Pročitaj mi članak

Matematika ministra prosvete: 100 poena nije dovoljno za upis na fakultet?

0

Dok obrazovanje godinama posrće pod teretom političkih uticaja, Srbija je ovog jula doživela jedan od najbrutalnijih udaraca na princip pravde i jednakih šansi. Mladić koji je na prijemnom ispitu za Ekonomski fakultet u Beogradu osvojio maksimalnih 100 poena, ostao je ispod crte. Ne zbog slabijih rezultata – već zato što je već jednom upisao fakultet. I nije jedini.

Pravilo koje kažnjava najbolje

U pitanju je implementacija spornog Stručnog uputstva o rangiranju kandidata, koje je u poslednjem trenutku nametnuo ministar prosvete Dejan Vuk Stanković. Po njemu, prednost prilikom upisa imaju isključivo oni koji prvi put upisuju prvu godinu fakulteta, bez obzira na broj bodova.

Iako ovo „pravilo“ nema jasno pravno utemeljenje u postojećem Zakonu o visokom obrazovanju, a mnogi ga tumače kao diskriminatorno, ono je primenjeno na desetine fakulteta u Srbiji. Posledice su dramatične – kandidati sa 90+, pa čak i 100 poena, izgubili su mesta, a ispred njih se na rang listama našlo i onih sa duplo manje bodova, samo zato što su prvi put u konkurenciji.

Lične drame umesto priznanja

Jedan od oštećenih je i mladić koji je prošle godine upisao medicinu, ali je nakon iskustva na studijama shvatio da ga više interesuje ekonomija. Vratio se, pripremao mesecima, ostvario savršen rezultat – ali nije upao. Ni na budžet. Ni na samofinansiranje.

Na rang listi bio je 1500-ti. A imao je 100 poena. Zamislite apsurd“, kaže njegova majka, koja je prva istupila u javnost. „Pa čak ni na kraći, trogodišnji smer nije uspeo da se upiše. To nije greška u sistemu – to je direktna diskriminacija.“

Sličnu sudbinu doživeo je i Luka iz Zaječara, koji je upisao FON prošle godine, ali se ubrzo predomislio. Na FTN-u u Novom Sadu osvojio je 89 bodova. Ni to nije bilo dovoljno. Ispred njega – kandidati sa 30 i nešto poena.

Šta kaže zakon, a šta ministar?

Stručna javnost, profesori i dekani saglasni su – ovakvo uputstvo nije bilo transparentno, nije pravovremeno dostavljeno, i nema jasno zakonsko uporište. Čak je i Prošireni rektorski kolegijum uputio zahtev Ministarstvu da povuče sporni dokument. Odgovor ministra stigao je 29. jula, ali nije doneo olakšanje – naprotiv, u njemu se mešaju tehnički jezik i pravno izvrdavanje.

Ministarstvo, naime, kaže da „Stručno uputstvo ne uređuje pitanje drugačije od zakona“ i da „fakulteti treba da primenjuju zakon onako kako je napisan“. A ako se pokaže da postoje problemi u primeni – zakon će se, eventualno, menjati. Do tada? Deca neka čekaju.

Moralna katastrofa

U eri u kojoj Srbija već doživljava masovni odliv mozgova, ovakav signal države prema sopstvenim najboljim učenicima – da su njihovi rezultati nebitni, da je njihova predanost kaznena okolnost – predstavlja moralnu katastrofu.

Retko ko se pita zašto su deca prinuđena da menjaju fakultete. Zašto moraju da se predomisle. Šta im obrazovni sistem nudi, osim birokratskog gušenja i kažnjavanja inicijative?

Ko uopšte ima pravo da kaže: „Imaš 100 poena – ali si već jednom pokušao, pa sad čekaj.“


Poruka budućim brucošima: ne vredi biti najbolji

Ova priča nije samo o jednom mladiću. Ni o jednom ministru. Ovo je priča o državi koja je na leđa generacije 2006. godišta stavila poruku: „Nije važno šta znaš, već kada si ušao u red.“

Nikakva reforma ne može opravdati sistem koji najbolje šalje kući, a prosečne u klupe. Ako se ovakve odluke ne preispitaju, ostaće gorak ukus da u Srbiji čak ni 100 od 100 – nije dovoljno.