Godina 1804, ali narod je neutralan.
Srbin ustanik: Braćo, Karađorđe je sazvao skup. Dosta je bilo turskoga zuluma. Vreme je za Ustanak!
Prvi Srbin neutralac: Ma, aj’ Boga ti…
Drugi Srbin neutralac: Mani se sad politike…
Prvi Srbin neutralac: Svako malo neki ustanci! Ovaj narod nikad nije zadovoljan.
Drugi Srbin neutralac: A i šta fali tim Turcima toliko?! Pa, evo, gradi se.
Prvi Srbin neutralac: Evo, prave puteve.
Drugi Srbin neutralac: Moj otac se žalio na Turke, moj deda se žalio na Turke, moj pradeda i moj čukundeda! Turci su Turci!
Prvi Srbin neutralac: Ne volim ni ja nešto Turke, ali ko će meni za ‘leba da dâ? ‘Oće Karađorđe možda?
Drugi Srbin neutralac: Ja sam čuo da je taj Karađorđe neki Hrvat.
Prvi Srbin neutralac: A i da odu Turci – ko će da dođe?
Drugi Srbin neutralac: Taj Karađorđe je neka kriminalčina teška. On ti je pobio ljude, on će da vlada?! Ma, nije nego!
Prvi Srbin neutralac: Ćuti, radi! Ima posla.
Drugi Srbin neutralac: Kaži mi, kako sinčina?
Prvi Srbin neutralac: Uzeše ga janjičari.
Drugi Srbin neutralac: Pa, dobro, stalan posao. Obezbeđen je.
Prvi Srbin neutralac: ‘Ajde, ćuti, radi! Ko te pita? Je l’ imaš posla? Imaš posla. Šta se žališ?
E da je bilo neutralnih 1804, nikada slobodni ne bi bili pic.twitter.com/KfaOjTi9s6
— BG (@beogradjanka00) October 31, 2025






