrukturi mogao da izazove veliku eskalaciju rata, imajući u vidu potencijalni ekonomski i civilni uticaj.
Većina zemalja Zaliva ima zalihe vode koje traju oko nedelju dana. Analitičari navode da bi, ukoliko bi neko od ovih postrojenja bilo pogođeno i kapacitet smanjen, posledice bile brze i ozbiljne i mogle bi da ostave velike gradove bez vode za svega nekoliko dana.
Elektrane koriste desalinizovanu vodu za hlađenje, pa bi i snabdevanje električnom energijom bilo pogođeno. Posebno bi to uticalo na zdravstveni sistem i rad bolnica, a verovatno bi dovelo i do zatvaranja industrije i preduzeća dok traje nestašica vode.
Verovatno bi moralo da se uvede racionalisanje vode. Postoji zabrinutost da bi to moglo dovesti do masovne panike i društvenih nemira, navodi Gardijan






