Pročitaj mi članak

Đijang Suećin: Zašto Kina i Rusija prećutno podržavaju Izrael

0

Gaza je teritorija planirana za Kanal Ben Gurion, koji će zaobići Suecki. Zato su Kina i Rusija uzdržane u UN – ne što vole genocid, nego što hoće da se okoriste od Kanala

Javno, Kina i Rusija kritikuju Izrael. U praksi, staraju se da Izrael ne izgubi. I to nije ideologija ni moralnost, već gola logika strategije, tehnologije i ravnoteže snaga.

Ljude zbunjuje što se Izrael i Kina zapravo veoma dobro slažu. Znam da na internetu izgleda da nije tako – zbog bijesa, TikToka i emocija, ali ako se zagrebe ispod površine, i pogleda ponašanje elita a ne njihova retorika, postaje sasvim jasno da Izrael i Kina sarađuju, jer to zahtijeva nadnacionalni kapital. To je suština. Ponoviću, jer se radi o čitavoj arhitekturi. Transnacionalni kapital zahtijeva da idu ukorak. Nije u pitanju ideologija, bolećivost ni religija, već logistika.

Izrael, sviđalo vam se to ili ne, više nije samo država – to je komandni čvor lanca snabdijevanja, a Kina je planetarna proizvođačka civilizacija. Zbog toga idu ruku pod ruku.

Ljudi pitaju zašto se dopušta da Gaza gori, zašto to niko ne zaustavi, očekujući neko moralno objašnjenje ili intervenciju Ujedinjenih nacija. Ne! Odgovor se vidi sa stanovišta infrastrukture. Gaza je teritorija planirana za kanal – Kanal Ben Gurion, koji će zamijeniti, ili zaobići, ili baciti u drugi plan Suecki kanal. To je geopolitički trofej o kom je riječ.
I kad se taj prolaz otvori, onaj ko ga kontroliše kontroliše i evroazijski transport. Zato su, razumije se, Kina i Rusija bile uzdržane u UN – ne što vole genocid, nego što hoće da se okoriste od Kanala. Rusija hoće da se energenti iz Crnog mora transportuju na jug bez uskih grla NATO, a Kina hoće prolaz koji ne kontrolišu SAD i koji ne podliježe regulatornim propisima Evropske unije. Stoga njihova šutnja nije slučajna, već vođena korišću.

***
Da sam ostao na Jejlu u univerzitetskoj kolotečini, nikad ne bih mogao doći do ovih zaključaka. Nastavnim programima bi me skrajnuli na druge teme – ljubazno, elegantno, ideološki. Zapad više ne proizvodi učene ljude, već menadžere zvanične verzije priče. Dolazak u Kinu otrgao me je iz tog začaranog kruga – dao mi je distancu, a distanca je potrebna da bi se imperija sagledala. Kad živite unutar nje, udišete njenu mitologiju poput kiseonika a da tog niste ni svjesni. Ovo često ponavljam jer je bitno: Jejl je najistančanije psihološko oblikovanje koje sam ikad vidjeo. Ne zloćudno, ne zavjereničko, već nevjerovatno djelotvorno programiranje civilizacije.

***
Mnogi pitaju shvata li Kina šta je cionizam – razumije li šta je Izrael osim što je država. Ukratko – uistinu ne. Još ne. Geopolitičko razmišljanje Kine je pragmatično, tržišno, sekularno. Ona razmišlja u okvirima broja luka, tonaže čelika i energetskih puteva, a ne zavjeta, proročanstva, eshatologije. Judaizam, hrišćanstvo, cionizam su teološki, a ne administrativni sistemi, tako da kad kineski analitičari kažu „Mosad finansira naoružane grupe“ – u redu, možda, ali to je tek površina. Ispod toga je metafizička i identitetska razina, logika Sudnjeg dana. Zato Izrael nikad neće prihvatiti Palestince kao ljude s jednakim pravima u državi. Za njih – govorim s istorijskog stanovišta, ne emotivno – Palestinci nisu stanovništvo, već smetnja za ostvarenje proročanstva. Proročanstvo se ne može dovoditi u pitanje – ono se ispunjava.

Ljudi mi šalju poruke da sam suviše žestok, koje shvatam. Zato kažem: protiv sam cionizma kao političke teologije, ali ga razumijem, a razumijevanje je preduslov za kritiku. Kina ga još ne razumije, ali ga počinje proučavati. Sad otvaraju centre za cionizam i judaizam, upravo jer shvataju da su geopolitički slijepi u toj oblasti.

***
Veliki dio mojih uvida i shvatanja potiče od trauma, ne iz knjiga. Odrastao sam u siromaštini, izložen rasizmu, maltretiran. Moj otac je trpjeo ponižavanje i prenijeo ga na mene. Taj bol me je oblikovao, navodeći me da žudim za prihvatanjem od strane elite. Jejl je umnogome bio ambicija vođena traumom prerušena u meritokratiju kao sudbinsko opredjeljenje. A onda život nije tekao kako je pisalo u priručnicima. Novinarstvo nije oslobodilo istinu, akademske ustanove nisu oslobodile misao, Zapadna demokratija nije oslobodila demos. Sve je bilo zarobljavanje tržišta, zarobljavanje zvanične verzije, zarobljavanje kapitala, i tad sam se odmakao od tog i rekao sebi da moram krenuti od nule. Tako su se oblikovali ovi geopolitički zaključci – ne iz ideologije, već iz raskida s dotadašnjim okruženjem.
Da se vratimo Gazi. Ovo što vidite nije rat, već raščišćavanje zemljišta pred građevinske radove. To ga ne čini manje, nego utoliko više užasavajućim – jer se do kraja neće doći pregovorima. Nema rješenja s dvije države, nema vraćanja na staro stanje po rezoluciji UN. Bitan je samo Kanal. Kad se on prokopa, poteći će milijarde – nadzorni kapital, bezbjednosni ugovori o vještačkoj inteligenciji, indopacifički transport, kreditiranje po osnovu zlatnog zaloga, radna snaga iz Indije, kineska infrastruktura, ruski energenti. Zato je tišina tako glasna. Ne što ljude nije briga, nego što kapital nije briga.

Foto: Vikipedija

Đijang Suećin (1976), kineski istoričar i geopolitički komentator. Kao dijete s porodicom emigrirao iz Kine u Kanadu. Diplomirao englesku književnost na Jejlu (SAD). U Peking preselio 2000, gdje je radio kao slobodni novinar, pišući pored ostalih za američki Krišćen sajens monitor i hongkonški Far istern ekonomik rivju. Držao nastavu i bio na administrativnim položajima na više srednjih škola u Kini. Tekstovi su mu objavljivani i u Njujork tajmsu na kineskom i Volstrit žurnalu. Od 2022. nastavnik istorije i filozofije u Pekingu. Vodi sopstveni Jutjub kanal

Jujtub kanal profesora Đijanga