Pročitaj mi članak

Svetlani i Branimiru u porodilištu rekli da im je beba preminula, 2013. saznali…

0

Država Srbija isplatila je po 1.240.000 dinara Svetlani Smiljković iz Doljevca i njenom suprugu Branimiru, roditeljima dečaka rođenog 1983. godine za kojeg niški Univerzitetski klinički centar tvrdi da je preminuo nakon rođenja. Odštetu je dosudio Vrhovni sud Srbije, smatrajući da je roditeljima povređeno pravo na poštovanje porodičnog života zagarantovano Evropskom konvencijom o ljudskim pravima.

Pravna borba Smiljkovića trajala je 11 godina, tokom kojih su tri puta ukidane presude Osnovnog i Apelacionog suda u Nišu. Konačnu odluku Vrhovni sud doneo je postupajući po trećoj reviziji njihovog advokata Đure Blagojevića.

Smiljkovići su tužbu podneli 2013. godine, kada su, kako tvrde, saznali da njihovo dete nije preminulo u bolnici kako im je saopšteno.

Svetlana svedoči da im je te godine u kuću došao čovek koji se predstavio kao bivši radnik niškog porodilišta. Zamolio je za čašu vode i oproštaj, jer je bio teško bolestan, i priznao da njihov sin nije umro, već da živi u naselju Ledena Stena i da se zove Dejan.

„Rekao je da ne sme da otkrije druge detalje. To je samo potvrdilo moje sumnje da mi beba nije preminula u bolnici“, ispričala je Svetlana.

Podseća da je 1983. godine rodila sina i da ga je dva dana dojila, da bi joj trećeg dana službenik rekao da je mlada i da će imati još dece, i da potpiše umrlicu.

„Dali su mi injekciju za smirenje i otpustili me iz bolnice. Suprugu su rekli da dođe po rezultate obdukcije, ali godinu dana nismo dobili nikakvu dokumentaciju, niti smo ikada videli telo deteta. Govorili su da je beba u Beogradu, što nam je bilo sumnjivo“, kaže ona.

Iako su dobili novčanu odštetu, Svetlana ističe da im novac nije doneo mir.

„Praznina u duši je i dalje tu. Imamo dve ćerke i sina, ali nikada neću prestati da tražim dečaka čiju sudbinu ne znam. Samo da ga pronađem – to bi mi donelo mir“, kaže ona.

Advokat Đura Blagojević pozdravio je odluku Vrhovnog suda, posebno jer je u drugim sličnim slučajevima ova institucija odbijala tužbene zahteve.

„Prva koja je usvojila tužbu bila je sudija Osnovnog suda Snežana Savić. Iako je njena presuda ukidana, Vrhovni sud je na osnovu revizija dva puta vraćao predmet, da bi treći put direktno odlučio u korist roditelja“, naveo je Blagojević.

U presudi je navedeno da je majka otpuštena iz bolnice bez dokumentacije o uzroku smrti, da nije videla telo deteta, da roditelji nisu dobili rezultate obdukcije niti telo radi sahrane.

Takođe se navodi da ne postoji sigurnost da je dete nad kojim je vršena obdukcija isto dete koje je Svetlana rodila, jer je parafinski kalup uništen i ne postoji DNK uzorak.

Sud je utvrdio da je država svojim nedelotvornim postupanjem povredila pravo roditelja na porodični život jer nije preduzela adekvatne mere da se razjasni sudbina deteta.

Blagojević dodaje da je pravda samo delimično zadovoljena jer nema odgovornih niti objašnjenja za ono što se dogodilo.

„Imam još sličnih slučajeva, ali poražava to što je Vrhovni sud u drugom gotovo identičnom predmetu doneo suprotnu odluku. Zbog toga sam se obratio Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu i očekujem da će se i tamo otvoriti ova tema“, zaključio je advokat.