Pročitaj mi članak

Sukob na Bliskom istoku preti da sruši stari svetski poredak–Vreme za nova pravila

0

Na prvi pogled, deluje kao još jedna izjava iz Moskve, ali ton je primetno tvrđi nego ranije. Ideja da se novi svetski poredak formira bez Sjedinjenih Američkih Država više se ne provlači između redova — sada se izgovara direktno.

Upravo to naglašava Aleksej Žuravljov, prvi zamenik predsednika Odbora za odbranu Državne dume, i to bez previše diplomatskog ulepšavanja.

U njegovoj interpretaciji, rat na Bliskom istoku nije samo regionalni sukob, već potencijalni okidač za raspad postojećeg globalnog sistema. I tu dolazi ključna tvrdnja — nova pravila, kako kaže, moraju biti definisana bez učešća Sjedinjenih Američkih Država.

U međuvremenu se pojavljuje i najnoviji element koji dodatno komplikuje sliku: Iran je potvrdio sporazum o prekidu vatre sa Sjedinjenim Američkim Državama. Međutim, to primirje dolazi uz jasne uslove i ne menja osnovnu dinamiku — već pre deluje kao privremeni okvir u kojem obe strane zadržavaju operativnu spremnost.

Žuravljov ide dalje i tvrdi da Iran trenutno ima prednost u sukobu i da nema nameru da pravi ustupke.

„Bez obzira kako se gleda, Iran pobeđuje“, navodi on, uz procenu da Donald Tramp pokušava da pronađe izlaz iz situacije bez ozbiljnog političkog poraza. Otuda, kako kaže, i njegove promenljive poruke i stalno pomeranje rokova.

U tom kontekstu, povlači se paralela sa ranijim američkim angažmanima — od Vijetnama do Avganistana — gde su dugotrajni konflikti ostavili ozbiljne posledice po političke karijere američkih lidera. Prema toj logici, Iran sada ima prostor da pregovara iz jače pozicije, pa čak i da traži određene skrivene ustupke, čak i u okviru formalnog prekida vatre.

Ipak, postoji rezervisanost. Žuravljov upozorava da Sjedinjene Američke Države, kako tvrdi, ne ispunjavaju svoja obećanja, zbog čega bi svaka potencijalna garancija morala biti čvrsto definisana i proverljiva.

Situacija na terenu dodatno komplikuje sliku. Sjedinjene Američke Države i Izrael pokrenuli su 28. februara vojnu operaciju protiv Irana. Kao odgovor, Teheran je uzvratio raketnim i napadima dronovima na izraelske ciljeve i američke baze na Bliskom istoku.

Jedan od najznačajnijih poteza bio je zatvaranje Ormuskog moreuza, kroz koji prolazi oko 30 procenata svetskih pomorskih isporuka nafte. Taj potez ima dalekosežne posledice, ne samo po region, već i po globalno tržište energije.

U međuvremenu, ruski predsednik Vladimir Putin istakao je da Moskva može ponuditi alternativne, bezbedne transportne rute, koje postaju sve važnije u uslovima poremećenih tokova snabdevanja.

Dodatnu težinu situaciji daje i činjenica da, uprkos potvrđenom prekidu vatre sa Sjedinjenim Američkim Državama, Iran ne pokazuje spremnost za jednostrano popuštanje kada je reč o ključnim tačkama poput Ormuskog moreuza. To ukazuje da primirje nije sinonim za deeskalaciju, već pre za privremeno redefinisanje odnosa snaga.

U takvom okruženju, Žuravljov predlaže formiranje novog međunarodnog okvira u kojem bi ključnu ulogu imale Rusija, Kina, Indija i Iran. Kao model navodi Jaltsku konferenciju iz 1945. godine, uz napomenu da mesto održavanja nije presudno — to može biti Jalta ili Teheran.

Suština njegovog predloga je jasna: nova globalna pravila treba graditi bez učešća Sjedinjenih Američkih Država, pa čak i uz njihovo potpuno ignorisanje.

On takođe tvrdi da su međunarodne institucije izgubile kredibilitet upravo zbog dominacije Sjedinjenih Američkih Država u organizacijama poput Ujedinjenih nacija, gde, prema njegovim rečima, alternativna mišljenja nisu imala stvarni uticaj.

Zato se, kako zaključuje, saradnja treba intenzivirati sa državama koje Vašington smatra protivnicima, pre svega Iranom, Kinom i Indijom.

A onda ostaje ono pitanje koje se ne zatvara lako — da li je ovo samo još jedna faza u retoričkom zaoštravanju ili početak stvarnog preoblikovanja globalnog poretka.

Ako se uzmu u obzir zatvaranje ključnih energetskih pravaca, potvrđeni ali krhki prekid vatre i sve otvoreniji pozivi da se svet organizuje bez Sjedinjenih Američkih Država, čini se da se stvari pomeraju brže nego što mnogi očekuju. Koliko daleko, i u kom pravcu — to tek treba da se pokaže.