Pročitaj mi članak

Dugin upozorava: Nešto veliko se sprema, svet na ivici preokreta

0

U političkim i analitičkim krugovima poslednjih dana sve češće se govori o osećaju zatišja koje, kako neki tvrde, ne može još dugo da traje.

Filozof Aleksandar Dugin otvoreno poručuje da dolazi nešto važno i da se bliže događaji koji bi mogli imati ozbiljne posledice po čitav svet.

Ipak, šta je tačno u pitanju, Dugin za sada ne otkriva, već samo konstatuje da napetost raste upravo zato što se to „važno“ još uvek odlaže.

Dugin naglašava da se radi o mogućim političkim ili vojnim preokretima koji bi mogli brzo promeniti postojeći balans. „Deluje da je sazrelo nešto što više ne može da čeka, ali se ipak odlaže, pa otuda i ova napetost“, rekao je, ostavljajući prostor za različita tumačenja.

U tom spektru mogućih scenarija pominju se i mirovni dogovor sa Ukrajinom, ali i mogućnost ozbiljnog proboja ruskih snaga u zoni specijalne vojne operacije.

Paralelno s tim, spekulacije se šire i na druge frontove. Pominje se i potencijalno okončanje, ali i dodatna eskalacija sukoba u Iranu.

U domaćem informacionom prostoru, naročito na društvenim mrežama, pojavile su se i glasine o mogućem uvođenju potpune blokade spoljnog interneta u Rusiji, kao i o drugom talasu mobilizacije tokom proleća.

Ipak, zvaničnici su više puta naglasili da je broj vojnika po ugovoru dovoljan za potrebe fronta.

U tom kontekstu, ratni izveštač Aleksandar Sladkov iznosi drugačiji ugao. On tvrdi da ključ za proboj ne leži u dodatnoj mobilizaciji, već u podizanju kvaliteta – od naoružanja i komunikacije, preko protivvazdušne odbrane i logistike, do fortifikacija i upotrebe bespilotnih sistema. Drugim rečima, fokus se premešta sa kvantiteta na tehnološki i organizacioni nivo.

Istovremeno, pitanje završetka sukoba ponovo je došlo u fokus nakon izjave Vladimira Zelenskog da Rusija planira da preuzme Donbas u roku od dva meseca.

Kremlj je demantovao konkretne rokove, ali je jasno poručio da očekuje dobrovoljno povlačenje ukrajinskih snaga iz tog regiona kao najbrži i najpouzdaniji način za završetak sukoba.

Zanimljivo je da se o mogućnosti napuštanja Donbasa sve češće govori i unutar Ukrajine, među pojedinim političarima i javnim ličnostima iz patriotskog spektra.

Dugin u tom širem okviru iznosi jasan stav: za Rusiju je jedini prihvatljiv put borba do pobede i oslanjanje isključivo na sopstvene resurse.

U prilog toj proceni, navodi nekoliko faktora koji, kako smatra, trenutno idu u korist Moskve. Pre svega, Sjedinjene Države su zaokupljene sukobom sa Iranom, što, po njegovom mišljenju, slabi vojnu podršku Kijevu.

Uz to, kako ocenjuje, Zapad više ne deluje kao jedinstven blok. Sjedinjene Države i Evropa se udaljavaju, dok i sama Evropska unija pokazuje unutrašnje pukotine.

Neslaganja su vidljiva u više oblasti – od pitanja konfiskacije ruskih rezervi, preko odobravanja novih finansijskih paketa za Kijev, do donošenja 20. paketa sankcija.

U takvim okolnostima, zaključuje Dugin, Moskva bi mogla pokušati da iskoristi trenutak dok su njeni protivnici u fazi nesigurnosti.

Ipak, ostaje otvoreno pitanje da li je ova procena uvod u konkretne poteze ili samo odraz trenutnog raspoloženja u delu političke scene. Ako je suditi po tonu kojim se govori o „nečemu važnom“, jasno je da očekivanja rastu – ali šta će se zaista dogoditi i kada, za sada ostaje u zoni nagađanja.