Aleksa Tešanović (23) iz Mionice pokušao je da ubije policajca Milana Đokića i mačetom mu naneo teške povrede, opasne po život. Viši sud u Valjevu bio je vrlo blagonaklon prema optuženom, a Nova istražuje moguće razloge za takav tretman.
Sudski postupak protiv Alekse Tešanovića (23) iz Mionice koji se vodio pred Višim sudom u Valjevu završen je vrlo brzo. Naime, Tešanović je optužen, a potom i osuđen već 7. maja ove godine, na 5 i po godina zatvora za napad mačetom i pokušaj ubistva policajca, inače pripadnika Jedinice za obezbeđenje ličnosti i objekata (JZO) Milana Đokića (32) u gradskom parku u Mionici.
Viši sud u Valjevu je u obrazloženju presude naveo da je Aleksa Tešanović avgusta prošle godine pokušao da ubije Đokića u stanju smanjene uračunljivosti, kao i da nije prethodno osuđivan.
Tešanoviću se na teret stavljao pokušaj ubistva, a ne pokušaj teškog ubistva. Sud je prihvatio samo veštačenje psihijatra veštaka odbrane, ali ne i veštačenje stručnjaka kog je predložio postupajući tužilac, te nije obavljeno treće, takozvano superveštačenje. Ukratko, sud je učinio sve u interesu optuženog, a ne oštećenog, koji je pri svemu tome policajac. Kako je to moguće?
Otac – naprednjački jurišnik
Inače, mladi Aleksa ima problem sa policijom, što se vidi i iz slučaja od pre godinu dana kada je isekao gume na parkiranoj policijskoj marici.
Ali u Mionici i Valjevu mnogo je poznatiji njegov otac, Dragan Tešanović, koji je takođe bio u sukobu sa zakonom i jedno vreme je nosio nanogicu jer je bio osuđen za krijumčarenje migranata.
Ipak, nanogica mu nije smetala da ostvari dobre kontakte sa vrhom valjevske i mioničke policije. Dragan Tešanović, zvani Roki, blizak je sa načelnikom valjevske policije Vladanom Jerinićem, a dobar je i sa vrhom mioničke policije. O svemu tome govore i njihove zajedničke fotografije.
Čini se da je i u ovom slučaju politika mnogo bitnija od policije, čak i kada je u pitanju pripadnik JZO, koji je teško povređen i još uvek na bolovanju, a pitanje je da li će se ikada u potpunosti oporaviti.
Prilikom napada Tešanovića na njega i to mačetom, teško je povređen i izgubio je mnogo i bio je životno ugrožen. Jedan od udaraca povredio mu je tetive na ruci i policajac je nekoliko puta operisan i presađivane su mu tetive sa noge na ruku.
Ceo incident u parku započeo je zapravo drug osuđenog Tešanovića koji se posvađao sa nekim i pozvao u pomoć upravo Tešanovića. Osuđeni je došao naoružan mačetom, što je primetio Đokić koji je sedeo u parku. Obaveza policajca, i kada nije na dužnosti, je da interveniše i spreči izvršenje krivičnog dela, što propisuje i Zakon o policiji.
Đokić, koji nije bio akter svađe, prišao je mladićima, primetio da Tešanović drži mačetu u rukama i upitao ga: „Šta ti je to? Šta će ti to?“. Tešanović je tada počeo da ga udara mačetom i teško ga povredio. Prosto je neverovatno da krivično delo koje je izvršeno na ovakav način bude kvalifikovano kao pokušaj „običnog“ ubistva, a možda još čudnije je da je sud usvojio nalaz veštaka odbrane da je delo počinjeno u stanju smanjene uračunljivosti, posebno ako se uzme u obzir sled događaja – da je osuđeni pričao telefonom, uzeo mačetu i uputio se u park, što moglo da ukaže i na eventualni umišljaj.
Bez superveštačenja
Zanimlivo je i da je advokat Milan Mijailović, koji je zastupao oštećenog Milana Đokića angažovao stručnog saradnika, psihijatra koji je takođe uradio veštačenje čiji rezultat je bio u suprotnosti sa nalazom veštaka odbrane i u kome nije bilo govora o smanjenoj uračunljivosti.
Postupajući tužilac je prihvatio tog veštaka kao „svog“, ali je sud to odbio da uzme u obzir i nije naređeno treće, takozvano superveštačenje, što je praksa u ovakvim slučajevima.
Meštani Mionice i Valjeva kažu u razgovoru za Novu da je javna tajna da su otac i sin Aleksa i Dragan Tešanović aktivisti Srpske napredne stranke, a da je navodno otac deo ekipe koja rešava „probleme“ na terenu – studente, opozicione aktiviste, da je na vezi i s ekipom batinaša iz Valjeva…
Svuda, osim u Srbiji, bi fotografija objavljena na društvenim mrežama gde su za istim stolom policajci i osuđivane osobe bio razlog za ozbiljnu istragu i usledile bi ozbiljne posledice. Ali ipak, ovo je Srbija.
Jasnije je i zašto država i državne institucije nisu više stale u odbranu policijskog službenika Milana Đokića, koji je kao i mnoge njegove kolege, „žrtvovan radi višeg cilja“.
Radoičićev advokat
Treba u obzir uzeti i to da je optuženog zastupao Goran Petronijević, poznati beogradski advokat.
Njegovi klijenti su između ostalih, i kontroverzni biznismen sa KiM Milan Radoičić, kojeg je zastupao i u slučaju Banjska, Petronijević je branio i bivšeg predsednika Republike Srpske Radovana Karadžića, kao i nekadašnjeg komandanta „crvenih beretki“ Milorada Ulemeka Legiju u pojedinim parničnim postupcima, kao i Sašu Pejakovića, pripadnika JSO osuđenog zbog učešća u atentatu na premijera Zorana Đinđića…






