U današnjem gostovanju u Informeru Aleksandar Vučić je kao glavnu metu napada izabrao nezavisnog istraživačkog novinara iz Zagreba, Domagoja Stefana Margetića, čoveka koji poslednjih meseci razobličava veze režima sa tajkunima i naftnim tokovima u regionu, sve do siznošenja dokaza vezano za safari na ljude i Vučićevu umešanost u iste, prema tvrdnjama Domagoja.
Ali, umesto da odgovori na optužbe koje mu se stavljaju na teret, Vučić je pribegao najnižoj mogućoj retorici, nazivajući Margetića ustašom, omalovažavajući ga da je „nebitan lik“ i tvrdeći da ga Hrvati navodno ne potpisuju kao novinara već kao „aktivistu“. Nameće se logično pitanje, svakome koima logičko razmišljanje, ako je gospodin Margetić toliko nebitan lik, zašto muje predsednik Srbije posvetio 20 minuta svog izlaganja na Informeru?
Umesto argumenata, dobili smo još jedan monolog iz kategorije „svi su protiv mene“
Optužbe za „šolakovog čoveka“, novi spin starog repertoara. Posebno je zanimljivo da je Vučić u svojoj tiradi dospeo dotle da Margetića optuži da „radi za Šolaka“.
Smešno, jer upravo Margetić nije gost u Šolakovim medijima, već se pojavljuje na nezavisnim platformama, uključujući Srbin info, koji Vučić, iako dobro zna da postoji, nije pomenuo ni jednom jedinom rečju.
Zato što je udobnije sve koji ga kritikuju strpati u jednu kesu i zalepiti etiketu, nego priznati da postoji nezavisan medijski prostor koji režim niti bilo ko ne kontroliše.
Puška ili stativ, šta zapravo vidimo na snimku.
Tema koja je pokrenula lavinu je čuveni snimak zbog kojeg je Margetić podneo tužbu protiv Vučića u Milanu. Dok vojni stručnjaci tvrde da se na snimku vidi puška koju nosi Vučić, on danas tvrdi da to „nije puška nego stativ za kameru“
Naravno, bez ijednog dokaza.
Naravno, bez odgovarajuće dokumentacije.
Naravno, sa osmehom samožrtve.
I opet napad, a bez odgovornosti
Kada argumenata nema, kreće histerija.
Ono što je najupečatljivije u današnjem nastupu nije samo sadržaj već ton.
Umesto državnika, gledali smo čoveka koji vređa, ponavlja etikete, izvrće činjenice i po ko zna koji put pokušava da predstavi sebe kao žrtvu nevidljivog svetskog i domaćeg zavereništva.
Kada novinarski dokazani istraživač postavi nezgodna pitanja o nafti, parama, oružju i međunarodnim poslovima, dobije titulu „ustaše“ i ,,nebitnog lika“.
Kada podnese tužbu na međunarodnom sudu, dobije etiketu „šolakovog plaćenika“.
Kada objavi činjenice , pokuša se diskreditacija u direktnom prenosu na režimskom mediju.
Ko je u stvari naš predsednik?






