Pročitaj mi članak

Predstava za Oskara

0

Nevolja je za Vučića je što se u vreme kada se hiljade ljudi smrzavalo bez struje, grešno, na Informeru, na Božić, zabavljao ne hajući za patnju naroda. Primerenije bi bilo da smo ga tada, kao onomad u Feketiću, videli na banderi ili dalekovodu

Da nije režimskih televizija, kada bi Srbija saznala da je predsednik Aleksandar Vučić jedan od najuvaženijih članova Davos grupacije? Pojma ne bi imala ni kakvu je dramatičnu životnu odluku doneo prelomivši da preskupi apartman zameni skromnom sobom sa Ikea nameštajem i noćnom posudom, čitavih dvadeset kilometara udaljenom od centra zbivanja kako bi Srbiji uštedeo 15-20 hiljada evra za jedno noćenje u luksuznom smeštaju.

I da nije simpatične voditeljke sa režimske televizije, koja je tik pred tematsko zasedanje Vlade, predsednika obavestila da studenti i ini blokaderi ne samo da planiraju lustraciju, robiju, već i jahanje režimskih perjanica čim padnu s vlasti, Vučiću možda na pamet ne bi palo da javno, na otvorenoj sednici, pred čitavom državom, malo projaše ministre i direktore javnih preduzeća koje je sam postavljao.

Sav gnev iz Davosa, gde nije uspevao da nađe nijednu slobodnu od četiri stolice na kojima je mislio da sedi, Vučić je istresao na najbliže saradnike. Osedlani su sa radošću prihvatili dizgine i mamuze, jer šta je sat i po poniženja spram uverenja da ispod jahačevog šinjela buja plodno tlo za još jedan krug pustošenja države

Ovako, sav gnev nakupljen fijaskom u Davosu, u kome nije uspevao da pronađe nijednu slobodnu od one četiri svetske stolice na kojima je mislio da sedi, i razume se, zbog nekoliko dana bednog smeštaja, istresao je na najbliže saradnike. Opet, osedlani su sa radošću prihvatili dizgine i mamuze, svesni da je reč o državnom vodvilju, predstavi za Oskara, namenjenom režimskim biračima, koji su se, može biti, čak i zapitali zašto je država kolabirala pred 20 centimetara snega. I da će se, naravno, stvari nastaviti po starom čim se spusti zavesa za javnost. Jer, šta je sat i po javnog poniženja spram uverenja da ispod jahačevog šinjela buja plodno tlo za još jedan krug pustošenja države.

Jednostavno je, Srbija je suočena sa kastom skotova čije moralne postavke pre dopuštaju da propadne zemlja zadavljena kriminalnom korupcijom, nego da se ona spase, a oni povuku.

Svejedno, saznali smo od predsednika da su se ministri o praznicima vucarali po najluksuznijim destinacijama, ne mareći za to što se narod smrzava bez struje i da će direktori javnih preduzeća, ako se to ponovi, leteti iz svojih fotelja. Bez tašni, mašni, sekretarica, i što je najgore, bez svojih kombinacija.

E sad, nevolja za Vučića je što je baš nekako u to vreme čitava zemlja videla da se grešno, na Informeru, na Božić, zabavljao sa tim istim ministrima ne hajući mnogo za patnje naroda. Svakako bi primerenije bilo da smo ga, kao onomad u Feketiću, kada je prtio kroz mećavu, tada videli na banderi ili kakvom dalekovodu.

I još smo od Vučića čuli mudrost da se zapadni svet dalje fragmentizuje, kao i ekskluzivu da će Ukrajina od 1. januara 2027. biti primljena u EU. Prećutao je da mi nećemo, ali nam je obznanio da ostajemo na evropskom putu. Kako bi on mogao da izgleda mogli smo da vidimo tokom posete evroparlamentaraca Beogradu, koje ni predsednik, ni premijer, ni predsednica parlamenta nisu udostojili viđenja.

Dužina batine je jedina mera Vučićeve politike danas. I zato mu se sada Evropa, kakva-takva čini bližom. Kao što su mu se juče činile Trampova Amerika i Putinova Rusija

Očigledno, na naplatu dolaze urušene institucije, kršenje ljudskih prava, svakovrsna represija i uverenje da Evropa treba da se saobražava Vučićevim potrebama zbog činjenice da je prodajući nacionalne interese i resurse kupovao opstanak na vlasti. Pri tome, u ovom odbeglom evropskom vozu mnogo je onih iz vesele režimske družine koji misle da im je mesto bliže vagon-restoranu. I evropskim fondovima.

Nevolja današnje Srbije posledica je kratkoumne politike vlasti koja je verovala da je trajno rešenje za državu njeno sedenje na više stolica. Štaviše, režim ne samo da ne pojmi realpolitiku, on je jedino u stanju da napravi razliku između pojmova blizu i daleko. Blizu je samo onaj čija je batina dovoljno velika da doseže do nas. Dužina batine je jedina mera Vučićeve politike danas. I zato mu se sada Evropa, kakva-takva čini bližom. Kao što su mu se juče činile Trampova Amerika i Putinova Rusija.