Uskoro će još jedna godišnjica - od najmasovnijeg protesta u istoriji Srbije. I od kako vlast u Srbiji negira da je korišćeno zakonom zabranjeno sonično oružje. Nedeljnik Radar došao je do saznanja o tome kakva je panika u vrhu vlasti vladala uoči 15. marta.
Dok su studenti i građani iz svih krajeva zemlje dolazili na najvećih skup u istoriji Srbije, Radar otkirva šta se dešavalo iza zatvorenih vrata državnog vrha. Sastanci su se nizali jedan za drugim.
Predsednik Srbije bio je uznemiren, ali i ljut na ministra policije Ivicu Dačića.
„Biće krvoproliće“, vikao je Aleksandar Vučić na svog saborca iz ratnih 90-ih, pred postiđenim starešinama policije.
„Biće krvoproliće, i svako ko misli drugačije, nije dobro obavešten!“, ponovio je Vučić.
Nije bilo krvoprolića, ali šta jeste?
„Upotreba zvučnog oružja jeste pucanje u leđa građana, a politika koja je pucala u leđa građanima 15. marta je ista ona politika koja je pucala u premijera Đinđića“, kazao je advokat Aleksandar Olenik.
„Da vi demonizujete građane koje misle različito, da je opoziciono delovanje zapravo antidržavno delovanje, da ne želite da uvažite činjenicu da stotine hiljada građana na ulici zahtevaju izbore. Sve to govori u prilog toga da je vlast imala nešto sa ovim što se dogodilo“, smatra novinar nedeljnika „Radar“ Milan Radnonjić.
Odgovora na pitanje šta se dogodilo nema ni godinu dana kasnije, iako je svedočenja bilo na pretek – samo pred sudom saslušano je blizu 200 svedoka.
„Nismo znali šta se dešava, da li neko puca, da li gađa kamenjem; To je neopisivo ništa tako nismo doživeli; Čuo se zvuk sličan sletanju aviona; Kao da 20 automobila ide na nas; Razbežali su se strane, nije bilo kao stampedo; Ubrzan rad srca, kao neki napad panike“, svedočili su građani.
Vlast je sve negirala, mada nespretno.
„Nemojte da izmišljate, gde vam je taj zvučni top, što ga niste pokazali. Što ga niste pokazali da je delovao na ulici, to ne može da se sakrije to je veliko je l’ vas malo nije sramota od tolikih laži“, kazao je Vučić.
Međutim, upravo ga je kolaicioni partner i ministar unutrašnjih poslova Ivica Dačić demantovao – potvrđujući da policija poseduje sonično oružje ili kolokvijalno nazvano „zvučni top“.
„Evo snimite, evo to je taj uređaj koji je i ministar rekao evo nije kamuflaža nego je to taj uređaj“, potvrdio je i direktor policije Dragan Vasiljević.
Ni Tužilaštvo za organizovani kriminal nije se našlo pozvano da utvrdi šta se tačno desilo te večeri – ocenili su da nema osnova za njihov postupanje, te je sve prebačeno osnovnom sudu.
Međutim, advokat Olenik smatra da bi TOK i te kako trebalo da postupa.
„To jeste terorizam u teoriji. Državni terorizam jer ste neselektivno prema svima, prema mirnim demonstrantima upotrebili oružje. Prema mirnim demonstrantima za čije posledice ni ne znamo kakve može da ima“, ocenio je Olenik.
Tog 15. marta policija je dobila naređenje da korsitii sva stredstva.
Jedna od planiranih akcija, kako navodi Radar, bila je intervencija u formaciji „vulkan“. Nju je trebalo da izvede Policijska brigada i novosadska žandarmerija, a podrazumevala je kupastu formaciju policajaca koja bi presekla masu demonstranata ispred Skupštine. Protest je međutim pomeren na Slaviju.
„Mislim da je za vlast bilo važno da stvori opsadni mentalitet kod policije koja bi iz takvog jednog stanja intervenisala prema građanima“, smatra Radonjić.
Bilo je važno razbiti skup, a Radonjić veruje da to, što se desilo u Kralja Milana, jeste upravo doprinelo da se najmasovniji protest brzo završi.






