Pročitaj mi članak

Dve Srbije: Jedna dobija novac na ruke, druga ide na mitinge uprkos batinama

0

Dva dana, dva različita skupa i dve slike Srbije - jedne koja traži novac na ruke i navija po naređenju i druge koja “besplatno” trpi torturu policije i režimskih batinaša, ali ne savija vrat. Tako je izgledao minuli vikend na relaciji Beograd - Kula, a prema mišljenju sagovornika Nove ova podela će biti sve izraženija, jer se jednom probuđena sloboda ne gasi tek tako…

U glavnom gradu u subotu je miting organizovala Srpska napredna stranka. Upkos tome što se predsednik Srbije Aleksandar Vučić svega nekoliko dana ranije iščuđavao na pomen ucenjenih i plaćenih, u Beogradsku arenu su se tog dana slivale kolone onih koji su pognutih glava, krijući se od kamere, išli da podrže vladajuću stranku pred nastupajuće lokalne izbore u 10 gradova i opština.

Miting Srpske napredne stranke pod nazivom Srbija – naša porodica / Marko Ljutica Nova.rs
Dosta uigrana predstava reklo bi se, međutim, naprednjaci se nisu nadali da će na ovom skupu imati nezvane goste.

Nekoliko dana pred miting SNS, redakciji N1 javio se izvor kome je ponuđeno da dođe na skup u Beogradskoj areni. Novinar i novinarka N1 stupili su potom u kontakt sa, ispostaviće se, koordinatorkom statista za učešće, i dobili neposredni uvid u to kako izgleda organizacija skupa vladajuće stranke.

“U kraćem razgovoru, objašnjeno im je da je predviđeno da skup traje dva sata, da se plaća 3.000 dinara odmah po završetku, da za prijavu pošalje ime i prezime, kao i da mogu povesti još nekoga”, pisao je N1.

Skriveni reporteri otkrili su nekoliko stvari.

“Ako budete dobri, tata će vam dati pare”

Na početku kolone idu momci u crnom, u javnosti odmilja zvani SNS batinaši. Oni nose baklje. Zatim se ređaju ekipe statista predvođene koordinatorima SNS. U zavisnosti od toga kome od njih dopadnu, toliko dobiju i novca.

“Koordinatori rade jedni sa drugima. Pa onda ima jedna, dve, tri osobe, sve zavisi. Što više ruku, manje dnevnice. Jedina razlika ti je to koja ruka. Ako si tu u vrhu gore sa njima, dobijaš veću cifru. Ako si pri dnu – manja cifra”, objasnio je jedan od njih glavnu nedoumicu – od čega zavisi razlika u iznosu keša koji se dobija na ruke.

Šta su još otkrili novinari N1?

Postoje koreografije koje se uvežbavaju pred početak. Ovog puta sa jedne strane su bili momci u belom, sa druge u crnom. Zadatak im je bio da skandiraju naizmenično: „Kosovo – Srbija“, „Aco, Srbine“, „Vučić Aleksandar“, „Od Srbije ruke dalje, Picula ti pare šalje, revolucijo, revolucijo“…

Tu je i obezbeđenje čiji je zadatak da spreči sve pokušaje bekstva iz žicom ograđenog prostora.

Pare se isplaćuju na kraju.

Direktor vesti na TV Nova Slobodan Georgiev je govoreći o ovome rekao da je poruka jedna.

„Ako budete dobri, tata će da vam da pare. To je poruka koju Vučić u ovoj kampanji šalje svima. On je kandidat broj jedan i kad je obilazio sva ta mesta, šta im je rekao? Ako glasate za mene biće love… To je Vučićeva politika i to on radi Srbiji. On gazi dostojanstvo ljudima“, rekao je Georgiev za N1 i ocenio da skup u Areni nije demonstracija moći, već demonstracija nemoći jer vlast „mora da se upregne sve što postoji u Srbiji da bi se zadržala vlast“.

Dan kasnije, u Kuli je održan predizborni skup studentske liste koja će pod nazivom „Glas mladih opštine Kula“ na lokalne izbore 29. marta izaći pod rednim brojem 3.

O slobodi…

Vlast je uz svesrdnu pomoć policije radila sve da ovaj skup umanji. Kolona koju su činili građani Vrbasa i Novog Sada, a koja je krenula peške uz pratnju poljoprivrednika, zaustavljena je uz objašnjenje da traktori ne mogu ući u Kulu.

Posle dužeg pregovaranja sa policijom, pešaci su u Kulu stigli sa bakljama, porukama “Izađi i glasaj” i visoko uzdignutim brojem tri.

Kolone pešaka došle su i iz Ruskog Krstura, Lipara, Sivca i Vrbasa. Iz Novog Sada su stigli biciklisti okupljeni u organizaciji „Gvozdena konjica“ i motociklisti okupljeni u organizaciji „Beli zečevi“. Najmlađi biciklista koji je krenuo put Kule imao je svega 10 godina. On je još prošle godine tokom leta vozio sa novosadskim biciklistima do Bačkog Petrovca.

Niko nije krio lice, otvoreno su razgovarali s novinarima i poslali jednu vrlo optimističnu sliku.

Istovremeno, na sasvim drugom kraju naše države policija je stavljala lisice na ruke novopazarskim studentima, i to baš na treći dan Ramazanskog Bajrama.

Baš kao i nedavno pohapšenim ratnim veteranima u Kraljevu, studentima se na teret stavlja da su ugrozili sigurnost predsednika republike i pozivali na nasilnu promenu ustavnog poretka.

Bez poziva, ucena, plaćanja i koordinatora, građani Novog Pazara su se odmah pojavili ispred policijske stanice, u znak podrške.

„Ovo je vršenje represije i zastrašivanje, kako sutra nikome ne bi palo na pamet da podigne svoj glas na neku nepravdu, da napiše komentar ili stavi lajk na društvenim mrežama. Izgleda da se od nas očekuje samo da ćutimo i pognemo glavu”, rekao je za medije jedan od građana.

Čini se, ipak, da poginjanje glave za dobar deo građana Srbije više nije opcija. Poredeći te dve slike, jednu moranja i drugu slobode, psihološkinja Ana Mirković za Novu kaže da vlast pokušava da se vrati na mehanizme manipulacije i vladanja iz devedesetih.

“On manipuliše najsiromašnijima, marginalizovanim grupama i ljudima koji nisu… Meni je ovo strašno da kažem, ali ljudima koji nisu ni moralno, a ni kognitivno dostigli neki optimalni limit. Meni je tih ljudi žao, ali možda najbolji opis daje rečenica koju je citirao Marčelo na godišnjici Zbora Ceraka, a na gasi: Mi smo zemlja siromašnih ljudi, a siromahu je važniji jedan obrok nego tri slobode”. Dakle, ti ljudi nisu sami došli, oni su naterani ili su podmićeni, a najlakše je manipulisati nekim ko nema hleba da jede, nikad nije otišao dalje od tarabe svog dvorišta i nema perspektivu”, navodi Mirković i dodaje da sa druge strane stoji deo Srbije koji je osvojio slobodu.

“Sad ovde rizikujem da me napadaju svi oni defetisti, ali sloboda je po definiciji unutrašnje stanje harmonije, u kom osećaš da možeš da donosiš odluke bez prisile i bez straha. Sloboda je na strani nas koji idemo u Kulu, Aranđelovac, Bor, Knjaževac… Mi imamo potrebu da se pojavimo na mestima za koje znamo da će tamo poslati te svoje kriminalce odevene u odore žandarma. Mi više ne prezamo od toga da jedne druge podržimo otvoreno, da budemo tu solidarni uvek jedne za druge. Neslobodan je samo on, koji ni na tom svom skupu ne može da se pojavi bez ne znam koliko prstenova obezbeđenja. On, koji ni na jednu lokalnu televiziju u Čačku ne može da ode kao predsednik, nego preskače kutije u magazinu Lilija”.

Zato, ističe ona, režim sada ponovo pokušava da nam zastrašivanjem isključi tu probuđenu zonu mozga.

“Žele da opet vidimo samo izvor straha. Međutim, ljudi više ne gutaju taj mamac. Ove nove generacije demonstriraju hrabrost, demonstriraju odlučnost. To zrno slobode je posejano, ono kod nas buja, a on pokušava da ga saseče. Sipa toksine, pokušava to da spreči, ali gotovo je. Nema nazad, mi smo na putu osvajanja slobode. Sad je sve na nama”, zaključuje Mirković.