Udario tuk na luk. Uprošćeno - cionisti i neofašisti na fundamentaliste. Zašto? Zarad nafte! Zašto? Da stisnu Rusiju! Zašto? Da pasiviziraju Kinu! Zašto? Zato jer im se može i nema ko da ih zaustavi. Ko jači – taj tabači. Za koga navijamo? Kako ko. Pamet nam je kratka, a sećanje još kraće. Svrstati se na bilo čiju stranu je suludo.
Onomad je pod pokrivalicom borbe protiv narko kartela Tramp oteo naftu Venecueli. I pride par stotina tona zlata i srebra državnih rezervi. Nezapaženo. Nasilno zarobio legalnog vladara, postavio svoje marionete i oteo tuđu imovinu. Šta su uradile UN? Ništa. Šta su uradile druge „super“ sile? Ništa. Hoće li Kuba biti sledeća? Hoće. Zašto? Zato što se Rusija već četiri godine zaglavila u Ukrajini i ne zna šta radi. A Putin? Eno ga, krsti se preko petokrake. Usaglašava tri prsta sa četiri kraka krsta i pet krakova zvezde?
Ako je Amerika imala bar minimum nekog reda, onda su to bili Ustav i zakonodavna vlast. Ako budeš ulovljen da si prekoračio ovlašćenja, ne gine ti neka ćorka, pa makar bio i Nikson. Dirni u Ustav i amandmane, pa ćeš osetiti bes države. Ali, nekad bilo, sad se pripovedalo. Serija bolesnika koji su u prethodnim godinama „školovani“ po Monikinom i Epštajnovom nastavnom planu i programu, jedan za drugim, rušili su i na kraju srušili snagu američkog zakonodavstva.
Bez objave rata, bez odluke Kongresa, bez odobrenja SBUN, bez razloga, u sred mirovnih pregovora, ponovio se venecuelanski scenario. Nekad su se barem trudili da daju privid zakonitosti, pa su izmislili „Zaliv Tonkin“, ili „oružje za masovno uništenje“, a onda su sa „Kosovom*“ apsolvirali scenario „presedana“ i nekažnjenog nasilja. Ni oni drugi nisu ništa bolji. „Specijalna vojna operacija“, traje već četiri godine i još će. Ko to beše Prigožin?
Vladavina prava zamenjena je vladavinom sile. UN su postale globalni budžetski balast i leglo sterilne birokratije. Tramp je na mala vrata krenuo da čisti tu ruševinu tako što je izmislio paralelnu strukturu, koja je još u razvoju. Savet za mir je zapravo na velika vrata uneo nemir u ostatak slobodnog sveta, a neutralisanje kakve-takve uloge UN je u toku. Rusija i Kina su na Savetu bezbednosti UN bile uzdržane na ulazak „Kosova*“ u snage vojnog kontigenta država koje će navodno sprovoditi nekakav mirovno-rehabilitacioni plan za Gazu i time aminovali da Trampova verzija „KFOR-a“ nadgleda pretvaranje palestinskih ruševina u neku novu Azurnu obalu. Cionisti su nekažnjeno istrebili desetine hiljada Palestinaca i sravnili sa zemljom njihov životni prostor. Korporativni fašizam će praviti profit na genocidu. Novo međunarodno pravo.
Tako kako se raspada stari svetski poredak, raspada se i Srbija, teritorijalno i ekonomski, duhovno i moralno. Domaći korporativni fašisti, zvani tajkuni, sa srpskim Trampom i crveno-crnom koalicijom smrti i potoka krvi, ruše i prekopavaju sve živo. Kakav Ustav, kakvi zakoni, kakvi bakrači. Buši, ruši, preoravaj, zatiri, hapsi, ubijaj. Taman smo pomislili da je „zamoliću Si Đipinga da nam pomogne po pitanju zagađenja vazduha da smanje uvoz koncentrata sa arsenom“, najsramotniji pokazatelj sloma vladavine prava, kad ono – dogorelo Zagorki, skinula novine sa naočara, pa će: „Miodrag Surla je kazao da je u BIA traženo da se glasa za određene kandidate za VST, nisam bila obaveštena, nego sam čula neke glasove i ona (Milijana Dončić) mi je potvrdila da je to tačno“.
Šta je rešenje?
Dokle god se blokiraju raskrsnice i putevi, vajde nema, a mafija izbore ne gubi.
Od nadstrešnice do danas, niko nije osuđen, naprotiv, pušteni su, mafija je usvojila preko 200 pogubnih zakona, zadužila nas dodatnih par desetina milijardi eura, instalirala svoje u policiji, vojsci i pravosuđu, gasi i ono malo bednih medija koje smo imali, samleli su ono malo ja(v/d)nog servisa, REM je gori nego što je bio, Ustavni sud se pretvorio u srpski usud, Vlada je najgora ikada, Kosovo prodato, jug države otrovan, izborne manipulacije nikad veće, teror, prebijanje, sakaćenje, abolicija, inflacija, struja, hrana, zdravstvo, prosveta.
Gde god da pogledaš nikad gore. A neka deca pametuju po Briselima i Berlinima, dok ih se druga deca odriču i kažu – nismo to mi. Ko je ko? Sedenjem u skupštini „opoziciona“ bagra podržava propast i kljuka se budžetskom lovom. Ne pada im na pamet da vrate mandate narodu. Studenti prave listu bez liste, navodno punu imena bez dela. SANU – šta to beše? Margetić prljav srpski veš ubacuje u italijansku mašinu za pranje, a u iščekivanju (ne)postupanja mafijaške policije JTOK revnosno bleji deset minuta dnevno. Advokati tri dana ne dolaze na posao, ali će uredno uračunati dnevnice. Rafali stižu na Kukovo leto, a obavezni vojni rok meseca Limburga. Banjska? Danka? „Babica iz Višegradske progovorila – imena su poznata, mnogi od tih lekara i danas rade, neki su i napredovali“!
Ima li kraja?
Da bi krenula, Srbija mora da stane. Generalni štrajk! Mafiju drugačije nećemo poslati na robiju. Sve drugo je ispumpavanje.
Nemamo mi vremena za Trampovo i Putinovo baba-zdravlje, nemamo vremena ni za Brisel, ni za Berlin, jer protok vremena učvršćuje tiraniju. Prvo svoje probleme da rešimo, pa onda da vidimo kako ćemo sa belim svetom, jer i bez njih crno nam se piše.






