Pročitaj mi članakIzgleda da vlasti u Rusiji – kao ni u Kini i Iranu – nisu u stanju da shvate da njihova nastojanja da izbjegnu sukob upravo vode sukobu
Odgovor Rusije na otmicu svog broda Mariner u međunarodnim vodama – što predstavlja čin objave rata – bio je da traži dostojanstveno postupanje prema ruskim državljanima članovima posade. Vašington uopšte nije briga šta Rusija zahtijeva. Putin je odavno dokazao Vašingtonu istinitost poslovice da „pas koji laje ne ujeda“.
Kako, sad već godinama, pišem, „neujedanje“ sa strane Rusije vodi svijet ka atomskom ratu. Tolerišući svaku provokaciju, Putin pospješuje da provokacija bude sve više i da budu sve gore. Na primjer, kad je napadnuta flota strateških bombardera Rusije, Putin je odbio da to prizna kao čin objave rata. Kad su SAD pokušale da ubiju Putina u njegovoj rezidenciji, Putin je odbio da to prizna kao čin objave rata.
Otmica broda čin je objave rata. Sjedinjene Države potvrdile su to više puta u svojoj istoriji. Godine 1801. predsjednik Tomas Džeferson poslao je američku mornaricu na obale Tripolija da bi spriječio da Arapi i dalje otimaju američke brodove u međunarodnim vodama i prodaju putnike kao roblje. Kad su Englezi zaplijenili američke brodove, uslijedio je rat 1812. Sad Sjedinjene Države polažu pravo da se na sve brodove na svim okeanima primjenjuje američki zakon, i savezni sudija podržao je tu smiješnu tvrdnju izdavanjem naloga za konfiskovanje broda u vodama udaljenim pet i po hiljada kilometara od američke obale.
Ludak u Bijeloj kući opisuje taj čin kao „zaštitu Amerike“.
Konvencija UN o pravu mora jamči slobodnu plovidbu i zabranjuje zapljenu brodova registrovanih u drugim državama. I kao što je Trampovo kidnapovanje venecuelanskog šefa države i prve dame bio prekršaj zbog kog je zaslužio da bude smijenjen, isto važi za otimanje brodova u međunarodnim vodama. Ali, ne očekujte da iko bude pozvan na odgovornost u zemlji čijem je stanovništvu toliko ispran mozak i koje je toliko indoktrinisano da vjeruje da je izloženo napadu i da se mora braniti svim sredstvima.
Putin je uvjerio Vašington da ne postoji ta provokacija koja bi dovela i do kakve ruske reakcije, izuzev par beznačajnih riječi. To je put koji vodi u nuklearni rat.
Odsustvo bilo kakve akcije sa strane Kine slika je u ogledalu Rusije i potkopalo je politiku jedinstvene Kine koju je uspostavio predsjednik Nikson sedamdesetih godina. Njeno mjesto zauzima sve jača vjera da Tajvan, poput Grenlanda, pripada SAD i da ga je potrebno štititi prisustvom američke mornarice i isporučivanjem stotina američkih raketa. Nesposobnost kineskih vlasti da se uhvate u koštac sa stvarnošću vodi ka ratu.
Isto važi za Iran. Nedjelovanje vlasti prokockalo je stratešku prednost, dovevši zemlju u okruženje i izolaciju. Još uvijek ne postoji uzajamni bezbjednosni sporazum ovih triju zemalja, kojim bi provokacije bile zaustavljene. Izgleda da vlasti nisu u stanju da shvate da njihova nastojanja da izbjegnu sukob upravo vode sukobu.
Kakva će biti sljedeća provokacija? Uplovljavanje američke mornarice kod Sevastopolja i blokada ruske crnomorske flote? Izbjegavanje tog poniženja možda je razlog što Rusija gradi alternativnu pomorsku bazu u odmetnutoj gruzijskoj oblasti Abhaziji.
