Studenti u blokadi Filozofskog fakulteta u Beogradu izdali su saopštenje za javnost povodom toga da li Prvi maj, kao Dan rada, treba da se slavi u Srbiji, da li je ovaj praznik u skladu sa principima pravoslavnog pogleda na svet, te o njegovom značaju za srpsko društvo. Saopštenje prenosimo u celost:
„Zbog nekih nejasnoća oko obeležavanja praznika 1. maja, a koje su došle do izražaja u komentarima na staroj vesti, prisiljeni smo da napišemo nekoliko reči pojašnjenja kako bi se otklonile neke nedoumice, iako je tako nešto jednim delom i izlišno, zbog toga što je Praznik rada definisan Čl. 1a (stav 1, a vremenski određen stavom 2) Zakona o državnim i drugim praznicima u Republici Srbiji.
U drugoj polovini XIX veka, normalan radni dan je trajao i do 14 sati i podrazumevao čak i rad male dece, koja su neretko ostajala i ozbiljno životno ugrožena. Pre 140 godina, prvog maja 1886. godine, na desetine hiljada građana mirno je protestovala ulicama Čikaga i brojnih drugih gradova širom SAD na osnovu rezolucije koju su u pomenutom gradu izradili sindikati na zajedničkoj konvenciji oktobra 1884. godine, zahtevajući uvođenje osmočasovnog radnog dana.
To je bila velika prekretnica u borbi za razvoj radničkih prava i zbog toga je postao i jedan od najrasprostranjenijih globalnih praznika, koji se obeležava u 144 države (tri četvrtine sveta), a praznovao bi se i u još nekima da one nemaju Dan radnika koji zvanično pada na neki drugi datum.
Što se tiče pitanja postavljenog za to šta pravoslavci treba da misle o tome, za razliku od (na našu veliku žalost) današnjih i ubrzo odlazećih vlastodržalaca koji uglavnom ne znaju ni šta je država, ni šta je zakon, pa niti šta su institucije, studenti Srbije razumeju šta znači nadležnost. Zbog toga sve zainteresovane upućujemo da se oko toga konsultuju sa našim kolegama sa Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta Univerziteta u Beogradu.
Međutim, ono što možemo učiniti, zato što deluje da prilici pogoduje, jeste da postavimo jedan citat iz 360. stranice štampanog prevoda Novog zaveta koji je priredio Vuk Stefanović Karadžić 1847. godine (izuzetno bitnog izdanja za standardizaciju srpskog jezika kojom se i danas svi služimo). Stiha 4 glave 5 Saborne poslanice Sv. Apostola Jakova, u kojima nalazimo sledeće redove na temu eksploatacije radnika:
„Gle, viče plata vašijeh poslenika koji su radili njive vaše i vi ste im otkinuli; i vika žetelaca dođe do ušiju Gospoda Savaota.”






