Pročitaj mi članak

Jedna od najvećih srpskih svetinja savremeni gurui pretvaraju u Tumane-medik

0

Kliničko-duhovno-zdravstveni centar Srbije, manastir Tumane, otišao je korak dalje pa je u svoje odaje počeo primati i one iz najdubljeg dna tame.

Nije to naravno uradio sam manastir čije je narodno predanje neraskidivo vezano za kosovskog junaka Miloša Obilića. Već su to uradili oni koji su ovaj manastir preoteli i zaposeli. Manastir Tumane bio je ženski manastir u kome su monahinje decenijama čuvale netruležene mošti Zosima Sinaita. Tako je bilo sve do 2014. godine, kada manastir Tumane prestaje da bude ženski manastir a baš tad se otkrivaju i mošti svetog Jakova. U manastir tad dolazi mlado bratstvo između 20 i 30 godina.

Gospod odluči da na čudesan način baš preko ovih golobradih mladića iznese na videlo dana i proslavi u svome narodu srpskom velika čuda koja su se ovde odjednom počela dešavati. Manastir Tumane danas ima najmlađe bratstvo, većina monaha ima između 30 i 40 godina. Kao takvi vični su tehnologiji modernog doba, pa je dovoljno samo ući na njihovu FB stranicu i videti da je manastir Tumane samo u mesecu avgustu imao više teških izlečenja nego VMA u Beogradu. Ovi savremeni gurui i lajf koučevi koji vode ovu navalu medijske propagande pobrinuće se da sve pišete u superlativu inače ćete biti blokirani.

Tako su oni samo u avgustu mesecu lečili plodnost, upalu pluća, karcinom dojke, pa čak i žuticu, dok su stigli da gostuju i na TV-u u emisiji: „Čudotvorac tumanski na BN televiziji.“ To je moć te propagande preko koje je jedna od najvećih srpskih svetinja pretvorena u Tumane-medik.Ovde se leči sve, od teških karcinoma do vode u kolenu i ušćaknutih leđa. Sve se leči osim 7 smrtnih grehova.

I dok se jedni monasi iz manastira Tumane leče po privatnim klinikama u Beogradu, ovi drugi iznajmljuju bilborde za marketing čudotvornog manastira. Čudotvorni manastiri kod nas nikad nisu bili popularniji, jedan je dobar za ženidbu i udaju a drugi za bubrege, dok manastir Tumane leči sve. Taj marketing je toliko jak da su ti isti monasi spremni reći ljudima kojim molitva nije pomogla, da je to zato što nisu dovoljno jaki u veri. E tu nema nikakve razlike između njih i doktora koji su pacijentu u najtežem periodu života spremni reći da mu je ostalo još mesec dana života. Oni su u svom marketingu uspeli, manastir Tumane poseti preko milion ljudi godišnje, i treba jer tamo zaista leži svetinja, ali ne na ovaj način. Stotine autobusa sveže pričešćenih odlazi tamo svakog vikenda spremnih da sve svoje životne probleme reše sad i odmah.

Strašnije od svega toga je skrnavljenje moštiju velikih svetitelja. Monahinje su nekad u miru i tišini daleko od ljudskih očiju i dodira na svakih 7 godina presvlačile mošti svetog Zosima. Danas se to radi 2-3 puta godišnje pred kamerama kako bi se komadići odežde sekli i delili vernicima a već sledeće presvlačenje se reklamira za nedelju 22. oktobra. Prevoznici i turističke agencije trljaju ruke sve uz parolu: „Putujte s nama po odeždu svetog Zosima i Jakova.“ Sve su ovo nekakvi za nas strani obredi i znaci da smo dotakli dno, nadajući se duhovnosti koja nas oslobađa od stradanja.

Ja sam o ovom problemu pisao i 20. januara ove godine, gde su mišljenja javnosti bila podeljena. Uglavnom su mene i ljude koji dele moje mišljenje nazivali bezbožnicima, a sveštenstvo koje radi sve ove navedene stvari zvali su svetim ocima. Koliko su gurui i lajf koučevi iz ovog manastira posvećeni tehnologiji i društvenim mrežama, govori i to što je samo dan nakon mog teksta dnevna liturgija u manastiru Tumane posvećena lično meni. Svesni da su se upustili u posebnu vrstu internet rata u kojoj nisu navikli na protivnike već samo hvalospeve, posle mog teksta morao je da reaguje i sam starešina manastira, Dimitrije Plećević. Dimitrije je na toj nedeljnoj liturgijskoj besedi umesto o Carstvu božijem, punih 5 minuta pričao o Dekiju sa FB. Sad zamislite da monasi koji svakodnevno imaju 3.000 posetilaca, pored kupovine, prodaje i mnogih „iscelenja“ imaju vremena i da se bave mnome. Pa zašto sam ja njima toliko bitan ako sve ono što pišem nema veze sa stvarnošću…

Taj snimak sam postavio na stranicu 22. januara ali ukratko, arhimandrit Dimitrije svoju besedu je počeo tako što je rekao da nema naviku da se javno oglašava na društvenim mrežama ali samo sat vremena kasnije objavio je na svojoj FB stranici da je porodica Pavlović iz Kneževca nakon njihove molitve blagoslovena detetom. E to je ta moć njihove propagande na jednoj od najaktivnijih FB stranica ikad. Zanimljivo je da meštani Golupca više i ne žele da posećuju manastir Tumane baš zbog savremenih gurua i lajf koučeva koji su po naređenju 2014. godine proterali monahinje i odmah počeli svedočiti čudima modernog doba.

A nakon što se manastir počeo reklamirati na Pinku i RTS-u, od njega je stvoren državni projekat za izvlačenje ogromnih količina novca od naroda iz regiona.

I sam Dimitrije priznaje da se oni tamo nikoga ne boje, pa čak ni Boga te se u manastiru ponašaju kao da nikada neće umreti. Samo po’ godine nakon što je Dimitrije u toj besedi pričao o mojoj stranici i svom poštenju, on u taj isti manastir uz topli zagrljaj primi sluge satanine. Nadbiskup Stanislav Hočevar sa svojom svitom opoganio je veliku srpsku svetinju i ko zna koliko je još ovakvih fotografija u arhivi skriveno. Mi danas ne možemo nikoga naterati da se oseća Srbinom ali znamo sigurno da se sveti Jakov i Zosim okreću u grobu zbog sadašnjeg monaštva manastira Tumane. U selu Stara Marča u današnjoj tzv. Hrvatskoj postoji jedna mala kapelica kao pomen na davna burna vremena.

Napravljena je ona na temeljima manastira Marče posvećenog svetom Arhanđelu Mihailu.

Krajem XVI veka odlučeno je da se kraj ovog manastira podigne i prvi katolički samostan na ovim prostorima. Rimokatoličkka crkva ulagala je sve napore da Srbe ovih prostora prevede u svoju veru. Oni se nigde ne žure i tom planu su posvetili decenije.

Tek krajem XVII veka u manastir Marču doveden je episkop Pavle Zoričić, učenik jezuitskih škola u Bolonji. Pa nije bez razloga Kosma Etolski zapisao: „Svakog dana proklinjite papu on će biti kriv za sve.“ Zoričić je odmah okovao većinu kaluđera i poslao ih u ropstvo na Maltu te otišao u Rim da prizna papu. Po povratku u Marču nekoliko Srba ga je zbog toga pokušalo da ubije a on se skrio u lokalnom samostanu.

Potpisana je Marčanska unija o sjedinjenju ove dve crkve a preostali kaluđeri i lokalno stanovništvo krenulo je u svoju borbu. Kada su čuli da im rimokatolici na Aranđelovdan 1736. godine neće dati prići manastiru, oni su iz manastira izneli sve dragocenosti a manastir spalili do temelja.

Manastir jeste izgorio ali je SPC i naša vera ostala da postoji do dana današnjeg.

Ovakvi heroji i junaci su nekad branili pravoslavlje i naše svetinje. Danas su neka moderna vremena, tako su Hočevar i njegova crna legija početkom avgusta u Ukrajini proslavili praznik Jozefa Takunceviča, čoveka koji je otkopavao grobove pravoslavnih po Rusiji i njihove leševe palio na lomači. U povratku su posetili i svetinju Tumane a tamo su dočekani bratski uz topao zagrljaj. Rimokatolici svojim misionarenjem vekovima pokušavaju da stave pod svoju sferu uticaja SPC. Poslednjih godina nikad žešće se radi na razbijanju SPC, ogroman novac i propaganda se ulaže u mlade monahe koji su za običnog čoveka teško prepoznatljivi vukovi u jagnjećoj koži, dovedeni da zagovaraju novi ekumenizam. Oni će taj ekumenizam prikazati kao pokret plemenitih namera koji želi da ujedini razjedinjeno hrišćanstvo. Jer eto treba da se ujedine pravoslavni i rimokatolici te ostvari skladan život na zemlji i zajednički širi mir i ljubav.

Oni će uvek pričati o ljubavi ali svetlost sa tamom nema nikakvog jedinstva i to što oni pričaju da možemo svi zajedno da se molimo, ne pije vode jer ne možemo, nikad.

To njihovo propovedanje je dogma licemerja u koju ni oni sami ne veruju ali moraju da je ispovedaju zbog onih koji ih finansiraju.

Prateći pokušaje uništenja SPC od Hrvatske, BiH, KiM, Crne Gore, Makedonije, vidi se i odrođavanje srpskog naroda na tim starim srpskim teritorijama.

Sve se to kuva po istom scenariju i u Srbiji a kada se zaviri u tu kuhinju i pogleda ko je pisao recept, uvek se dođe do istih ljudi… Rimokatoličkih misionara, jezuita i samog Vatikana…

Dean Deki RS – Official