Prema poslednjim podacima Republičkog zavoda za statistiku u 2025. godini stopa rizika od siromaštva u Srbiji iznosila je 19,6 odsto. A cifra koja je određena kao "prag siromaštva" je ispod "minimalne potrošačke korpe".
Izveštaj Siromaštvo i socijalna nejednakost u 2025. Republičkog zavoda za statistiku objavljen je prošlog meseca i govori o situaciji više nego što se na prvi pogled čini.
Po njemu je u 2025. godini stopa rizika od siromaštva iznosila 19,6%, i u odnosu na 2024. godinu niža je za 0,1 procentni poen. Stopa rizika od siromaštva ili socijalne isključenosti iznosila je 23,2%, i u odnosu na 2024. godinu niža je za 1,1 procentni poen. Zvuči kao da je situacija malo bolja? Treba ipak malo detaljnije pogledati i čitati između redova – ovo su zvanični podaci, „crno na belo“.
Šta je stopa rizika od siromaštva, a šta stopa rizika od siromaštva ili socijalne isključenosti?
Stopa rizika od siromaštva predstavlja procenat lica čiji je raspoloživi ekvivalentni prihod niži od određenog iznosa koji je procenjen kao prag rizika od siromaštva – u 2025. je to 45.674 dinara (390 evra) mesečno za jednu osobu.
Dakle, u 2025. je procenat ljudi koji žive s prihodima ispod tog praga 19,6%, pri čemu je napomenuto da „ova stopa ne pokazuje koliko lica je stvarno siromašno, već koliko njih ima prihod niži od praga rizika od siromaštva“.
U riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti u 2025. godini našlo se 23,2% građana Srbije, navodi izveštaj.
Stopa rizika od siromaštva ili socijalne isključenosti je šira kategorija i pokazuje procenat lica koja su u riziku od siromaštva, ili su izrazito materijalno i socijalno uskraćena, ili žive u domaćinstvima veoma niskog intenziteta rada (domaćinstva u kojima su radno sposobni članovi radili manje od 20% od ukupnog broja meseci u kojima su mogli da rade tokom referentnog perioda). Te tri kategorije se dosta međusobno preklapaju, ali ne potpuno.
Prag rizika od siromaštva
Prag rizika od siromaštva u 2025. je 45.674 dinara (390 evra) mesečno za jednu osobu; za domaćinstvo s dvoje odraslih i jednim detetom mlađim od 14 godina je 82.213 dinara (700 evra), dok je za četvoročlano domaćinstvo s dvoje odraslih i dvoje dece mlađe od 14 godina 95.915 dinara (oko 820 evra).
A šta mogu s tim? Po izveštaju Ministarstva unutrašnje i spoljašnje trgovine iz avgusta 2025. – minimalna potrošačka korpa, koja pokriva osnovne životne namirnice, iznosila je 56.868,37 dinara (prosečna potrošačka korpa je bila 109.449,45 dinara – a to je i za prosečnu platu misaona imenica).
U međuvremenu, kao što znamo, cene su još i porasle, zajedno s procentom stope trajnog rizika od siromaštva (12%). Pa, da se vratimo na rezultate ankete Zavoda za statistiku, koja je, navodi se, sprovedena na uzorku od 6.258 domaćinstava, od kojih je anketirano 5.506 domaćinstava, odnosno 13.677 lica starosti 16 i više godina.
Najsiromašnije kategorije u Srbiji
Posmatrano prema starosti, lica stara 65 i više godina bila su najviše izložena riziku od siromaštva – 25,8%, kao i lica starosti od 55 do 64 godine – 21,4%. Najnižu stopu rizika od siromaštva imala su lica starosti od 25 do 54 godine – 14,9%.
Rizik siromaštva za lica stara 65 i više godina koja žive sama je čak 40,2%.
Prema tipu domaćinstva, najvišu stopu rizika od siromaštva imala su lica u domaćinstvima koja čine jedan roditelj s jednim ili više izdržavane dece – 41,3%, a najnižu stopu rizika od siromaštva imala su domaćinstva koja čine tri ili više odraslih osoba – 10,8%.
Stopa rizika od siromaštva prema najčešćem statusu u aktivnosti, za lica stara 18 i više godina, pokazuje da je 49,9% nezaposlenih lica bilo izloženo riziku od siromaštva. Samozaposlena lica imala su veću stopu rizika od siromaštva od lica zaposlenih kod poslodavca, 13,0% u odnosu na 4,8%. Za penzionere ova stopa iznosila je 23,4%, navodi Zavod za statistiku.
Podsetimo, ovaj deo se odnosi samo na visinu mesečnih prihoda u odnosu na prag siromaštva… Manje je istaknuta procena čak 85,6% domaćinstava da imaju teškoće da „sastavi kraj s krajem“.
Stopa subjektivnog siromaštva (mogućnost domaćinstva da „sastavi kraj s krajem“) predstavlja subjektivni osećaj domaćinstva o teškoćama sa kojima se suočava u nastojanju da plaća svoje redovne i neophodne troškove, uzimajući u obzir ukupna primanja svih članova domaćinstva. Na to pitanje 10,3% odgovara s „jako teško“; 20,9% kaže „teško“, a 54,4% „s izvesnim teškoćama“.
Ovde možda treba objasniti i šta znači stopa materijalne i socijalne uskraćenosti.
Stopa materijalne i socijalne uskraćenosti
Stopa materijalne i socijalne uskraćenosti (14,6%) pokazuje procenat lica koja žive u domaćinstvima, koja nisu u finansijskoj mogućnosti da sebi priušte najmanje pet od 13 stavki materijalne i socijalne uskraćenosti. Stavke materijalne i socijalne uskraćenosti (sedam na nivou domaćinstva i šest na nivou lica) jesu:
nemogućnost domaćinstva da sebi priušti adekvatno zagrevanje stana,
nemogućnost domaćinstva da priušti zamenu dotrajalog nameštaja,
nemogućnost domaćinstva da sebi priušti automobil,
nemogućnost domaćinstva da svim članovima priušti nedelju dana odmora van kuće bar jednom godišnje,
nemogućnost domaćinstva da podmiri neočekivani trošak u iznosu od 29.000 dinara, koji bi bio plaćen iz budžeta domaćinstva,
nemogućnost domaćinstva da sebi priušti meso ili ribu u obroku (ili njihovu vegeterijansku zamenu) svakog drugog dana,
kašnjenje sa plaćanjem rente, rate za stambeni ili potrošački kredit ili računa za komunalne usluge, za stan u kojem domaćinstvo živi,
nemogućnost lica da zameni iznošenu garderobu novom,
nemogućnost lica da sebi priušti dva para adekvatne obuće za svakodnevne aktivnosti (uključujući jedan par koji je za sve vremenske prilike),
nemogućnost lica da svake nedelje potroši manju količinu novca, za sopstvene potrebe,
nemogućnost lica da se redovno bavi nekom slobodnom aktivnošću,
nemogućnost lica da se okupi sa prijateljima/porodicom na piću/ručku/večeri, barem jednom mesečno,
nemogućnost lica da, u domaćinstvu, ima pristup internetu.
Stopa izrazite materijalne i socijalne uskraćenosti je 9% i pokazuje procenat lica koja žive u domaćinstvima, a koja nisu u finansijskoj mogućnosti da sebi priušte najmanje sedam od 13 stavki materijalne i socijalne uskraćenosti.
Međutim, kad se pogleda stvarnost, čini se da dobar deo toga ne mogu da priušte ni oni koji su na „pragu siromaštva“.






